DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 115     <-- 115 -->        PDF

BOŽENA VUJASINOVIĆ (1929–2014)
Vice Ivančević
Nakon kratke bolesti preminula je u Zagrebu kolegica Božena u 86.godini života. Pripadala je skupini poznatih šumarskih stručnjaka starije generacije, širokog spektra znanja i prakse te svestrane naobrazbe i opće kulture.
Božena (Šarić) Vujasinović rođena je 20. travnja 1929. godine u Gospiću. Otac Antun Šarić, porijeklom iz Lovinca, bio je poštanski službenik, a majka Jelka, rođena Ritz bila je učiteljica. Obitelj se preselila u Šestine kada su Boženi bile svega dvije godine. Osnovnu školu završila je u Šestinama, a gimnaziju na Gornjem gradu u Zagrebu. U djetinjstvu je bila članica Marijine kongregacije koja je promicala vjerski, društveni i kulturni odgoj. Za školovanja je bila aktivno uključena u literarne i glumačke sekcije. Po vlastitom je izboru 1947.g. upisala Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu. U to je vrijeme spomenuti Fakultet bio gotovo u cijelosti „rezerviran“ za mušku populaciju, pa su odista rijetki dolasci kolegica pripadali u sferu nestvarnih misija. Bez obzira na to, kolegica Božena je uspješno polagala ispite, prošla terenski rad i u roku završila studij. Od mnogobrojnih predmeta najviše je pokazivala interes za dendrologiju, koji je neće napuštati cijeloga života. Odmah po završetku studija zaposlila se u Šumskom gospodarstvu „Šamarica“ Zagreb, na radnom mjestu referenta za uređivanje šuma, a kasnije je postala zamjenica upravitelja šumarije Hrvatska Dubica i Lekenik.
Društvo šumara je bilo odlučujuće i za događaje na osobnom planu, pa se tako se 1955. udala za Slobodana Vujasinovića, također dipl. ing. šumarstva. Slijedilo je razdoblje rada u drvnoj industriji i to najprije u „Exportdrvu“ Zagreb od 1956. do 1959., a zatim u DIP-u Novi Vinodolski (1959–1962. god.) na mjestu rukovoditelja parketare, a potom šefa planskog odjela. Ponovo se vratila šumarstvu u funkciji zamjenice upravitelja Šumarije Novi Vinodolski (1962–1964. g.), a zatim od 1964. do 1970. god. kao šef uzgoja šuma, zaštite šuma i lovstva te šef planskog odjela i analiza u zajedničkim službama Šumskog gospodarstva Senj. Za službovanja u Senju boravila je na višednevnom studijskom putovanju u Čehoslovačkoj iz područja uzgoja i iskorištavanja šuma, te šumskih komunikacija. Nakon povratka stečeno znanje uspješno je primjenjivala u vlastitoj sredini. Razmišljanje o novim radnim izazovima i želja da svojim stručnim radom i iskustvom pomogne sredinama u razvoju, utjecale su na donošenje odluke o preseljenju u Liku, čije su joj prirodne ljepote bile poznate. Zbog toga je 1970.god. s obitelji preselila u Gospić. Sljedećih se desetak godina nalazila na čelu Centra za lovnu privredu Šumskog gospodarstva Gospić, u čijem je sastavu i fazanerija, a zatim kraće vrijeme na mjestu šefa Odjela za plan i analize stručnih službi Šumskog gospodarstva Gospić. U tom je razdoblju boravila u Francuskoj 1975. god. na specijalizaciji iz rasadničarske proizvodnje i gospodarenja brzorastućim vrstama četinjača. Na znanstvenom skupu u Gospiću 1978. god. prezentirala je svoj stručni rad „Rekreacija i šumarstvo“, u kojemu je istakla ključnu ulogu šuma u valorizaciji rekreacije, kao jedne od vrlo važnih komponenti općekorisnih funkcija šuma i razvoja lokalnih zajednica. Od početka 1980.god. do odlaska u mirovinu 1988. god. bila je zaposlena u Skupštini općine Gospić.
Kolegica Božena je bila istinski zaljubljenik svoje struke i gorljivi promotor šumarske struke u javnosti, s osobitim naglaskom na ekologiju šuma. Javljala se u radio-emisijama, lokalnim novinama (Lički vjesnik, krajem 70-ih godina) i na raznim javnim tribinama, zalažući se i promovirajući višestruku ulogu šuma na lokalnoj i globalnoj razini. U bogatom i raznovrsnom stručnom radu aktivno je bila uključena u više općinskih i republičkih komisija. Tako je za vrijeme službovanja u Senju obavljala funkciju potpredsjednice komisije za predlaganje stručnih mjera i nadzora Velebitskog botaničkog vrta, kojoj je na čelu bio poznati profesor doktor Fran Kušan, osnivač spomenutog vrta. Godine 1979. bila je član organizacijskog odbora izložbe Zaštita čovjekove okoline (3.–25. 11. 1979. g.) i pratila je na terenu širom Like. Bila je član i nekoliko drugih komisija, i to: Komisije za nisku divljač Hrvatskog lovačkog saveza, Republičkih komisija za zaštitu prirode, rasadničarstva i sjemenarstva, proširenog savjeta NP „Plitvička jezera“, te predsjedništva Republičkog sindikata šumarstva. Za svoj je doprinos lovnom gospodarstvu primila odličje I. i III. reda Lovačkog saveza Hrvatske, te priznanje Turističkog saveza Hrvatske. Također je krajem 70-ih i početkom 80-ih sudjelovala na izradi parkovnih rješenja okoliša nekoliko domova zdravlja (Šestine-Mlinovi, Velika Gorica,

ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 116     <-- 116 -->        PDF

nekoliko lokacija u Zagrebu), a i 90-ih je surađivala s Urbanističkim institutom Hrvatske kao konzultant za neka hortikulturna rješenja.
Obavljajući poslove na rukovodećim mjestima nikada nije propustila uspostaviti kvalitetan i otvoren odnos sa suradnicima, pa su joj se mnogi ljudi i kasnije u mirovini znali javiti i rado se sjetiti zajedničkih dana na poslu.
Iako je zarana ostala bez supruga Slobodana (1985. g.) nije se prepustila samotničkom životu nego se, naprotiv, puno družila s ljudima. Velika su joj podrška bile kćerke koje su i same njegovale ljubav prema prirodi, što su naslijedile kroz obiteljski odgoj. Božena se u ljetnim mjesecima posvećivala uređenju vrta i okoliša svoje male vikendice u Smiljanu, dok je ostatak godine živjela u Rijeci. Pohađala je mnogobrojne tečajeve, i to: slikarstva, izrade rukotvorina i keramike u kreativnim radionicama, odakle potječu kolekcije njenih radova. Uz to, usavršavala je znanje nekoliko stranih jezika te provodila puno vremena u čitanju djela lijepe književnosti i praćenju stručne literature, slušanju glazbe, enigmatici i pletenju. Nastojala je savladati i osnove infomatičke pismenosti. Družila se s glagoljašima i bila angažirana u društvu Hrvatsko-francuskog prijateljstva.
Sahranjena je u Gospiću u zajedničkoj grobnici pokraj supruga Slobodana.
Njezin je život, dakle, bio ispunjen zavidnim bogatstvom duhovnog i obiteljskog sadržaja, te respektabilnih dometa u razvoju naše šumarske struke s osobitim naglaskom na ekologiju šuma.
Mr. sc. DANE BJELOBABA, dipl. ing. šum. (1934–2015)
Josip Knepr, Đuro Kauzlarić
S dužnim poštovanjem i velikom tugom, obavještavamo vas da je 25. siječnja 2015.g. u 81. godini života iznenada preminuo mr. sc. Dane Bjelobaba, dipl. ing. šum.
Rođen je 1934. godine u Drenovom Klancu u Lici. Njegov životni put nije bio lak. Kao malodobnog dječaka pratile su ga nedaće kroz Drugi svjetski rat i teško poratno razdoblje koje je osjetio kao i sva njegova generacija. No, unatoč tomu, završio je 1952. godine osnovnu školu u Otočcu, te Srednju šumarsku školu u Karlovcu 1956. godine. Iste godine upisuje Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu, gdje diplomira 1962. godine. Nakon završenog studija, 1963. godine zapošljava se u Šumariji Križevci, najprije kao referent za uzgajanje šuma, a potom kao referent za iskorišćivanje šuma sve do 1974. godine. Od 1. rujna 1975. godine postavljen je na mjesto upravitelja Šumarije Bjelovar. S obzirom na učestale reorganizacije u šumarstvu, 1983. godine postaje rukovoditelj Proizvodno-komercijalnog i razvojnog sektora. Nakon reorganizacije šumarstva na funkcionalnom sustavu, postavljen je na mjesto direktora OOUR-a iskorištavanja šuma u Šumskom gospodarstvu „Mojica Birta“ Bjelovar, na kojemu ostaje do 1991. godine, kada odlazi na mjesto savjetnika u Upravi šuma Bjelovar, novoosnovanog Javnog poduzeća „Hrvatske šume“.
Kolega Dane volio je izazove, nastojao je svojim radom u šumarskoj struci dati nova rješenja koja će omogućiti i olakšati, a i zamijeniti teški fizički ručni rad s novim tehnologijama. Posebno ga je zanimala mehanizacija i njena primjena na pridobivanju drvnih sortimenata od panja do stovarišta-šumske ceste. Stoga upisuje poslijediplomski studij na Šumarskom fakultetu u Zagrebu iz znanstvenog područja iskorištavanje šuma i 1985. godine magistrira, obranivši magistarski rad pod naslovom „Komparativno ispitivanje privlačenja tehničke oblovine traktorima u nizini i prigorju na području Šumskog gospodarstva „Mojica Birta“ Bjelovar.
Svojim nesebičnim stručnim radom davao je velik doprinos razvoju struke. Volio je šumu i želio je uvijek više, bolje, kvalitetnije. U svojem ophođenju s kolegama i prijateljima bio je uvijek dobroćudan, vedra duha, spreman na šalu. Volio je ljude, a najviše djecu i mlade kojima je uvijek pomagao te iznalazio rješenja za njihovo zaposlenje.