DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2014 str. 82     <-- 82 -->        PDF

šume na napuštene poljoprivredne površine i prirodne vegetacijske sukcesije.
Šume EU predstavljaju 4 % svjetskih šuma. Površina šuma i ostalog šumskog zemljišta zauzimaju oko 180 milijuna ha ili više od 41 % kopnene površine EU.
Najveći dio europskih šuma ima povećanje drvne mase, jer je od 1950.g. do sada smanjeno korištenje šuma do granice od 60–70 % od godišnjeg prirasta, ali je u periodu do 2020.g. predviđeno povećanje korištenja do 30 % zbog povećanja potražnje za proizvodima od drveta i razvoja bioenergije.
Važnost šumskog sektora ne sastoji se samo u potražnji za drvnim sortimentima, jer šume obavljaju mnoge međusobno povezane funkcije, često koncentrirane na isto mjesto.
Šume su bitna komponenta europskog krajolika. Mnoga područja ne bi bila naseljena bez učešća šuma koje štite infrastrukturu, naselja i poljoprivredne kulture od nepovoljnih hidrogeoloških pojava, smanjuju učinak vjetra i ublažuju eroziju.
Šume imaju važnu ulogu u pročišćavanju, uskladištenju i ispuštanju vode u površinske slivove, smanjujući opasnost od poplava.
Šume predstavljaju ekosustave s najvećom biološkom raznolikošću, što omogućava prilagodbu organizama na promjenu uvjeta okoliša i osiguravaju ukupnu stabilnost ekosustava.
Očuvanje biološke raznolikosti u šumama poboljšava sposobnost šuma na mogućnost prilagodbe promjenama. Novi monitoring na razini EU (Projekt BioSoil) daje detaljne informacije o stanju šuma EU, tako da od ukupne površine svjetskih šuma svrstanih u mrežu Natura 2000, na europske šume otpada 20 % ili više od 14 milijuna ha.
Šume čine bitnu kariku u procesu ugljika, jer apsorbiraju CO2 iz atmosfere i čine rezervoar ugljika i tako se suprotstavljaju povećanju koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi. Apsorpcija CO2 iz atmosfere iznosi oko 9 % emisije stakleničkih plinova industrijskog porijekla u EU. Degradacija šuma ili njihova prenamjena za druge potrebe tla mogu uzrokovati povećanje emisije stakleničkih plinova zbog razgradnje biomase i mineralizacije organske mase u tlu.
Šume su izvor obnovljivog energetskog materijala, kao supstitucija fosilnom gorivu koji je glavni uzrok povećanju koncentracije stakleničkih plinova. Šumska biomasa predstavlja polovicu ukupne potrošnje obnovljive energije u EU. Biomasa upotrijebljena za zagrijavanje, rashlađenje i električnu energiju treba 2020.g. pokriti više od 20 % svih energetskih potreba.
Šume obavljaju važnu ulogu za atmosfersku cirkulaciju i doprinose ublaženju problema vezanih za regionalnu klimu i sigurnost opskrbe vodom.
Šume imaju socijalnu vrijednost jer pružaju velike blagodati zajednici u odnosu na zdravlje, rekreativne i turističke aktivnosti. Ta socijal-ekonomska uloga šuma je velika, ali često podcijenjena. Europske šume sudjeluju u ruralnom razvoju i omogućuju zaposlenje za više od tri milijuna osoba.
Drvo je i danas glavni prihod šuma, iako one daju i mnoge druge produkte kao: pluto, smolu, gljive, orašaste plodove i šumsko voće. Oko 60 % europskih šuma je u privatnom vlasništvu, a ostalih 40 % je vlasništvo države i drugih javnih subjekata. Procjenjuje se da u EU ima oko 16 milijuna šumovlasnika s prosječnom površinom od 13 ha, ali je najveći dio privatnih posjeda manji od 5 ha.
Glavni izvor prihoda daje proizvodnja drveta, koja putem proizvodnih lanaca opskrbljuje tržište piljenom građom, drvenim pločama, kartonskim i papirnatim proizvodima, ogrjevnim drvetom, čipsom i korom za energiju, te ukupno osiguravaju preko dva milijuna radnih mjesta, s oko 300 milijardi fakturirane vrijednosti. To se najčešće odvija u malom i srednjem poduzetništvu ruralnog područja.
Unutar EU postoji mogućnost povećanja korištenja održivih drvnih resursa, ne zaboravljajući sve ostale uloge šume, koje su posebice važne za Mediteran, važnije od drvne proizvodnje.
Unutar EU nedostaje zajednička šumarska politika koja doprinosi realizaciji održivog gospodarenja šumom. Šumarska strategija EU, donesena 1998.g., ustanovila je aktivnosti za podržavanje održivog gospodarenja. Prvi akcijski plan za šume za razdoblje od 2007. do 2011. bio je važan akt za programiranje šumske strategije.
Europska komisija je elaborirala novu šumsku strategiju, polazeći od preporuka Akcijskog plana za šume koja treba odgovarati na nove izazove šumskog sektora Unije. Novu strategiju prihvatila je Komisija 20. rujna 2013.g. i predstavljena je Parlamentu EU. Strategija obuhvaća i grupira različite komplementarna gledišta (ruralni razvoj, poduzetništvo, okoliš, bioenergija, klimatske promjene, istraživanja i razvoj) i određuje osnovna načela za prihvaćanje i jačanje održivog gospodarenja.
Osnovni načela šumarske strategije zasnivaju se na održivom gospodarenju, koje zahtijeva gospodarenje i korištenje šuma uz uvažavanje biološke raznolikosti, produktivnosti, kapaciteta regeneracije, vitalnosti i sposobnosti da sada i u budućnosti obavlja važne ekološke, ekonomske i socijalne funkcije na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini, bez štete na ostalim ekosustavima.