DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2014 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Ogris, N., T. Hauptman, D. Jurc, 2009: Chalara fraxinea causing common ash dieback newly reported in Slovenia, Plant Pathology, 58 (6): 1173.
Pojras, А. А., 1993: About biology of Stereonychus fraxini Deg. (Coleoptera, Curculionidae) and list of parasitoids, Moldavian Academy of Sciences, Series of Biological and Hemical Sciences 1: 37–41.
Queloz, V., C.R. Grünig, R. Berndt, T. Kowalski, T.N. Sieber, O. Holdenrieder, 2010: Cryptic speciation in Hymenoscyphus albidus, Forest Pathology, doi: 10.1111/j.1439­- -­0329.2010.00645.x.
Scherf, H., 1964: Die Entwicklungsstadien der mitteleuropäischen Curculioniden (morphologie, Bionomie, Ökologie), Verlag Weldemar Kramer, 334, Frankfurt am Main
Schwerdtfeger, F., 1957: Die Waldkranheiten, Verlag Paul Parey, 486, Hamburg und Berlin
Szabó, I., 2008: First report of Chalara fraxinea aff ecting common ash in Hungary Plant Pathology, 58 (4): 797.
Tsankov, G., P. Mirchev, S. Rashev, 1990: Studies on the biology and ecology of the ash weevil Stereonychus fraxini and measures for controlling, Nauka za Gorata 27(3): 77–81, Sofia
Vajda, Z., 1974: Nauka o zaštiti šuma, Školska knjiga, 482, Zagreb.
Wingelmüller, A., 1921: Bestimmungstabelle der paläarktischen Cionini (Curculionidae) nebst Beschreibungen neur Arten, Koleopterologische Rundschau, 9: 102–124.
Županić, M., L. Barić, M. Pernek, D. Diminić, 2012: Rasprostranjenost gljive Chalara fraxinea u Hrvatskoj, Radovi 44(2): 125–134, Jastrebarsko
Sažetak
Jasenova pipa (Stereonychus fraxini De Geer) je jedan od najznačajnijih defolijatora koji se javlja na jasenima u jugoistočnoj Europi. Biologija jasenove pipe istraživana je u razdoblju 2007–2009. godina u sastojini poljskog jasena u šumi Branjevina kod Odžaka u Srbiji, laboratoriju i uzgojem insekata u objektu sa zidovima pokrivenim mrežom s vanjskim uvjetima.
U šumi Branjevina je na 15 stalno obilježenih donjih grana različitih stabala poljskog jasena, dužine oko jedan metar, u 2008. i 2009. godini praćeno i zabilježeno vrijeme aktiviranja prezimjelih kornjaša (njihov broj i aktivnost), broj ličinki, kukuljica i kornjaša nove generacije. U cilju određivanja fertiliteta i fekunditeta ženki, odmah je po aktiviranju iz mahovine stavljeno u kutije na odvojen uzgoj 20 parova mužjaka i ženki. Tijekom uzgoja utvrđen je broj jaja koja su ženke odložile, a nakon uginuća ženki napravljena je njihova disekcija radi utvrđivanja broj jaja zaostalih u ovarijima. Trajanje embrionalnog razvoja utvrđeno je na uzorku od 100 jaja. Pojedinačnim uzgojem 40 ličinki utvrđen je broj stupnjeva, trajanje razvoja pojedinih stupnjeva i ukupno trajanje razvoja ličinki. Količina hrane koju ličinke konzumiraju, određena je kao razlika izmjerene površine neoštećenog i oštećenog lišća aparatom za mjerenje površine lišća. Uzgojem 50 predlutaka i lutaka utvrđeno je trajanje stadija predlutke i lutke. Uzgojem 25 imaga nove generacije utvrđeno je trajanje dopunske prehrane za prezimljavanje i površina oštećenja na lišću od kornjaša, koja je utvrđena kao razlika izmjerene površine ostećenog i neoštećenog lišća.
Istraživanjima je zaključeno da se prezimjeli kornjaši aktiviraju u razdoblju od početka druge dekade ožujka do početka travnja (Grafikoni 1 i 2). Period kopulacije trajao je od kraja ožujka ili početka travnja do prve dekade svibnja s kulminacijom sredinom travnja. Fertilitet ženki kretao se od 30 do 104 jaja (prosječno oko 67), a fekunditet od 58 do 109 jaja (prosječno oko 76). Embrionalni razvoj trajao je 9–11 dana. U prirodi su se prve ličinke javile u drugoj dekadi travnja, a posljednje ličinke zabilježene su na lišću krajem lipnja (Grafikoni 3 i 4). Najveći broj ličinki bio je na granama krajem travnja i početkom svibnja. Stadij ličinke traje 16–20 dana. U prosjeku jedna ličinka tijekom razvoja obrsti 3,3 cm² lista poljskog jasena. Po završenom razvoju ličinke prave kokone od početka svibnja do kraja lipnja (Grafikoni 5 i 6). U kokonima ličinke prelaze u stadij predkukuljice koji traje 2 dana, a zatim u stadij kukuljice koji je trajao 6–8 dana. Imaga nove generacije su se javljala od početka druge dekade svibnja do početka srpnja i odmah po ekloziji počinju s dopunskom prehranom za prezimljavanje koja traje 9–13 dana, a pritom imaga prosječno obrste 2,5 cm² lista poljskog jasena. Zaključeno je da jasenova pipa ima jednu generaciju godišnje. Na osnovi prikupljenih podataka sačinjen je kalendar razvoja Jasenovog surlaša (Tablica 2).
Ključne riječi: Stereonychus fraxini, jasen, biologija