DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2014 str. 67 <-- 67 --> PDF |
L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (ČASOPIS O EKONOMSKIM I TEHNIČKIM ODNOSIMA – IZDANJE AKADEMIJE ŠUMARSKIH ZNANOSTI – FIRENZE) Frane Grospić Iz broja 2 ožujak-travanj 2014. izdvajamo: Znanstveno istraživanje o gospodarenju zaštićenim područjima – Terranova di Pollino (PZ), 4. prosinca 2013.g. Studijski dan na gornju temu održan je s ciljem da se poboljša gospodarenje u zaštićenim područjima. U tu svrhu donesen je projekt „Trajni laboratorij“ u Nacionalnom parku Pollino, kojega je realizirao Poljoprivredno šumarski fakultet Basilicata. Annibale Formica, direktor Nacionalnog parka Pollino u uvodnom izlaganju dao je informacije o parku, izvršenim pokusnim istraživanjima tijekom 2011. do 2013.g. o prirodnoj obnovi jele i vegetacijskom dinamizmu livadskih površina na visokoj nadmorskoj visini. Nacionalni park Pollino ima površinu od 192000 ha, odlikuje se izuzetno bogatom biološkom raznolikošću flore i faune. Znanstvena istraživanja odnose se na muniku (Pinus heldreichii var. Leucodermis) i jelu (Abies alba Mill.) od flore, a od faune na srnu, jelena, vidru, vuka, divlju svinju, price grabljivice i strvinare, koji se prate stalnim monitoringom pomoću fotozamki. Posebna istraživanja vrše se na zaštiti stoljetnih stabala, osnivanjem mreže starih šuma nacionalnih parkova južnih Apenina. Sve ove aktivnosti realiziraju se s ciljem suprotstavljanja gubitku biološke raznolikosti i stvaranju čvršćih ekosustava. Zaštita prirode i očuvanje ekosustava osiguravaju ljudski opstanak i istovremeno doprinose ekonomiji kroz očuvanje tla, vodenih resursa i izgleda krajolika, što promovira razvoj turizma. Nacionalni park Pollino sa svim svojim prednostima, opravdava uspostavu projekta „Trajni Laboratorij“, koji će zasigurno dati rezultate glede poboljšanja gospodarenja zaštićenim površinama. Marco Borghetti ističe opravdan interes za znanstvena istraživanja u Nacionalnom parku Pollino, jer su to planinski sustavi mediteranskog okružja, izloženi rizicima klimatskih promjena, gdje se u suživotu mogu naći vrste s različitom evolutivnom i prilagodbenom dinamikom. Ljuska aktivnost je, a i treba biti, integralni dio okoliša u njegovom razvoju, te se s tog stajališta prije nekoliko godina došlo do saznanja za potrebom osnivanja „teatra“ za dugi period u Nacionalnom parku Pollino. Studijski dan održan u prosincu prošle godine rezultirao je donošenjem niza konkretnih prezentacija o ekologiji, uzgoju i gospodarenju šumom, utjecaju klime na prirast u šumi bukve i jele, te posebni osvrt na vegetaciju visokih planinskih čistina. Orazio Ciancio, predsjednik talijanske Akademije šumarskih znanosti i glavni urednik ovog časopisa, naglašava da se u posljednje vrijeme sve više potvrđuje kultura razvoja koja se temelji na tri „E“: Ekologija, Ekonomija i Etika. U tom okviru dužnost je šumara usmjeriti aktivnost prema zaštiti prirodnih resursa i očuvanju šuma na regionalnoj, nacionalnoj i svjetskoj razini. Odnos čovjeka i šume je „beskonačna priča“. „Šume prethode čovječanstvu, pustinje ga slijede“, aforizam koji je prije dva stoljeća napisao i smislio François Chateubriand, a upozorava čovječanstvo na odnos prema šumarstvu. Treba prijeći zacrtanu granicu izravne i neizravne koristi od šume. U vrijeme kada su otimanje i grabež postali simboli moći, potrebno je mijenjati odnos prema šumi. Ta promjena odnosa šuma-čovjek, daje šumarstvu drugo znanstveno obilježje. Novo šumarstvo nije samo biologija, kako to neki žele, ali nije ni samo ekonomija kako to žele drugi, već je šumarstvo bioekonomija. Kako je šuma kompleksni biološki sustav, šumarstvo se može označiti i kao bioekonomija šumskih sustava. Potrebno je razmišljati o gospodarenju šumom ne samo s praktičnog stajališta, već i s metafizičkog, estetskog i etičkog polazišta. Šuma je laboratorij gdje se može otkriti stvarno postojanje umjetnosti i postići duševna, etička i kulturna snaga, koje se ni šumari ne bi trebali odricati. Francesco Ripullone i dr.: Obnova jele u Nacionalnom parku Pollino – utjecaj svjetlosne mikroklime Miješane cenoze bukve i jele u Parku predstavljaju šumske formacije od velikog naturalističkog interesa, te su uvrštene u mrežu Natura 2000. |