DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 60     <-- 60 -->        PDF

ZELENI ŠKRILJEVAC MEDVEDNICE NA POŠTANSKOJ MARKI
Alojzije Frković
S lepoglavskim ahatom i bračkim vapnencem Hrvatske su pošte prije četiri godine, točnije 15. prosinca 2010. godine, pokrenule serijal od po dvije poštanske marke posvećene mineralima i stijenama. Marke na tu temu izlaze svake druge godine, pa je tako 2012.g. predstavljen rozalit i zabrato[7], a ove godine (24.X 2014.) kao motivi poslužili su zeleni škriljevac, znani kamen naše Medvednice i manje poznat prehnit s Komiže na otoku Visu.
Iako smo mi stariji polaznici Šumarskog fakulteta zahvaljujući akademiku Miroslavu Tajderu, koji nam je predavao kolegij petrografije, dobro svladali tu materiju, neće biti na odmet prenijeti neke podatke iz informativnog listića koji redovito prati svaku marku Hrvatskih pošta, a koji za ovu prigodu potpisuje Dragan Bukovac. Znanost koja se bavi istraživanjem postanka i klasifikacijom stijena naziva se petrologija (!), a minerale od kojih su građene stijene istražuje mineralogija. Nama poznate stijene grade čvrsti dio Zemlje, koji zovemo litosfera. Litosfera obuhvaća koru i gornji čvrsti dio Zemlje do dubine od 100 km. Ispod sloja litosfere proteže se 2900 km debeli plašt ili omotač, a dalje do središta Zemlje (do dubine od 6370 km) nastavlja se jezgra.
Što su stijene, što su minerali, što su kristali? Što znamo o njihovu postanku? Sakupljači poštanskih maraka dobit će odgovor i na ova pitanja. Stijene su agregati jedne ili više vrsta minerala, dok su minerali prirodni sastojci čiji se sastav može izraziti kemijskom formulom, a odlikuju se pravilnom unutarnjom građom i pravilnim razmještajem atoma. Takve pravilne oblike minerala zovemo kristalima. Prema postanku stijene dijelimo na eruptivne, koje su u litosferi kao magmatske stijene zastupljene s oko 95 posto, te sedimentne i metamorfne stijene (zastupljenost obiju jedva prelazi 5 posto).
Penjući se bilo pješice, bilo vozilom put Medvednice, pogled će nam pasti na veliki, danas lišen eksploatacije, kamenolom Pustodol sjeverno od Gračana, uz onaj pokraj Markuševca i nekih drugih, iz kojih se dobivao visoko cijenjeni građevinski kamen za gradnju zgrada ili kao obloga za pročelja mnogih javnih zgrada hrvatske metropole. Zeleni škriljevac poslužio je kao građevni kamen „sljemenske kapelice“, svetišta i župe Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata, remek-djelo arhitekta Jurja Denzlera izvedeno 1931. i 1932.
Zeleni škriljevac metamorfna je stijena koja je nastala preobrazbom od nekih drugih stijena, kojima se utjecajem određenih vanjskih čimbenika (tlak, temperatura) promijenila struktura, tekstura pa i mineralni sastav. Ime je dobio po zagasito zelenoj boji, koja, kako stoji u informativnom listiću, potječe od minerala klorita, apidota i amfibola. Zeleni škriljevac najstarija je stijena Zagrebačke gore, čija se starost procjenjuje na više stotina milijuna godina. Što se tiče

ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 61     <-- 61 -->        PDF

minerala prehmit, predstavljenog na drugoj poštanskoj marki iste nominale (5,00 kn), riječ je o tipičnom silikatu, čija je struktura netipična za fotosilikate, bijele do svijetlozelene boje. Nalazimo ga na otoku Visu (Komiža) u predjelima građenim od vulkanskih stijena.
Što se samih maraka tiče, autorice Jane Žiljak Vujić, diplomirane dizajnerice iz Zagreba, njihovu posebnost čine dvije okrugle marke smještene u prigodni poštanski blok te višebojni ofsetni tisak uz primjenu infracrvene tehnike koja omogućuje pojavu „slike u slici“. Naime, kako je to objašnjeno, u podlozi bloka ispod motiva zelenog škriljevca, vidljiva je pod infracrvenim svjetlom slika župne crkve Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata na Medvednici, a ispod motiva prehnita morska obala na otoku Visu. Prigodne poštanske marke na temu Minerali i stijene tiskao je „AKD“ d.o.o. Zagreb u nakladi od 30.000 blokova. Hrvatske su pošte izdale i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).
NEDOVOLJNO POZNAVANJE BILJAKA MOŽE BITI KOBNO – JESENSKI MRAZOVAC (Colchicum autumnale L., Colchicaceae)
Jozo Franjić
(= C. pannonicum Griseb. et Schenk)
(= brezvrimenka, brnduša, golotura, kačja jabučica, lukovik, oćun, palučka divja, pevčiga, podlesek, voča lika, vočak, baluška, kaćunak, čafran divlji, vočak, mrazovac, leskovik, mrazova sestrica)
eng. Meadow Saffron, Naked Ladies; njem. Herbst-Zeitlose; fran. Colchique d’automne
Jesenski je mrazovac prirodno rasprostranjen na području zapadnje, srednje i južne Europe i sjeverne Afrike. Nastanjuje vlažne livade i pašnjake u gorsko-planinskome području. Pripada subatlantskom i euroazijskom flornom elementu. U Hrvatskoj je rasprostranjen gotovo u svim dijelovima (sl. 1).
Biljka je visine 10–20 (–40) cm. Lukovica je gomoljastoga oblika, prekrivena je tamnim ovojnim listovima (tunika). Listovi su prizemni, uspravni i produljeno-lancetasti. U rano proljeće između listova razvija se plod koji je pod zemljom. Cvjetovi su ružičasti do bljedoljubičasti, a pojavljuju se pojedinačno (rjeđe 2 ili 3 zajedno). Ocvjeće se sastoji od 6 jednakih, eliptičnih do lancetastih listova, dužine 3–6 cm, u donjim dijelovima su srasli u dugu cijev (dužu od slobodnih latica). Vrat tučka znatno je duži od prašnika (više od 10 cm), a plodnica je podzemna. Plod je jajasti tobolac s mnoštvom crnih sjemenki.
Jesenski je mrazovac trajnica-geofit. Mezomorfna, entomofilna i balanemohorno-stomatozoohorno-kolepizoohorna vrsta. Cvjeta u 8. i 9. mjesecu. U Hrvatskoj je zaštićena. Čitava je biljka izrazito otrovna, jer sadrži dva vrlo jaka alkaloida (kolhicin i kolhecein). Posebno su otrovne sjemenke i lukovice. Ima i ljekovita svojstva. Često se u cvjetnoj fazi zamjenjuje sa šafranima (Crocus spp.), ali se šafrani javljaju u rano proljeće (rijetki su jesenski). Osnovna je razlika što mrazovci nikada nemaju listove za vrijeme cvjetanja, a tobolci im se javljaju tek sljedećega proljeća. U lisnoj se fazi može zamijeniti s jestivim medveđim lukom (Allium ursinum L.), otrovnom jurjevkom ili đurđicom (Convallaria majalis L.) i s otrovnom čemerikom (Veratrum album L.). Od svih nabrojanih sličnih biljaka samo je medvjeđi luk jestiv i ljekovit, a siguran način njegova prepoznavanja je intenzivan miris po luku (češnjaku).