DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 87     <-- 87 -->        PDF

L’ITALIA FORESTALE E MONTANA
(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze)
Frane Grospić
Iz broja 5 rujan–listopad 2014. izdvajamo:
II. međunarodni kongres šumarstva – programiranje budućnosti šumarstva
Firenze, 26–29 studenog 2014.
Talijanska Akademija šumarskih znanosti u suradnji s Regijom Toscana i Upravom državnih šuma, a pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika republike, organizirala je II. međunarodni kongres šumarstva – programiranje budućnosti šumarstva. Kongres je održan u Firenzi od 26. do 29. studenog. Radi se o povijesnom događaju, jer je prvi kongres održan davne 1926. g. u Rimu.
Na II. međunarodnom kongresu sudjelovalo je više od 400 znanstvenika, šumarskih stručnjaka i studenata iz 28 zemalja svih pet kontinenata, a svi su sudjelovali u radu Kongresa te tako doprinijeli donošenju prijedloga razvoja šumskog sektora.
Uvodno izlaganje na Kongresu održao je prof. Orazio Ciancio, predsjednik talijanske Akademije šumarskih znanosti.
Orazio Ciancio: Projekt budućnosti šumskog sektora
Prošlo je 88 godina od održavanja prvog međunarodnog kongresa šumarstva, nastupilo je novo razdoblje s potpuno drukčijim odnosima, osobito na znanstvenom, tehnološkom i tehničkom području.
Problematika prvog kongresa zasnivala se na tehničkim problemima, koji su rješavani različito. Među mnogim prijedlozima izdvaja se „Kontrolna metoda“ Henry-a Biolley-a (1858–1939), koja je imala dosta oponenata u tadašnjem znanstvenom svijetu.
Ipak, on je ustrajao i primijenio svoje metode u šumi Couvert u kantonu Neuchatel i osnovao „Kulturni vrt“ po načelima „Kontrolne metode“.
Prvi kongres održavao se u stoljeću u kojemu se saznanje zasnivalo na „znanstvenom pravu“; u kojemu se nije smatralo znanstvenim sve što nije bilo povezano s konceptima: povratan, jednostavan, nepromjenjiv, predvidljiv, ponovljiv. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća ovom pristupu se suprotstavlja „procesna znanost“ sa suprotnim konceptima: „nepovratan, složen, promjenjiv, nepredvidiv, neponovljiv. Te dvije linije dijelili su znanstvenici toga vremena, a znanstvenici novijeg vremena su više orijentirani prihvaćanju nove metodologije koja se temelji na sustavnom razmišljanju.
U opisu sustavnog šumarstva nalazi se „projekt za budućnost šumskog sektora“ koji se zasniva na načelu „prepoznavanja“ šuma sa znanstvenog i kulturološkog stajališta. Definicija šume u sebi sadrži konceptualne i metodološke inovacije i glasi: „Šuma je jedinstvena zajednica u mreži odnosa između složenosti biljnih i životinjskih organizama i složenosti fizičkih čimbenika, u potpunosti visoko složen biološki sustav“.
U praksi se vrlo često poznavanje sustava i njegova složenost ne razmatraju i bivaju zanemarene, a tko ih predlaže izaziva senzaciju i nerazumijevanje, te kao posljedicu ukorijenjeno uvjerenje znanstvenika i operativaca da ta znanja ne pripadaju „znanstvenom pravu“.
„Procesna ili razvojna znanost“ ne predviđa kategorije „red i jednostavno“ već njihove suprotnosti, jer proučavanje prirode nameće pitanja na koja je moguće odgovoriti samo upućivanjem na veliku prirodnu raznolikost. Pomisao na radikalno modificiranje raznolikosti je neprihvatljivo.
Mnogi ne pripisuju šumi „vrijednost u sebi“, drugi, naprotiv, drže da šuma ako ima stanje postojanja, onda ni „pravo šume“ nije upitno, što danas podupiru mnogi filozofi i šumarski akademici, smatrajući šumu „subjektom“ a ne objektom“.
Teoretsko i praktično šumarstvo 19. i 20. stoljeća razvijalo se na temelju kanona „klasičnog šumarstva“ u raznim varijantama. Cilj je bio postići u što kraćem vremenu najveći prihod s minimalnim utroškom energije, rada i kapitala. To je načelo kojega su nositelji pobornici „antropocentralizma“, kojima se posljednjih godina 20. stoljeća suprotstavljaju „ekocentralisti“, identificirani s ekologijom koju je utemeljio Arne Naess (1912–2009).
Pobornici antropocentralizma smatraju šumu funkcionalnim dobrom, entitetom koji odvija svoje funkcije po želji i interesu čovjeka, dok pobornici ekocentralizma, naprotiv,

ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 88     <-- 88 -->        PDF

drže da je šuma entitet koji treba biti očuvan, neovisno od podmirenja ljudskih potreba.
Na kraju 20. stoljeća na tom suprotstavljanju sazrela je ideja za predstavljanje novog smjera koji je generirao iz suprotstavljanja antropocentralizama i ekocentralizma. To je „Treći put“.
„Treći put“ se ne priklanja ni Scili, koja na znanstvenom polju traži objektivizaciju predvidljivih rezultata, ni Haribdi koja negira odnose s drugim realnostima šumskoga svijeta. Znanstveno istraživačka djelatnost treba tražiti put koji prepoznaje činjenice jedne i druge strane. „Treći put“ snažno podržava održivi razvoj, priroda ima pravu vrijednost, a složenost je njeno obilježje. Ekologija se treba zasnivati na znanstvenim načelima, tehnologija treba biti prikladna i sve greške u odnosu na okoliš trebaju biti ispravljene radi zaštite i očuvanja prirodnih vrijednosti.
Klasično gospodarenje šumom zasniva se na načelima proizvodnje drvne mase i oskudno je u odnosu na druge alternative. To je linearni sustav koji je orijentiran jednoličnosti i homogenosti šume, što rezultira smanjenjem bioraznolikosti i gubitkom genetskih karakteristika. Klasični sustav šumarstva je u kratkom periodu stabilan i održiv, ali poslije zbog drugih raznih čimbenika dovodi u pitanje funkcioniranje ekosustava.
Produktivnost, korištenje i ekonomska vrijednost ne ovise o ekosustavu, a održivost je u ovisnosti od unošenja energije, rada i kapitala. To znači da je proizvodnja vezana uz visoku razinu eksternog input-a. To otežava ravnotežu ekosustava, uzrokuje ranjivost i ekološku nestabilnost, te jako urušavanje biološke raznolikosti.
Sustavno gospodarenje šumom, nije linearni sustav, obiluje biološkom raznolikošću i sposoban je stvarati alternative jer ne slijedi standarde, posjeduje različitosti na malom prostoru i prilagodljivost raznim okolnostima. Sustav sadrži kulturološku orijentaciju očuvanja i povećanja biološke raznolikosti i složenosti šume, te je sposoban podmirivati društvene potrebe. Gospodarenje je održivo jer povećava mogućnost opskrbe raznim vrijednostima i proizvodima šume.
Produktivnost, korištenje i ekonomska vrijednost su u ovisnosti s ekosustavom, a održivost je neovisna o unošenju energije, rada i kapitala, tj. proizvodnja je vezana za mali vanjski input.
S obzirom da ne utječe značajno na ravnotežu ekosustava, gospodarenje po ovom modelu osigurava veliku ekološku stabilnost, mogućnost očuvanja i povećanja biološke raznolikosti, obilje alternativa i visoku vrijednost izbora.
II. međunarodni kongres šumarstva: Završni prijedlozi (Firenze, 26–29. studeni 2014.)
Pretpostavke
 1. Šume na svijetu zauzimaju više od 4 milijarde hektara ili oko 31% kopnene površine, a u njenoj biomasi je uskladišteno oko 289 gigatona ugljika;
 2. Oko 13 milijuna ha šuma se uništi svake godine u razdoblju od 2000. do 2010. g, pretežito u tropskom pojasu, dok velika područja Sj. Amerike, Kanade, Indije, Kine, Rusije i Europe imaju stabilne površine;
 3. Šume čine, zajedno s ostalim zelenim površinama, temelj zelene strukture, koja je osnovica zdravih ekosustava koji omogućuju opskrbu društva vrijednim dobrima;
 4. Oko 38 % teritorija EU pokriveno je šumom, a to je više od 24 milijarde m3 drvne zalihe, koja se godišnje povećava za 250 milijuna m3 (500.000 ha);
 5. Europa posjeduje adekvatne šumske resurse, posebice drvni materijal u raznim oblicima, dok obnovljive zalihe nisu stalno raspoložive;
 6. Po povjerljivom monitoringu talijanske šume zauzimaju 37 % nacionalnog teritorija, s tendencijom povećanja;
 7. Talijanske šume sadrže preko 1,2 milijarde m3 drvne mase, s godišnjim prirastom od 36 milijuna m3, od čega se godišnje koristi 40 %;
 8. 87 % talijanskih šuma je u vodozaštitnoj funkciji, trećina površine je subjekt zaštićenih prirodnih površina, a 10 % je zaštićeni krajolik;
 9. Najveći dio talijanskih šuma (preko 68 %) je dobrog fitosanitarnog stanja, a opožarene površine se smanjuju posljednjih godina;
10. Gotovo 70 % talijanskih šuma (preko 68 %) je u privatnom vlasništvu, samo 15 % ih ima plan gospodarenja;
11. Šumski proizvodi i vezane aktivnosti omogućuju zaposlenje za više od 300.000 radnika;
12. Na II. međunarodnom kongresu šumarstva sudjelovalo je preko 400 znanstvenika, znanstvenih istražitelja, zaposlenika i studenata iz 28 zemalja svih 5 kontinenata.
Sudionici kongresa evidentiraju:
 1. Šuma je ekosustav koji nudi višestruke funkcije, dobra i koristi za kolektiv: zaštita tla, čuvanje vodnih zaliha, održavanje biološke raznolikosti, ublažavanje klimatskih promjena, proizvodnja drvnih i drugih nedrvnih proizvoda;
 2. Šume doprinose ublažavanju nepovoljnih uvjeta života u gradskim i industrijskim sjedištima, te imaju važnu povijesno-kulturnu, estetsku i turističko-rekreativnu ulogu;
 3. Šume su pravni subjekt koji je štićen, čuvan i branjen radi poboljšanja uvjeta života budućih generacija;
 4. Šuma je dobro koje ima „vrijednost u sebi“, koja utjelovljuje dvije komponente: okolišnu u općem interesu i nasljednu vrijednost koja jamči bolje uvjete života novih generacija;

ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 89     <-- 89 -->        PDF

 5. Šumarstvo ima važan utjecaj na stanje i funkcionalnost prirodnog krajolika i zelene infrastrukture;
 6. Šumarstvo je odlučujuće za socijalno-ekonomski razvoj ruralnih i planinskih područja;
 7. Šumarstvo čuva i stvara radna mjesta te povećava prihodovni kapacitet (Europska strategija šumarstva);
 8. Znanstvena istraživačka baza u šumskom sektoru je neophodna radi svladavanja neravnoteže koja proizlazi iz primjene tehnike koja ne pogoduje očuvanju šuma;
 9. Tehnološki procesi, koji koriste izvjesnim ciljevima, neće riješiti „pitanje šumarstva“ ukoliko nisu usklađeni sa specifičnom problematikom šumarstva;
10. Potrebno je integrirati znanja s etičkim vrijednostima radi funkcioniranja šumskog sektora i stvoriti uvjete za istraživački rad i planiranje;
11. Treba povećati europske makroregionalne interakcije, a posebice na Mediteranu uz kooperaciju znanstvenika svih zemalja;
12. Potrebno je planirati budućnost šumskog sektora radi veće promocije poboljšanja kvalitete života;
13. Potrebno je poboljšati kvalifikacije zaposlenika u šumarstvu radi kvalitetnijih šumskih zahvata i veće sigurnosti rada u šumi;
14. Aktivno gospodarenje šumama uskladiti s međunarodnom aktivnošću u ublažavanju klimatskih promjena i zaštiti okoliša;
15. Poznavanje novih tehnologija treba uskladiti ovisno o potrebama pojedinih zemalja;
16. Sustavno šumarstvo jamči održivo gospodarenje s ekološkog, ekonomskog i socijalnog stajališta;
17. Treba promicati saznanje da održivo gospodarenje poboljšava konkurentnost poduzetništva i strana radna mjesta, posebice u ruralnim sredinama;
18. Progresivno povećanje korištenja biomase za energetske svrhe umanjuje vrijeme uskladištenja ugljika, te je potrebno poboljšati kvalitetu drvnih proizvoda (dizajn i inovacije) radi što dužeg korištenja;
19. Treba poboljšati tehnologiju u lancu „šuma-drvni proizvodi“ i uskladiti biološka znanja s tehničkim u raznim primjenama.
Za istraživački rad kongresnici predlažu;
 1. Podršku sveučilišnim centrima i osnivanje specijaliziranih škola za edukaciju zaposlenih u šumarstvu;
 2. Povećati financijska ulaganja u istraživački rad u šumarstvu;
 3. Promovirati razvojnu znanost i sustavno šumarstvo;
 4. Šumari i tehnolozi trebaju vrednovati odnose fiziologije drveta i funkcije genoma;
 5. Podržavati jasnu komunikaciju i tumačenje šumarske literature i nove metodologije u području znanstvenog istraživanja;
 6. Znanstvena dostignuća treba primjenjivati u novoj strategiji gospodarenja;
 7. Podržavati širenje sustavnog šumarstva radi aktivnog očuvanja biološke raznolikosti i poduzimati mjere prevencije od biotskih i abiotskih šteta;
 8. Povećati istraživanja u sektoru vodozaštite, očuvanju tla i voda.
Sudionici kongresa predlažu za Italiju;
 1. Aktivirati strategiju šumskog sektora, reviziju i pojednostavljenje politike sektora i donošenje normativnih akata koji favoriziraju razvoj;
 2. Ažurirati strategiju definiranu „Okvirnim programom za šumski sektor“;
 3. Pri Ministarstvu poljoprivrede, prehrane i šumarstva aktivirati „Stalni ured za koordinaciju u šumarstvu“;
 4. Za razvoj ruralnih područja treba promovirati „program za povećanje raspoloživosti drvnog materijala za industriju i energiju“;
 5. Šumarsko-uzgojne radove treba osloboditi poreza, te financijski pomagati aktivnosti na meliorativnim zahvatima;
 6. Poticati aktivnosti institucija za znanstveno istraživanje u lancu šuma-drvo-okoliš;
 7. U strategiji planiranja dati važnost šumsko-uzgojnim zahvatima radi prevencije i ublažavanja hidrogeoloških fenomena;
 8. U borbi protiv šumskih požara pojačati preventivne mjere;
 9. Podupire se lanac šuma-drvo-okoliš u svim fazama;
10. Potiče se integrirano gospodarenje šuma-fauna, jer je šumska fauna bitna komponenta šumskih ekosustava;
11. Promovira se razvoj poduzetništva unutar lanca šuma-drvo, uz adekvatni oblik i sigurnost u radu na regionalnoj i europskoj razini;
12. Normativna baza treba voditi računa o rastućim ekonomskim i socijalnim potrebama;
13. Stimulirati rast i kapacitet šumskih poduzeća na planu opće učinkovitosti, energetske učinkovitosti, inovacija i sposobnosti;
14. Ustanoviti i aktivirati administrativne mjere za promociju i poticaj održivog gospodarenja šumama;
15. Poduprijeti udrugu šumovlasnika na način da se ograniče negativni učinci fragmentacije vlasništva, radi lakšeg planiranja i boljeg zajedničkog korištenja mehanizacije;
16. Poduzimati radnje na senzibiliziranju građana od strane države, regije, provincije i općina, u suradnji sa sveučilištima i institucijama, upoznajući ih s rizicima uzrokovanima napuštanjem šumskih površina, kao i važnost korektnog gospodarenja šumom u cilju očuvanja teritorija.