DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 91     <-- 91 -->        PDF

rješenje o zapošljavanju u zvanju mlađeg šumarskog inžinjera te biva dodijeljen Odjelu za pošumljavanje. Radio je na šumarskoj problematici primorskih otoka i Istre, a tijekom jednog mjeseca obnašao je u zamjeni dužnost upravitelja Šumarije Labin. U „Viševici“ ostaje do 11. 1. 1950., kada je radi premještaja za upravitelja Šumarije u Kninu razriješen dužnosti.
Knin, upravitelj Šumarije ( 11. 1. 1951 – 31. 1. 1952)
Ministar šumarstva Božo Rkman potpisuje 11. 12. 1950. rješenje o premještaju po potrebi službe iz ŠG „Viševice“ u Š.G. „Dalmacija“ Split, poglavito na mjesto upravitelja Šumarije Knin. Osim Šumarije Knin u njegovoj nadležnosti bile su Šumarije Drniš i Benkovac. U tom vremenu se bavio pretežito sjemenarskom i rasadničkom proizvodnjom šumskih sadnica, pošumljavanjima i šumsko-uzgojnim radovima. U okviru Šumarije u Kninu djelovao je rasadnik „Municirije“, što je okruživao novu zgradu šumarije, zatim „Arđina“ i dislocirani rasadnik „Luka“ u Matasima s ukupno petnaest stalno zaposlenih radnika.
Dana 22.1.1952. izvršena je primopredaja Šumarije Knin „sa svim inventarom, terenom i osobljem“ uz prisutnost tadašnjeg tehničkog direktora Direkcije šuma Split ing. Ante Radovčića i novoimenovanog upravitelja Šumarije Knin ing. Zdenka Radice.
Š.G. „Viševica“ – tehnički direktor (11. 2. 1952–15. 6. 1953)
Direktor Glavne uprave za šumarstvo ing. Branko Matić 11. 2. 1952. potpisuje rješenje kojim se mlađi šumarski inžinjer Nikšić Borislav, upravitelj Šumarije Knin, premješta po potrebi službe i postavlja za tehničkog direktora Š.G. „Viševica“ u Rijeci. Na tom položaju ostaje do 15. 6. 1953. godine, kada se razriješava dužnosti tehničkog direktora i premješta za upravitelja Šumarije u Rabu. Rješenje o premještaju potpisuje direktor „Viševice“ Vale Crnković.
Rab, upravitelj Šumarije – prvi put (15. 6. 1953–31. 10. 1956)
Narodni odbor kotara Rab dana 5. 5. 1954. upućuje Šumariji Rab rješenje o osnivanju naslovne šumarije kao ustanove sa samostalnim financiranjem. Uz to dostavlja i imenovanje ing. Borislava Nikšića za upravitelja šumarije. Rješenjem istog tijela od 20. 10. 1956. razriješen je dužnosti upravitelja šumarije na koje mjesto je imenovan ing. Vojislav Pupačić. Primopredajni zapisnik načinjen je 5. 11. 1956. uz nazočnost inspektora Uprave za šumarstvo NO kotara Rijeka ing. Vinka Pleše i ing. Tomislava Vukovića. Kao upravitelj Šumarije Rab radio je na pošumljavanju, melioraciji, podizanju parkova i trasiranju šetališnih staza i putova. U spomenutom primopredajnom zapisniku navodi se pregled radova pošumljavanja u predjelu Plegar, čišćenja makije na području Kalifronta, popravaka na zgradi lugarnice Dundo i trase ceste Kampor-Dundo-Kalifront, zatim radovi na području općine Novalja. Kao problem ističe se nužnost zabrane paše na bujičnom području Fruga, lugarija Lopar. Također se spominje zabrana paše na liniji Seline-Kamporsko polje te od punte Frkanja do punte Kalifront, zabrana paše od punta Barbata do punta Serinja na padinama koje gravitiraju mjestu Rab. Izvršena je reambulacija šumskih međa u Barbatu, Banjolu, Mundanijama, Sup. Dragi, Loparu, Kamporu te u Lunu i Novalji na otoku Pagu po geometru Sigmundu Špiglu. Na Kalifrontu prilikom čišćenja panjača predlaže da se ne prekida sklop sastojine, te da na panju treba ostati najmanje dvije trećine najboljih izbojaka.
Rješenjem Konzervatorskog zavoda NRH, Odjela za zaštitu prirodnih rijetkosti, postavljen je za povjerenika za zaštitu prirodnih rijetkosti na teritoriju NO Kotara Rab. Na traženje Zavoda za geološka istraživanja NRH NO Kotara Rijeka odabire ga za istraživanja uranskih sirovina na području njegovog djelovanja.
Rješenjem NOO Rab od 20. 10. 1956. prestaje mu dužnost upravitelja Šumarije Rab, a dana 31. 10 1956. godine prelazi kao zaposlenik u Institutu za šumarska i lovna istraživanja NRH i vodi istraživački punkt Instituta na Rabu.
Rab, Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH, punkt Rab (1. 11. 1956 – 30. 6. 1958; kao vanjski suradnik do 15. 5. 1959.)
Punkt Instituta za šumarska i lovna istraživanja na Rabu bio je istraživačkim planom i programom zadužen za teme: Istraživanje ekoloških uslova raznih tipova makija, njihova obnova i razvoj; Analiza dosadašnjih načina gospodarenja u makijama i njihov utjecaj na obnovu; utvrđivanje ukupnog prirasta makija kao i pojedinih makijskih elemenata; Melioracija kamenjara i gariga unošenjem meliorativnih vrsta četinara; Obrašćivanje degradiranih površina sa prizemnim i grmolikim krmnim vrstama (s ing. P. Rupertom); Vegetacijska istraživanja degradacijskih stadija mediteranskog područja (s prof. dr. sc. Horvatićem); Fitopatološka i entomološka istraživanja u makiji. Sve su se teme odnosile na područje Sjevernog Jadrana. Navedene teme svedene su na projekt „Makije Sjevernog Jadrana s osvrtom na rentabilnost gospodarenja“, po kojemu je rad započeo 1954., a u punktu Rab su istraživanja provođena od studenog 1956. do srpnja 1958. godine. Obradom tema obuhvaćeni su sljedeći elementi: Opći osvrt na makije Sjevernog Jadrana s uvodom, areal i lokaliteti, geneza makija, geološke i pedološke analize i podaci, klimatski čimbenici i analize, biotski i ostali ekološki čimbenici s posebnim osvrtom na mikroekološke čimbenike koji uvjetuju razvoj i prirast pojedinih tipova makije, mogućnost njihove obnove te povećanje njihove produktivne sposobnosti. Obrađivani su dendroflorni elementi makije s njihovim anatomskim značajkama i uporabnim svojstvima, fitocenološke snimke i analize, bolesti