DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 95     <-- 95 -->        PDF

ulagalo. U takvoj situaciji pogrešno je koristiti prirodni prirast, kako se to često mislilo i radilo, jer je njihovo stanje najčešće daleko od optimalnog.
Aktualni izgled šuma je rezultanta odnosa čovjek – okoliš, a njihova struktura ovisi o uzgojnim metodama koje su uglavnom usmjerene maksimalnoj proizvodnji drvne mase i stvaranju financijske koristi.
Nove socijalne, ekonomske i kulturne ideje nameću promjenu razmišljanja, šuma više nije zajednica stabala, već kompleksni biološki sustav koji je sposoban prilagodbi na razne vanjske uvjete, a sam razvoj prilagodbi u različite oblike. Izbor oblika gospodarenja se mijenja u simbiozi s okolišem, ali treba uvijek biti potpora i korist za šumu. Korištenje šume mora biti složeno i promjenjivo glede vremena i prostora te obvezno biti usmjereno očuvanju i zaštiti šume.
Složenost i dužina biološkog ciklusa osobitost je šumskih sustava. U tako dugom razdoblju događaji koji remete razvoj šume – požari, lavine, vjetrovi, poplave, uzrokuju destrukciju šume na većim ili manjim površinama. Pogrešno gospodarenje šumom također može prouzročiti velike štete (nekontrolirana sječa, intenzivna ispaša i dr.).
Posebna opasnost za šumu su šumski požari koji mogu oštetiti ili uništiti velike površine šume. Autor uspoređuje požar šume s požarom jednog dijela biblioteke u kojemu izgore knjige koje nisu nikada pročitane. U šumi nakon požara ne nestaje samo šuma, već sva živa bića koja su činila njezin sastavni dio. Poremećena je biološka raznolikost, genetika i DNA živih stanica. Šuma u sadašnjem stanju je odraz kulture i kao takva ima svoje prirodno mjesto u središtu, a ne na periferiji društvenog interesa.
Potrebno je šumi dati novu dimenziju, dimenziju koju autor naziva "kultura šume".
Nakon svog izlaganja prof. Ciancio proglasio je 62. Akademsku godinu otvorenom.
Dr. Pietro Roselli – povjerenik za poljoprivredu Provincije Firenze pozdravio je nazočne i zaželio uspješan rad Akademije u idućem razdoblju.
Naglasio je potrebu za očuvanjem prostora i upozorio na mnoge opasnosti koje stalno prijete: požari ljeti, lavine zimi, poplave u vrijeme kiša. Svi segmenti društva trebaju biti uključeni. Pozornost javnosti često je usmjerena na nebitne činjenice, poput problema ako je neka kuća sagrađena na krivom mjestu, a zanemaruju se velike stvari, među kojima su polja, brda, posebice šuma.
Aktivnosti Akademije daju velik doprinos pravilnom shvaćanju i razumijevanju problema, te što su osnovni zadaci i ciljevi javnog djelovanja, kao i kako se nositi s javnom administracijom u skladu sa znanstvenim dostignućima.
Ing. Cesare Patrone – direktor državnih šuma pozdravio je nazočne i posebno se osvrnuo na reorganizaciju Državnih šuma.
Naglasio je da reorganizacija državnih šuma prati proces opće decentralizacije u zemlji, što znači da mnoge kompetencije prelaze s države na regije i provincije.
Upitno je da li je to univerzalni lijek za sve probleme, jer postoji opasnost od raskola između institucija i nacionalnih i socijalnih zajednica.
Dužnost Državnih šuma na prostoru nisu govori o dobroj vodi i dobrom zraku, već borba za stvaranje radnih mjesta za mlade. U današnjoj situaciji kada je politika "stala", institucije trebaju predstavljati odnos prema Nacionalnoj zajednici, a u tom se smjeru trebaju postaviti Državne šume.
Francesco Maria Raimondo: Biološka raznolikost u dendroflori Italije
Prije 37 godina iz tiska je izašla knjiga "Drveće – dendroflora Italije" autora Fenaroli i Gambi. Unatoč kvaliteti ovoga izdanja talijanskih akademika, saznanja o talijanskoj flori brzo su promijenjena. Novo izdanje "Flora Italije" (Pignatti, 1982) upotpunilo je taksonomska saznanja i nomenklature biljaka na talijanskome prostoru.
U međuvremenu se sve češće počeo upotrebljavati naziv "floristička raznolikost" i to ne u taksonomskom, već biološkom smislu. Uređenje termina "vegetativni biodiverzitet" označava postojanje raznolikosti unutar određenog taksoma, što praktički znači "genetska varijabilnost".
To je od velike važnosti za šumarstvo, jer se dugo vremena zanemarivala provenijencija sadnog materijala u obnovi šuma, što je ugrozilo genetsku strukturu autohtonog dendrološkog sastava.
Autor je u svom članku "Biološka raznolikost u dendroflori Italije" uz taksonomske različitosti vrsta prikazao genetske razlike unutar pojedine vrste.
Naziv dendroflora se odnosi na zajednicu vrsta, podvrsta i varijacija drvenastih biljaka, uglavnom stabala i grmova, vazdazelenih i listopadnih.
Pregled vrste unutar dvije velike taksonomske grupe (Gymnospermae i Angiospermae), dan je abecednim redom, za svaki pojedini rad nadvedene su vrste i podvrste i genetske varijacije. Dendroflora Italije svrstana je u 53 roda, od kojih se 7 odnosi na Gymnospermae (četinjače), a 46 na Angiospermae (listače), a porodica je 30.
Ukupan broj vrsta i podvrsta je 188, više ih pripada listačama nego četinjačama. Posebno su brojne vrste u porodicama Rosaceae, Fagaceae i Salicaceae.
Od 188 vrsta, 105 se svrstava u drveće (56 %), a 83 u grmove (44 %), koji eventualno mogu poprimiti oblik stabla.