DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2014 str. 60     <-- 60 -->        PDF

je udarac ugostiteljstvu Gorskog kotara. Gosti u tranzitu zaobilaze Delnice i one ostaju po strani. Domom danas, u sklopu „Hrvatskih šuma“ d.o.o. Zagreb upravlja Uprava šuma Podružnica Delnice. Iz izjave koju je na 2. sjednici Upravnog i Nadzornog odbora HŠD-a od 30.travnja ove godine dao predsjednik tvrtke mr. sc. Ivan Pavelić „da će se svi turistički i ugostiteljski objekti koji nisu u funkciji lova iznajmiti“, jasno proizlazi sudba Lovačkog doma Delnice – nekad ponosa delničkih lovaca i šumara.
Ograđeno uzgajalište jelena lopatara
Predstavivši izgradnju i sudbu delničkog lovačkog doma ne smijemo ne osvrnuti se na njegov „mali lovački zoološki vrt“ . Podignut unutar golosjeka Japlenškog vrta, tik do lovačkog doma (čistu sječu proveli talijanski okupatori 1943.g.), u ogradi veličine nepunih pola hektara najprije je ispuštena srneća divljač (pretežito pripitomljeni primjerci koje su lovci kao „nezbrinutu lanad“ držali u svojim okućnicama). Travnja 1954. vrt je dobio na poklon par jelena aksisa s Brijuna, za koji je podignut „mali vrtić“ unutar velikog „kako bi se blago priviklo i sljubilo sa srnama“. Nažalost, idila nije dugo potrajala. Svibnja iste godine košuta aksisa teli mrtvo tele, a već sljedeće zime postaje žrtvom „bijele smrti“. Kako su oko vrta registrirani prvi znaci nezakonitog lova, NO Gradske općine Delnice donosi naredbu po kojoj se u Park šumi Japlenški vrh i susjednom Vrtuljku zabranjuje kretanje s lovačkim oružjem i vođenje lovačkih pasa. Kako je i tu bilo teškoća oko podmirenja troškova održavanja vrta, Društvo pri Narodnoj banci Delnice otvara poseban račun pod nazivom „LD Delnice – zoološki vrt“, uspjevši vrt održati sve do današnjih dana. Unutar polustoljetne smrekove kulture na površini od oko 2,5 ha ograđeno je uzgajalište jelena lopatara, koji jedino mogu podnijeti zatočeništvo, i na sreću, ne više odveć hladne i snježne goranske zime.
Brončani „bambi“ s osebujnim rogovima
Zaštitni znak doma i vrta zacijelo je brončana statua srnjaka, rad akademskog kipara Balizara Bahovića iz Zagreba[2]. Mnogi se pitaju odakle bronca u ona teška poratna vremena za srnjaka salivenog u naravnoj veličini? Prema zapisu kolege Željka Gjukića, dipl. ing. šum. iz Delnica[3] riječ je o poprsju rimskog vojskovođe Julija Cezara slučajno pronađenom unutar složaja ogrjevnog drveta u podrumu zgrade stare delničke gimnazije u Supilovoj ulici, ostavštini iz doba talijanske okupacije. Kako je do brončanog poprsja ubrzo došao direktor gimnazije Vukelić, isti ju je kriomice vlakom otpremio u Zagreb do prijatelja Bahovića, sa zamolbom da kao vrsni kipar iz nje izradi srnjaka. U zamisli je uspio. Lovački dom Delnice od prvog dana krasi srnjak od bronce. Uz tu skulpturu vezana je još nešto interesantno. Svi oni koji malo bolje pogledaju srnjakov koštani ukras, složit će se da isti malo odudara od onog iz prirode. Umjesto prednjeg, stražnjeg i vršnog paroška, kiparov srnjak nema stražnjeg paroška, ali zato ima dva prednja i jedan vršni!