DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 87 <-- 87 --> PDF |
L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Frane Grospić Iz broja 5 rujan–listopad 2014. izdvajamo: II. međunarodni kongres šumarstva – programiranje budućnosti šumarstva Firenze, 26–29 studenog 2014. Talijanska Akademija šumarskih znanosti u suradnji s Regijom Toscana i Upravom državnih šuma, a pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika republike, organizirala je II. međunarodni kongres šumarstva – programiranje budućnosti šumarstva. Kongres je održan u Firenzi od 26. do 29. studenog. Radi se o povijesnom događaju, jer je prvi kongres održan davne 1926. g. u Rimu. Na II. međunarodnom kongresu sudjelovalo je više od 400 znanstvenika, šumarskih stručnjaka i studenata iz 28 zemalja svih pet kontinenata, a svi su sudjelovali u radu Kongresa te tako doprinijeli donošenju prijedloga razvoja šumskog sektora. Uvodno izlaganje na Kongresu održao je prof. Orazio Ciancio, predsjednik talijanske Akademije šumarskih znanosti. Orazio Ciancio: Projekt budućnosti šumskog sektora Prošlo je 88 godina od održavanja prvog međunarodnog kongresa šumarstva, nastupilo je novo razdoblje s potpuno drukčijim odnosima, osobito na znanstvenom, tehnološkom i tehničkom području. Problematika prvog kongresa zasnivala se na tehničkim problemima, koji su rješavani različito. Među mnogim prijedlozima izdvaja se „Kontrolna metoda“ Henry-a Biolley-a (1858–1939), koja je imala dosta oponenata u tadašnjem znanstvenom svijetu. Ipak, on je ustrajao i primijenio svoje metode u šumi Couvert u kantonu Neuchatel i osnovao „Kulturni vrt“ po načelima „Kontrolne metode“. Prvi kongres održavao se u stoljeću u kojemu se saznanje zasnivalo na „znanstvenom pravu“; u kojemu se nije smatralo znanstvenim sve što nije bilo povezano s konceptima: povratan, jednostavan, nepromjenjiv, predvidljiv, ponovljiv. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća ovom pristupu se suprotstavlja „procesna znanost“ sa suprotnim konceptima: „nepovratan, složen, promjenjiv, nepredvidiv, neponovljiv. Te dvije linije dijelili su znanstvenici toga vremena, a znanstvenici novijeg vremena su više orijentirani prihvaćanju nove metodologije koja se temelji na sustavnom razmišljanju. U opisu sustavnog šumarstva nalazi se „projekt za budućnost šumskog sektora“ koji se zasniva na načelu „prepoznavanja“ šuma sa znanstvenog i kulturološkog stajališta. Definicija šume u sebi sadrži konceptualne i metodološke inovacije i glasi: „Šuma je jedinstvena zajednica u mreži odnosa između složenosti biljnih i životinjskih organizama i složenosti fizičkih čimbenika, u potpunosti visoko složen biološki sustav“. U praksi se vrlo često poznavanje sustava i njegova složenost ne razmatraju i bivaju zanemarene, a tko ih predlaže izaziva senzaciju i nerazumijevanje, te kao posljedicu ukorijenjeno uvjerenje znanstvenika i operativaca da ta znanja ne pripadaju „znanstvenom pravu“. „Procesna ili razvojna znanost“ ne predviđa kategorije „red i jednostavno“ već njihove suprotnosti, jer proučavanje prirode nameće pitanja na koja je moguće odgovoriti samo upućivanjem na veliku prirodnu raznolikost. Pomisao na radikalno modificiranje raznolikosti je neprihvatljivo. Mnogi ne pripisuju šumi „vrijednost u sebi“, drugi, naprotiv, drže da šuma ako ima stanje postojanja, onda ni „pravo šume“ nije upitno, što danas podupiru mnogi filozofi i šumarski akademici, smatrajući šumu „subjektom“ a ne objektom“. Teoretsko i praktično šumarstvo 19. i 20. stoljeća razvijalo se na temelju kanona „klasičnog šumarstva“ u raznim varijantama. Cilj je bio postići u što kraćem vremenu najveći prihod s minimalnim utroškom energije, rada i kapitala. To je načelo kojega su nositelji pobornici „antropocentralizma“, kojima se posljednjih godina 20. stoljeća suprotstavljaju „ekocentralisti“, identificirani s ekologijom koju je utemeljio Arne Naess (1912–2009). Pobornici antropocentralizma smatraju šumu funkcionalnim dobrom, entitetom koji odvija svoje funkcije po želji i interesu čovjeka, dok pobornici ekocentralizma, naprotiv, |