DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 84     <-- 84 -->        PDF

LOVAC NA PTICE JASTREB (Accipiter gentilis) – PTICA 2015. GODINE
Alojzije Frković
Tijekom minule četrdeset i četiri godine od kada njemačko Društvo za zaštitu prirode (NABU) i Društvo za zaštitu ptica (LBV) bira pticu godine, ptice grabljivice bile su zastupljene ukupno šest puta, po tri danje grabljivice (sivi sokol 1971. godine, crvena lunja 2000. i vjetruša 2007.) i po tri noćne grabljivice (sivi ćuk 1972. g., kukuvija 1977. i ušara 2005.).
Sve ptice grabljivice, pa tako i jastreba, nekad poznatiji kao jastreb kokošar (Accipiter gentilis), karakterizira savijeni kljun, jake noge s tri prsta usmjerena naprijed i jednim nazad, te na njima duge oštre kandže. Prema sokolarima, njegov vid najbolji je od svih kralježnjaka. Kad već spominjemo ovu grupu lovaca, ne mali broj njih smatra jastreba boljim i ustrajnijim lovcem nego samog sokola. Prema nekim izvorima jedan dobro školovani jastreb znao bi samo u jednom danu uhvatiti i do 70 poljskih jarebica! Činjenica je da je to brza opasna grabljivica, vješt „lovac drugih ptica“, koja uspješno lovi sve od veličine kosa pa do vrana i fazana. Duge oštre kandže koristi za hvatanje i pridržavanje plijena, komadajući ga oštrim kljunom. Zahvaljujući jakim i relativno velikim krilima, obično lovi tehnikom obrušavanja, iznenadnim naletom s krošnje kojeg rubnog stabla.
„Taglije“ za jastrebe isplaćivane na račun škanjaca
Osobitost danjih ptica grabljivica da su ženke krupnije od mužjaka dolazi posebice do izražaja u jastreba. To se očituje ne samo u krupnoći tijela, nego i po duljini krila koja su kod ženke raspona 130–140 cm, a u mužjaka 100–105cm. I mužjak i ženka iste su pepeljaste boje perja prošarane sivim poprečnim prugama, po čemu su jako nalik vidno manjem kopcu ptičaru (Accipiter nisus). Rep je u jastreba dug i uzak s 4–5 poprečnih tamnih pruga, po čemu ga lučimo od srodnika mu škanjca mišara (Buteo buteo), čiji je rep širok s brojnim uskim prugama. Sjećam se svog službovanja u Gorskom kotaru, kada su šezdesetih godina prošloga stoljeća jastreb kokošar i kobac ptičar bile jedine nezaštićene ptice grabljivice, a za čija su se tamanjenja (odstrjel) isplaćivale „taglije“, novčane nagrade. Kako smo i po kljunu mogli lučiti jastreba od škanjca, potonja je grabljivica u gotovo 90 % slučajeva bila žrtvom jedne od tadašnjih nerazumnih podzakonskih „naredbi“.
Vrsnom lovcu na ptice – jastrebu omiljeni su plijen ptice iz porodice vrana, posebno šojke i svrake, koji tako obavljaju značajnu ulogu pri održavanju prirodne ravnoteže.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 85     <-- 85 -->        PDF

Gnijezdo pravi na visokom crnogoričnom, rjeđe bjelogoričnom drveću, u Gorskom kotaru obično na jeli ili smreki, rijetko bukvi, najčešće na rubnim stablima tik šumskih proplanaka i čistina. U ožujku/travnju ženka snese 2–5 bijelih jaja na kojima sjedi nešto više od mjesec dana (35–38). Tijekom prve dekade njege ptića ženka ne napušta gnijezdo, a hranu, kako za nju tako i za ptiće, donosi mužjak. Štoviše, ako prvih nekoliko dana života mladih ženka smrtno strada, stradat će i ptići jer mužjak, makar će i dalje donositi hranu, nema poriva da ih prihranjuje! Ptićima, da se osamostale i napuste gnijezdo treba punih mjesec i pol dana, kada kreću u potragu za novim teritorijem.
Jastreb i dalje ugrožena danja ptica grabljivica
Iako nije uvršten u Crvenu knjigu zaštićenih vrsta ptica iz 2013. g., poput primjerice kratkoprstnog kopca (Accipiter brevipes), bjelonokte vjetruše (Falco naumanni), krškog sokola (Falco blarmicus) i drugih, jastreb je ugrožena danja grabljivica, pa je tako i dospio na popis „ptica godine“. Odumiranjem tradicionalnog stočarstva i poljodjelstva smanjuje se kvaliteta staništa jastreba, a i dalje prisutnim krivolovom povećava se smrtnost i uznemiravanje ptica. Uzrocima njegove ugroženosti valja dodati intenziviranje šumsko-gospodarskih radova (sječa, privlačenje drvnih sortimenata, transport) tijekom sezone gniježđenja, što dodatno uznemirava ovu tipično šumsku vrstu.
Prema Atlasu selidbe ptica Hrvatske (Zagreb 2013) jastreb je gnjezdarica Euroazije i Sjeverne Amerike. Do sada je opisano 8 podvrsta od kojih tri gnijezde u Europi. Nominalna vrsta naša je stanarica. Gnjezdeća populacija procijenjena je na 3.000 do 3.500 parova. Od približno do sada 400 prstenovanih ptica prstenovanih prstenovima Hrvatske prstenovačke centrale nije evidentiran ni jedan nalaz! Ne krije li se i tu krivolov?
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA
Ante P. B. Krpan
Smatrajući danas aktualnim Uvodnik prof. dr. sc. Ante P. B. Krpana, člana uredničkog odbora i urednika za znanstveno-stručno područje Iskorištavanje šuma Šumarskog lista, iz njegove knjige „Iz povijesti šumarstva“ objavljene koncem 2013. godine, objavljujemo ga s njegovim dopuštenjem u ovoj rubrici.
U 2012. godini šumarska struka obilježava stodvadesetpetu obljetnicu rođenja (Trnava Đakovačka, 3. rujna 1887) i šezdesetprvu obljetnicu smrti (Zagreb, 5. kolovoza 1951) sveučilišnog profesora Milana Marinovića, istaknutog šumarskog znanstvenika i rijetko plodnog publiciste na polju šumarske ekonomike, organizacije šumarstva, šumarske politike, šumarske statistike, lovstva i popularizacije šumarstva. Naših se zaslužnih prethodnika sjećamo odajući im priznanje za postignute dosege na različite načine. Razmišljajući o tome odlučio sam tiskati prigodno djelo kojim bi na jednom mjestu pokušao sakupiti razasute krhotine i donekle osvijetliti Marinovićev životni put, ostavljajući time generacijama šumara koji dolaze jasniju sliku vremena stvaranja nacionalnog šumarstva na našim prostorima. Zapravo, više je razloga što su me potakli na tiskanje ovoga djela. Osim spomena na godišnjice rođenja i uminuća profesora Marinovića, pažnju zaokuplja njegov veliki doprinos znanstveno utemeljenom šumarstvu i to u vremenu sudioništva u burnom razvoju šumarske misli na domaćem tlu i u krilu domaćih šumarskih stručnjaka. Iako je napisao i tiskao s aspekta znanosti značajnija djela, ističem za ondašnje, ali i današnje vrijeme važnost njegovog uratka pod naslovom Iskorištavanje državnih šuma u vlastitoj režiji što je najprije objavio 1923. godine u više brojeva Šumarskog lista, a na poticaj novoosnovanog Jugoslavenskog šumarskog udruženja (JŠU) sabrao u brošuri tiskanoj iste godine u Ljubljani. Navedena brošura trebala je pomoći šumarima, ali i nestručnoj javnosti u spoznaji da šumama treba gospodariti na način „...radi kojega se nećemo stidjeti pred svojim potomstvom“.
Navedeno je Marinovićevo djelo naslonjeno na vlastite teoretske spoznaje o modernom gospodarenju šumama stečene tijekom obrazovanja na jednoj od najvrsnijih europskih šumarskih visokih škola u Selmecbányi te na osmogodišnjem praktičnom iskustvu šumarskog inženjera (Tatre, Bukovina) sučeljenog s pridobivanjem i unovčenjem drva dugotrajnim zakupima sa svim po šumu i šumovlasnike lošim posljedicama takvoga načina rada. Time se pridružio mnogim srednjoeuropskim i domaćim šumarima u tumačenju pogubnog djelovanja kapitalističkog načina pridobivanja drva na šume tijekom ugovorenih dugotrajnih