DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2014 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Naseljavanje je imalo velik promidžbeni učinak za lovstvo Hrvatske, posebice za lovni turizam, a i za turizam u cjelini.
Divokoze na Biokovu bile su uz prirodnu raznolikost krajolika i jedan od odlučujućih čimbenika kod proglašenja Biokova prvim parkom prirode u RH (1981. god.).
Zbog proteka vremenskog roka od 50 godina od početka ovog uspješno provedenog projekta do danas, veći dio aktivnih sudionika i sudionika iz prvih dana provedbe ovoga projekta naseljavanja nije više među živima.
Zahvaljujući rezutatima rada, njih i malog broja još živućih aktivnih sudionika iz toga razdoblja, kao i proteklom i sadašnjem radu brojnih članova lovačkih udruga Biokova, šumarskim i lovnim stručnjacima i djelatnicima Hrvatskih šuma, te sačuvanoj dokumentaciji o njihovu radu, novo unešena krupna divljač divokoze predstavljaju danas stabilnu i najbrojniju populaciju ove vrste krupne divljači u Hrvatskoj, a i u našem širem okruženju.
Problematikom naseljavanja Biokova divokozama (a kasnije i muflonima) kao aktivni sudionik, stručni voditelj, planer, izvršitelj i kroničar, aktivno i izravno bavim se svih proteklih desetljeća (od 1. siječnja 1966. godine).
U kratkom potsjetniku, želim potsjetiti i oteti zaboravu napore, uloženi trud i ostvarene dosadašnje koristi od ove i ovakovih akcija u prirodi. Najkraćim opisom onoga što se događalo, u nastavku ovog materijala pokušati ću osvježiti sjećanjima i spomenuti imena jednog manjeg dijela inicijatora i izvršitelja iz prvih dana ovoga poduhvata.
Ističem da su za uspjeh svih akcija oko naseljavanja zaslužni mnogi, čija imena ne navodim iz razloga da bih nekoga nenamjerno mogao izostaviti. Želim istaći da je to rezultat velikog broja lovaca, šumara i mnogih drugih sudionika u ovom jedinstvenom poduhvatu i projektu, koji su u njemu sudjelovali ili još uvijek na njemu rade te su dali ili daju svoj doprinos ovom povijesnom događanju.
Zbog toga i ovom prilikom, kao i uvijek do sada, želim naglasiti da je to djelo cjeline u kojemu su neki bili više ili manje angažirani, neki manje ili više zaslužni, ali treba generalno odati priznanje svim sudionicima koji su u jesen davne 1964. do 1969. godine izveli i ostvarili jedno od najuspješnijih naseljavanja krupne divljači divokoza, u planinski prostor masiva Biokova, ondje gdje ranije te divljči nije bilo stoljećima u prošlosti.
Kratki osvrt na kronologiju naseljavanja krupne divljači na Biokovu
a) Divokoze (Rupicapra rupicapra L.)
Do šezdesetih godina prošloga stoljeća nije bilo nikakovih pismenih tragova ni podataka o postojanju divokozje divljači na Biokovu u daljnoj ili bliskoj prošlosti.
Ideja o naseljavanju krupne divljači divokoza, srneće divljači i muflona, rađa se u Savezu lovačkih društava kotara Makarska (inicijatori Vice Srzić, Marko Turić i drugi)
Na temelju te ideje i ugovora s Institutom za šumarska i lovna istraživanja iz Zagreba (autor Dr. ing. Zvonko Car), 1962. godine, izrađuje se studija pod nazivom "Prikladnost masiva Biokova za opstanak i uzgoj srna, divokoza i muflona". Studija pokazuje povoljne uvijete za uzgoj ovih vrsta divljači. U studiji također stoji da postojanje divokoza na Biokovu nije bilo zabilježeno do tada.
Prvi put tek 1977. godine Akademik Mirko Malez u paleontološkim istraživanjima vršenim u pećini Baba na Biokovu, koje sam osobno inicirao, otkrio je prisutnost divokoze i kozoroga u nalazima skeletnih ostataka. Pronađena otkrića starosti oko 12.000 godina i više, ukazuju da je ova životinjska i lovna divljač ipak ovdje obitavala u dalekoj prošlosti, te da su sve akcije ponovnog unošenja divokoza na Biokovo ipak utemeljne i pun su pogodak.
Godine1963. izborom pok. Ive Srzića za predsjednika SLDO-e Makarska te na temelju rezultata dobivenih Studijom istraživanja prikladnosti Biokova za uzgoj krupne divljači divokoza, muflona i srneće divljači, prilazi se realizaciji ideje da se na Biokovo naseli krupna divljač, jer postoje svi preduvjeti, dovoljno hrane i prostora, (uz napomenu da je na tim prostorima desetljećima prije tog roka sezonski boravilo i paslo preko 10.000 grla stoke).
Tajnik SLDO-e pok. Dinko Brkulj dobiva zadaću da na temelju gotove Studije pribavi informacije o mogućnosti nabavke krupne divljači radi provedbe Studije, od svih potencijlnih isporučitelja žive divljači u bivšoj državi.