DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2014 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Postupak prikupljanja ponuda traje dosta dugo, a za isporučitelja se odabire ponuda Lovnog gazdinstva Sarajevo (koje tada gospodari s državnim lovištima BiH i lovištem "Prenj", koje tada jedino ima žive divokoze za isporuke) te s njima sklapa pismeni ugovor o kupnji i isporuci prvih 12 grla divokozje divljači.
Godine1964. kreće realizacija projekta, a prvi povijesni kontigent uhvaćenih živih divokoza od 7 grla omj. 3:4 m:ž biva dovežen u Makarsku 31. listopada navečer 1964. godine i 1. studenoga u 7,30 sati grupa lovaca LD Makarska ispušta u Biokovo iznad sela Veliko Brdo – predjel Kljući (prijevoz obavio tajnik D. Brkulj i vozač A. Puharić. (Otpremnica L. Prenj br: 548-1/64 od 31.x.1964.), prve divokoze u lovište Biokovo.
Sljedeća pošiljka stiže 20. studenoga 1964. godine također od 7 grla omjera 2:5 m:ž (otpremnica br. 6o6-1/64 L. Prenj) i divljač se pušta na istoj lokaciji V.Brdo – Kljući). Dakle, u prve dvije isporuke žive divljači isporučeno je 12 grla umjesto 14 ugovorenih (u tansportu-prijevozu ostvaren je gubitak od 2 grla).
Samo šest dana kasnije, poslije pošiljke Makarskoj, kao treća isporuka po redoslijedu za Biokovo, SLDO-Imotski pod vodstvom Marka Turića – Markana i tajnika Glibote Milana otpremnicom od 26. studenoga 1964. godine je 6 grla za SLDO-e Imotski, (otprem.L.Prenj od 26.11.1964 preuzeo M. Glibota i vozač Ivan Bago – Bikac) i puštaju je na području prevoja Turija sa sjeverne strane Biokova (omjer 2 :4 m:ž).
Ova treća pošiljka –isporuka živih divokoza, jedina je koju je odradilo SLDO-e Imotski. Podatak je vjerodostojan i to potvrđuje postojeća dokumentacija u lovištu Prenj -Lovnog gazdinstva Sarajevo (materijali: Autorizirani izvještaj iz lovišta Prenj autor Ing. Slavko Lovrić – Mostar, autorizirani izvještaj i disperzicijska karta s podacima o broju i mjestima isporuke žive divljači iz lovišta Prenj od Ing. Živka Rapaića djelatnika i rukovoditelja iz LG Sarajevo, te osobnog pisma Nedjeljka Manigodića Upravitelja lovišta Prenj Jablanica od 20. 9. 1976. godine, odgovorne osobe koji je obavio sva hvatanja i otpreme divokoza za Biokovo i u sva druga lovišta u bivšoj Jugoslaviji.
Podaci iz sva tri navedena izvora su istovjetni, pismeno dokumentirani i bez svake sumnje točni, a tome u prilog ide i izvješće LD Zec Zagvozd koje je potpiso tajnik društva pok. Jure Brzica od 24. 4.1982., broj: 27/82 , objavljeno u LV br. 12/85, u kojemu nepobitno stoji da su divokoze u njihov dio lovišta Biokova puštene 26. 11. 1964. godine.
Dokumentacija o svim ovim navodima bila je predmet međurepuličkog – prvog Jugoslavenskog savjetovanja o divokozama u Makarskoj održanog 27. i 28. svibnja 1982. godine, a pohranjena je i čuva se u arhivama Rep-zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu – sada Ministarstvo za zaštitu okoliša).
1965. godine SLDO-Makarska, nastavlja započeta naseljavanja divokoza, dopremom novih 6 grla divokoza (Otpremnica br.401-1/65 0d 24.9.1965 ).
Od 1966. godine Filip-Vilim Šabić (u to vrijeme predsjednik LD i SLDO-e Makarska i direktor Šumskog gospodarstva Makarska) preuzima stručni nadzor nad akcijama oko uzgoja, zaštite i nabavki nove žive divljači za nastavak naseljavanja divokoza na Biokovo.
1967. godine slijedi nova otprema opet za SLDO-Makarska i to 5 grla u dva roka i to: (otpremnica 357-1767 od 3.10.1967. i otp. 358/67 od 10.10.1967 sve iz L. Prenj).
1969. godine Šumsko gospodarstao Makarska, kao svoju donaciju pomoći i partnerstvo za LD Kamenjarku iz Makarske