DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 79     <-- 79 -->        PDF

dubini zakorjenjivanja biljke. Druga metoda primjene slabije mobilnih hranjiva je folijarnim putem (prskanjem po lišću). Kod aplikacije hranjiva uzima se u obzir kompeticija ostalih vrsta poput trave i sl. Hranjiva su većinom mobilnija kod većih čestica tla i manje ph vrijednosti (kiselija tla). Organska tvar može smanjiti mobilnost hranjiva zbog povećanja kapaciteta izmjene kationa. Ukoliko ne postoje izraženi simptomi, kelate željeza nije potrebno dodavati.
f) Gnojiva s mikrohranjivima ponekad su korisnija za zdravstveno stanje i izgled stabala od makrohranjiva. Treba ih dodavati isključivo nakon obavljene biljnohranidbene analize.
g) Huminske kiseline i pozitivni mikoroorganizmi dodani u vodu za navodnjavanje korisni su s gledišta obogaćivanja tla organskim tvarima. Na tržište dolaze u tekućem obliku, a prilikom primjene vrlo je važna koncentracija istih, jer u suprotnom mogu djelovati neutralno ili čak inhibirajuće za rast. Oba bio poboljšivača tla primjenjuju se folijarno (putem lista) i zalijevanjem po površini u zoni korijena stabla svaka 2–3 tjedna tijekom vegetacije.
h) Dodavanjem tekućeg ekstrakta biljke Yucca može se povećati otpornost drveća na visoke temperature i sušu. Za primjenju putem navodnjavanja također je važna koncentracija.
Dakako postoje i ostali dodaci kojima se utječe na rast, razvoj, zdravstveno stanje i otpornost biljaka na razne ekološke čimbenike, ali ih prije uporabe valja proučiti i ne koristiti ukoliko su rezultati prethodnih znanstvenih istraživanja uglavnom negativni. Na slici 2. prikazan je habitus monumentalnog stabla lipe u punini svoje raskoši.
DILJSKE PROLJETNICE
Jozo Franjić
Područje Dilja dio je brdsko-gorskoga masiva Slavonije, te zajedno s Papukom i Krndijom na sjeveru, Požeškom gorom i Psunjom na zapadu stvara lanac gora koje okružuju Požešku kotlinu. Dilj je gora u središnjoj Slavoniji, sjeverno od Slavonskoga Broda. On zatvara Brodsko posavlje sa sjeverne strane, te jugoistočni dio prostrane Požeške kotline. Dužine je oko 45 km. Njegova visina postepeno pada prema istoku, prelazeći u nizinske ravnjake đakovačke uleknine. Ime dolazi od riječi dijeliti, odnosno po šokački diljiti. Naime, ova je gora dijelila „Granicu“ od „Paurije“. Glavno bilo stanovnici nazivaju „međom“, a ono je tu međašnju funkciju imalo u prošlosti. Osnivanjem Vojne krajine, poslije mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine bilo Dilja poprima funkciju međe, zbog toga što je na sjever od glavnoga bila formirano područje Slavonije, Pronuncijala ili Paurije, a na jug područje slavonske Vojne krajine – Granice. Tako je „međa“ dijelila dvije političke tvorevine nastale poslije oslobođenja Slavonije od Turaka. Radi te međašnje funkcije, koja je uslijedila iz političkih razloga, cijela je gora dobila ime Dil-gora, od čega je s vremenom postao Dilj. Cinkovac je najviši zapadni vrh Dilj gore (461 m n. v.) i jednako je visok kao i istočni koji se zove Degman ili po starom Jurje brdo (461 m n. v.). Čardak je vrh na glavnom hrptu Dilj gore, označen visokom zidanom trigonometrijskom piramidom. Iako to nije najviši vrh Dilj gore, popularniji je od najviših Degmana i Cinkovca. Dilj gora je građena gotovo samo od tercijarnih stijena. Brežuljci tercijarne građe vrlo su razgranati, proširuju se u gustu mrežu dolina, dolinica i jaruga, koje međusobno dijele pločasti hrpt. Kako su se snažniji tektonski pokreti zbivali u Savsko-dravskom međuriječju između krede i neogena, najvjerojatnije je Dilj radijalno spušten i poplavljen mladim miocenim i pliocenim morima. S obzirom da se u Dilju na nekoliko mjesta nalaze magmatske stijene (iznad Matković Male, Oriovčića i Crnoga Potoka) vjerojatno je bilo erupcija starijih od pliocena. Današnji reljef je rezultat erozivnih procesa koji su se zbivali u kvartaru.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 80     <-- 80 -->        PDF

Slavonsko gorje ima vrlo važno mjesto u florističkoj i vegetacijskoj slici kopnenoga dijela Hrvatske. Zahvaljujući svome položaju na granici različitih klimatskih utjecaja (sa zapada alpskoga, s juga dinarskoga, s istoka i sjevera panonskoga) na tome području je prisutno veliko bogatstvo i raznolikost flore i vegetacije.
Nažalost, biljni svijet Slavonskoga gorja nije do sada u dovoljnoj mjeri istražen i vrednovan. Prvi zapisi o flori ovoga područja su s kraja 18. stoljeća (Hirc 1905), a nakon toga se u različitim florističkim djelima navode pregledi flore, koji u većoj ili manjoj mjeri obuhvaćaju ovo područje (Pavić 1851; Schlosser i Vukotinović 1857, 1869; Komlenac 1872/73; Hirc 1903–1912; Kauders 1906; Bošnjak 1925; Božuta 1957; Tomašević 1972, 1998; Ilijanić 1977; Cestar i dr. 1979). Tek u novije vrijeme intenziviraju se floristička i vegetacijska istraživanja Slavonskoga gorja (Rauš i Vukelić 1986; Vukelić i Španjol 1990; Trinajstić i dr. 1996, 1997; Tomašević 1998; Trinajstić i Franjić 1999; Baričević 2002; Franjić i dr. 2005; Samarđić 2005; Medak i dr. 2006; Vukelić i Baričević 2002, 2003, 2007; Pandža 2010; Škvorc i dr. (2011). Pri tome se područje Dilja ističe kao jedno od najslabije istraženih dijelova, te se u literaturi može naići na samo nekoliko radova koji pokrivaju to područje. To su ponajprije istraživanja vegetacije Sovskoga jezera i travnjaka oko njega (Rauš i dr. 1979; Gaži-Baskova i dr. 1981, 1983), istraživanja flore i vegetacije južnih obronaka Dilja sjeveroistočno od Slavonskoga Broda (Cindrić 1974), te istraživanja vegetacije šumskih rubova (Čarni i dr. 2002, 2005). Istraživanjima Škvorca (2006) detaljno je istražena flora i vegetacija šuma Dilja, a istraživanjima Krstonošića (2013) istražene su sukcesije vegetacije te se znatno popravilo stanje istraženosti flore i vegetacije Dilja.
Ovaj je članak o diljskim proljetnicama mali prilog boljega poznavanja i popularizacije flore Dilja.
Svim je biljkama osnovna zadaća da stvaraju novo potomstvo (reprodukcija). Nekim je biljkama za njihovo stvaranje potomstva potrebno duže vrijeme, a nekima kraće. Tako postoje biljke kojima je za potpuno stvaranje sjemenke potrebna čitava vegetacijska sezona (breza, lijeska, smreka, jela i dr.) ili više njih (neke četinjače, crnika, cer i dr.). Nasuprot njima postoje biljke koje sve aktivnosti (listanje, cvjetanje, oprašivanje i stvaranje sjemenki) obave u vrlo kratkom vremenu, to su tzv. proljetnice.
Proljeće je karakteristično i po vrlo intenzivnome cvjetanju većine biljaka. Neke biljke imaju velike i intenzivno obojene cvjetove (magnolije, kamelije, tulipanovac, ruže, perunike i dr.), druge imaju sitne i obojene cvjetove (ljubice, šafrani, jaglaci, trešnje, šljive, jabuke i dr.), a postoje biljke koje imaju neugledne cvjetove koje narod niti ne smatra cvjetovima (četinjače, breze, lijeske, hrastovi, orasi, brijestovi,

ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 83     <-- 83 -->        PDF

LITERATURA
Baričević, D., 2002: Sinekološko-fitocenološke značajke šumske vegetacije Požeške i Babje gore. Disertacija – Sveučilište u Zagrebu-Šumarski fakultet. Zagreb.
Božuta, Đ., 1957: Flora i vegetacija jugozapadnog dijela okolice Slavonske Požege. Diplomski rad – Sveučilište u Zagrebu-PMF. Zagreb.
Cestar, D., V. Hren, Z. Kovačević, J. Martinović, Z. Pelcer, 1979: Tipološke značajke šuma Slavonskog gorja. Radovi 39.
Cindrić, M., 1974: Biljni pokrov podnožja Dilj-gore sjeveroistočno od Slavonskoga Broda. Magistarski rad – Sveučilište u Zagrebu-PMF. Zagreb.
Čarni, A., J. Franjić, Ž. Škvorc, 2002: Vegetacija grmastih šumskih rubova u Slavoniji. Šum. list 126(9–10): 1–10.
Čarni, A., J. Franjić, U. Šilc, Ž. Škvorc, 2005: Floristical, Ecological and Structural Diversity of Vegetation of Forest Fringes of the Northern Croatia Along a Climatic Gradient. Phyton 45(2): 287–303.
Franjić, J., Ž. Škvorc, K. Filipović, I. Vitasović Kosić, 2005: Phytosociological characteristics of Quercus cerris L. forests in east Slavonia (Croatia). Hacquetia 4(2): 27–35.
Gaži-Baskova, V., N. Plavšić-Gojković, K. Dubravec, 1981: Travnjačka vegetacija na području Sovskoga jezera. U: Springer, O., Zbornik sažetaka priopćenja prvog kongresa biologa Hrvatske, 88.
Gaži-Baskova, V., N. Plavšić-Gojković, K. Dubravec, 1983: Travnjačka vegetacija na području Sovskoga jezera. Poljoprivredna znanstvena smotra 61: 215–220.
Hirc, D., 1903–1912: Revizija hrvatske flore. Radovi JAZU. Zagreb.
Hirc, D., 1905: Prirodni zemljopis Hrvatske, Knjiga prva: Lice naše domovine, Zagreb.
Ilijanić, LJ., 1977: O biljnom pokrovu Požeške kotline. U: Strbašić, M. (ur.), Požega 1927–1977, Skupština općine Slavonska Požega, 48–65.
Kauders, A., 1906: Biljnogeografska skica požeške okolice. Glas. Hrvatskog naravoslov. društva 18: 23–33.
Komlanec, I., 1872/73: Zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i Požeške županije. Požega.
Krstonošić, D., 2013: Sukcesija vegetacije na mezofilnim i kserofilnim travnjacima Slavonskoga gorja. Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet.
Medak, J., J. Medvedović, S. Perić, 2006: Fitocenološka istraživanja u tipu šume II-E-11 na dijelu Slavonskoga gorja. Radovi-izvanredno izdanje 9: 53–64.
Pandža, M., 2010: Flora Parka prirode Papuk. Šum. list 134(1–2): 25–44.
Pavić, A., 1851: Correspondenz aus Posseg in Slawonien. Oesterr. Bot. Wochenblatt I: 124–125, Wien.
Rauš, Đ., J. Vukelić, 1986: Vegetacijske i strukturne osobine fitocenoza obične breze (Betula pendula Roth) na Psunju. Šum. list 110(5–6): 177–187.
Samardžić, I., 2005: Vaskularna flora parka prirode Papuk. Disertacija. Šumarski fakultet, Zagreb.
Schlosser, J., LJ. Vukotinović, 1857: Syllabus Florae Croaticae, Zagreb.
Schlosser, J., LJ. Vukotinović, 1869: Flora Croatica. Zagreb.
Škvorc, Ž., 2006: Florističke i vegetacijske značajke šuma Dilja. Disertacija – Sveučilište u Zagrebu-Šumarski fakultet. Zagreb.
Škvorc, Ž., J. Franjić, D. Krstonošić, K. Sever, I. Alešković, 2011: Vegetacijska obilježja bukovih šuma Psunja, Papuka i Krndije. Croat. Jour. For. Eng. 32(1): 157–176.
Tomašević, M., 1972: Biljni pokrov sjevernih obronaka Požeške gore. Diplomski rad, PMF, Zagreb.
Tomašević, M., 1998: Prilog flori Požeške kotline i okolnoga gorja (Hrvatska). Acta Bot. Croat. 55/56: 119–131.
Trinajstić, I., J. Franjić, I. Samardžić, 1997: O važnosti otkrića vrste Equisetum sylvaticum L. (Equisetaceae) za razumjevanje autoktonosti obične jele (Abies alba Mill., Pinaceae) u Požeškome gorju. Šumarski list 121(11–12): 593–597.
Trinajstić, I, J. Franjić, I. Samarđić, J. Samarđić, 1996: Fitocenološke značajke šuma sladuna i cera (As. Quercetum frainetto-cerris Rudski 1949) u Slavoniji (Hrvatska). Šum. list 120(7–8): 299–306.
Vukelić, J., D. Baričević, 2002: Novije fitocenološke spoznaje o bukovim šumama u Hrvatskoj. Šum. list 126(9–10): 439–457.
Vukelić, J., D. Baričević, 2003: Šumske zajednice obične bukve u Hrvatskoj. U: Matić, S. (ur.) Obična bukva u Hrvatskoj. Akademija šumarskih znanosti, Zagreb.
Vukelić, J., D. Baričević, 2007: Nomenklaturno-sintaksonomsko određenje panonskih bukovo-jelovih šuma (Abieti-Fagetumpannonicum“) u Hrvatskoj. Šum. list 131(9–10): 407–429.
Vukelić, J., Ž. Španjol, 1990: Fitocenološki karakter čistih sastojina obične breze (Betula pendula Roth.) u području panonskih šuma bukve i jele (Fagetum croaticum boreale abietetosum Horv.) na Papuku. Šum. list 114(9–10): 357–368.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 82     <-- 82 -->        PDF

grabovi, trave i dr.). Cvjetovi nose rasplodne organe (tučkove i prašnike). Prašnici proizvode peludna zrnca (polen) koje raznosi vjetar (anemofilija, anemogamija) ili kukci (entomofilija, entomogamija). Biljke koje se oprašuju pomoću kukaca proizvode znatno manje peluda od biljaka koje se oprašuju vjetrom. Upravo ta velika količina peluda koja se u proljeće nalazi u zraku, današnjoj civilizaciji predstavlja velik problem zbog sve većeg broja ljudi alergičnih na pelud raznih biljnih vrsta.
Proljeće je na Dilju sasvim sigurno najburnije godišnje doba. Tu se sve budi nakon dugoga zimskog sna. Biljke tijekom nepovoljnoga dijela godine, a to je u našem području zima, sve svoje životne funkcije svode na minimum. Biljke koje žive više godina zovu se višegodišnje biljke ili trajnice (perene), a biljke koje žive samo jednu vegetacijsku sezonu i nepovoljni dio godine preživljavaju u obliku sjemenke zovu se jednogodišnje biljke (terofiti).
U rano proljeće, čim snijeg počne kopniti, šume Dilja ispune se mnoštvom cvjetova različitih zeljastih vrsta. Većina tih vrsta ostaci su bogate termofilne flore iz razdoblja kada nije bilo ovakvoga rasporeda godišnjih doba kao što je danas. One su zadnje ledeno doba preživjele u pribježištima na jugu Europe, a kasnije su se proširile na stara staništa. Osobine koje su im omogućile preživljavanje su samoplodnja, vrlo kratko vegetacijsko razdoblje, jako izražena mogućnost vegetativnoga razmnožavanja, preživljavanje nepovoljnoga razdoblja godine pod zemljom (u obliku odebljalih podzemnih stabljika – podanak, gomolj, lukovica) i niz drugih. Ove vrste zovemo proljetnice, jer su zadržale vrijeme cvjetanja kakvo su imale prije ledenoga doba, što se danas poklapa s prvim danima proljeća, pa i znatno ranije. To im je omogućilo nesmetan razvoj, ponajprije u šumama, jer završavaju svoj životni ciklus prije nego što šuma prolista, kada nemaju konkurencije drugih biljaka. To su biljke lijepih cvjetova, pa su često ugrožene prekomjernim branjem. Većina ih je zakonski zaštićena.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 81     <-- 81 -->        PDF