DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2014 str. 72     <-- 72 -->        PDF

Dioon Lindl., Ceratozamia Brongn., Macrozamia Miq., Zamia L., Encephalartos Lehm.), sukulenti – slika 6. (Aloe L., Agave L., Cereus Mill., Crassula L., Euphorbia L., Opuntia Neck. ex M. Gómez), bambusi, orhideje i mesožderke, koji se svi nalaze u središnjem dijelu vrta. Početkom 19. stoljeća prve biljke mandarina, japanskih mušmula i pamuka u Europu su unesene upravo zahvaljujući ovome botaničkom vrtu.
Od značajnijih objekata, na kraju glavne osi, nalazi se Aqurium iz 1798. godine, odnosno veliki okrugli bazen podijeljen na 24 dijela, s brojnim vodenim biljem. Najveći i najstariji staklenik dar je kraljice Marije Karoline, iz 1823. godine, a kasnije je od izvorno drvenog prerađen u metalni (slika 7). U njemu su posađene biljke iz Afrike, Srednje i Južne Amerike, Azje i Australije, među ostalima i kavovac (Coffea arabica L.), papaja (Carica papaya L.), cejlonski cimetovac (Cinnamomum zeylanicum Blume), slatki tamarind (Tamarindus indica L.) i dr. Na umjetno podignutom brežuljku u jednom kutu vrta nalazi se polje s mediteranskim, većinom endemičnim, rijetkim i ugroženim biljkama, od kojih su za nas posebno zanimljiva dva stabalaca smrduše (Anagyris foetida L.). Najstariji, sjeveroistočni dio vrta podijeljen je na četiri polja, a ona dalje na pravilne gredice, u kojima su biljke posađene prema Linnéovoj klasifikaciji.
Budući da vrt ima tradiciju dulju od dva stoljeća, na svakom se koraku iznenadite dimenzijama pojedinih biljaka, koje inače znate kao lončanice, a pozornost vam privuku i sasvim "obične biljke", kao što su impresivni primjerci alepskog bora, pinije, ginka ili zmajevca (slika 8). Najviše stablo u vrtu je primjerak Araucaria columnaris (J.R. Forst.) Hook. Iako se u Palermu, kao i u drugim mediteranskim gradovima mogu vidjeti prekrasni primjerci velelisne smokve (Ficus macrophylla Desf. ex Pers.), ipak je stablo te vrste u vrtu posebno velikih dimenzija i privlači najveću pozornost posjetitelja. Posađeno je 1845. godine i potječe s otoka Norfolk u Oceaniji. Ovo drveće, kao i mnoge vrste roda Ficus L., odlikuje se brojnim zračnim korijenjem koje raste iz grana prema tlu, zakorjenjuje se pa se stablo širi ne ugrožavajući stabilnost krošnje (slika 9). Osim toga, posebno je upečatljivo snažno žilište, po kojemu je velelisna smokva i inače poznata.
Botanički vrt značajan je i zbog izuzetno bogatog herbarija, uglavnom mediteranskih biljaka, s oko 300.000 primjeraka. Radi ex-situ očuvanja genetskih izvora endemičnih, rijetkih i ugroženih mediteranskih, posebno sicilijanskih vrsta, 1993. godine osnovana je banka sjemena, s oko 1.500 primjeraka. Knjižnica ima oko 38.000 volumena i čuva najveću zbirku starih botaničkih knjiga na Siciliji.
Tradicija i ljepota, uz simpatičnu talijansku opuštenost, ovaj botanički vrt čine posebnim i vrijednim posjeta, uz sve ostale znamenitosti koje Sicilija nudi.