DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2014 str. 69 <-- 69 --> PDF |
– pogodovati stvaranju povoljnih šumskih uvjeta za širenje i razvoj jele i – osiguravati bogatstvo vrsta i raznodobnost stabala. Ovim načelima dodani su sljedeći ciljevi: – veća strukturalna složenost ekosustava, – multifunkcionalnost šume, – izbjegavanje rigidnih zahvata u dugom periodu i – trajni monitoring i znanstveno istraživanje. U svim fazama kulturnih zahvata paziti na očuvanje monumentalnih i vrijednih stabala, te gdje je potrebno osigurati povećanje šumske nekromase. Šumsko-uzgojni zahvati u idućem razdoblju trebaju imati za cilj obnovu krajolika, poboljšanje strukture, zaštitu sekundarnih vrsta, povećanje biološke raznolikosti i smanjenje degradirane površine zbog pretjeranog iskorištavanja u prošlosti. Andrea Piotti i dr.: Studija o genetskoj varijabilnosti šumskih vrsta. Učinci klimatskih promjena su jasno uočljivi u mediteranskoj regiji, koja se nalazi na vrhu vegetacijske raznolikosti na svjetskoj razini. Šume tog područja su osjetljivi ekosustavi, oslabljeni pašarenjem, požarima i korištenjem drvne mase, čemu treba dodati rastuće klimatske promjene, koje su posebice u porastu od 70-ih godina prošloga stoljeća. Povećanje temperature za 2°C i smanjenjem oborina za 20 %, te loša prognoza za 21. stoljeće, s dugim sušnim razdobljima, ugrozit će funkcioniranje ekosustava. Na pitanje kako se šumske vrste mogu suprotstaviti i odgovoriti na rizike vezane za globalne klimatske promjene, postoje tri moguće strategije: migracija, prilagodba promijenjenim uvjetima i korištenje fenotipske plastičnosti. Nova istraživanja o kapacitetu migracije potvrđuju da putem peludi šumske vrste mogu spojiti svoju genetsku raznolikost na velikim udaljenostima (100-1000 km). Klimatske promjene nameću potrebu migracije i putem disperzije sjemena, no taj potencijal je prostorno ograničen i za vrijeme prošlog glacijalnog perioda dosezao je maksimalno stotinjak metara godišnje. Iako je to impozantna brzina, neće biti dovoljna da se suprotstavi aktualnoj klimatskoj promjeni. Prilagodba promjenjivim uvjetima za šumske vrste može biti vrlo velika, a pogotovo se to odnosi na fenotipsku prilagodljivost, tj. evolutivni odgovor na genetskoj razini na klimatske promjene. Kapacitet prilagodljivosti šumskih vrsta svjedoči s aktualnom rasprostranjenosti vrsta, koja proizlazi iz brzog obnavljanja u glacijalnom periodu. Lokalna prilagodba može biti potpomognuta velikom genetskom raznolikošću unutar vrste, kao i genetskim pojačanjem putem peludi. Za sada se ne može sa sigurnošću tvrditi da se šumske vrste mogu genetski prilagoditi klimatskim promjenama u ciklusu od nekoliko generacija. Ako te promjene nisu brze i intenzivne, a populacije su većih površina, evolutivni potencijal je veći i opstanak sigurniji. Aktualne studije mediteranskih borova (alepski, primorski i pinija) na cijelom arealu distribucije daje ohrabrujuće rezultate u odnosu na doze genoma uključenih u suprotstavljanje novonastalim klimatskim uvjetima. Među šumskim vrstama posebno je interesantan slučaj bora munike (Pinus leucodermis ili Pinus heldreichii var. Leucodermis) sa stajališta evolucije i očuvanja, a posebice njegova zapadna granica rasprostranjenosti , koja je najvećim dijelom upravo u N.P. Pollino. To su grupe isprekidanog rasporeda na vrletnim, stjenovitim staništima, na uvalama, zaštićenima od velikog vjetra i toplijih ekspozicija. To je izolirani areal vrste, koja svoju glavnu rasprostranjenost ima na Balkanu. U N.P. Pollino munika se javlja na visini od 530 do čak 2240 m.n.v. Munika daje posebno obilježje stjenovitim grebenima, gdje rijetka stabla, čudnog izgleda, starosti često i više od 300 g. sa velikim brojem uginulih stabala predstavljaju za znanost vrijedni ostatak reliktne šume tercijara. Loša prirodna obnova omogućava širenje tek u malim isprekidanim grupicama, a stabala srednje dobi praktički nema. Dosadašnja istraživanja munike dosta su oskudna, tako da nedostaju podaci o kapacitetu disperzije vrste u uvjetima, gdje je genetska osnova između i unutar populacije glavna strategija suprotstavljanja promjenama okoliša. Novi projekt „Studija genetske varijabilnosti munike u N.P. Pollino“ u suradnji sa Institutom biološke znanosti i bioloških resursa, Poljoprivredno šumarskog i prehrambenog fakulteta Univerziteta Basilicata i N.P.Pollino, trebao bi dati odgovore na genetske karakteristike ove interesantne šumske vrste. |