DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 89     <-- 89 -->        PDF

proizvodnih čimbenika. Tvrdi da su tehničke naprave (prometala) samo sredstvo za provedbu takvog gospodarenja, a preduvjet za provođenje svih mjera je neovisnost. Kod ekstenzivnog načina gospodarenja navodi primjere devastacije. Smatra da će u budućnosti vlastita režija morati biti jedini način eksploatacije državnih šuma, a za to će trebati izgraditi mrežu prometnica, uključiti veliko šumarsko znanje, a da zahtjev na kapital ne bude na prvome mjestu.
Režija i konzumenti. U ovom dosta opširnom potpoglavlju raspravlja se o nedostacima kada monopol nekolicine drži u rukama ekstenzivnu eksploataciju šuma, izgradnju prometnica i industrijsku preradu drva. U konačnici to je zapreka razvoju prave šumarske trgovine i industrije. Prednost u kupovanju gotovog drva, i to najčešće samo određenih sortimenata, je u tome što to može činiti veći broj manjih konzumenata, a ne samo onaj tko ima krupni kapital. Ukazuje da je režijsko poslovanje korisno za konzumente, za razvoj i napredak šumske industrije i trgovine. O tome je autor dao podrobna tumačenja.
Režija sa socijalnog stajališta. Ovdje Marinović ukazuje na nekoliko bitnih činjenica svojega vremena. Među njima naglašava da se u većini slučajeva radi o sezonskim šumskim radnicima koji izvan svojih poljoprivrednih poslova rade u najbližim šumama ili odlaze u druge krajeve, a to je vrijedilo i za tadašnje kirijaše. Ukratko, šumski rad je imao veliko ekonomsko i socijalno značenje. U tom smislu tumači razlike ako radnike zapošljavaju zakupci sječina ili vlasnici šuma, tj. država. Nadalje autor tvrdi da je šumarstvo jedan od najtežih studija. Unatoč toga upravitelju-šumaru nije dozvoljeno obavljati stručne poslove, jer ih obavljaju ljudi bez ikakve stručne spreme, a on postaje samo razočarani promatrač. Autor vidi izlaz u tome da se eksploatacija šuma i svi drugi poslovi predaju u ruke za to jedinim pozvanim organima – šumarima, i to uvođenjem režijskog poslovanja.
Režija s financijskog gledišta. Ovdje autor govori o rentabilnosti i proizvodnosti, te tvrdi da je sredina između ta dva načela pravi put kojim treba ići šumarstvo. Zatim primjerima objašnjava koliko je prosječna cijena povoljnija kada se prijeđe na režijsko gospodarenje od one na panju.
Režija s narodno-gospodarskog gledišta. Polazeći od postavke da je šumarstvo važan čimbenik govori se o značenju podjele rada, o očuvanju šuma, financijskim učincima i ekonomsko-socijalnim koristima. Autor tvrdi da vlastita režija ima posljedice koje su od velikog gospodarsko-političkog značenja.
Što stoji na putu praktičnoj provedbi režijskog poslovanja u našim državnim šumama?
Režija ima opravdanost u iskorištavanju šuma. U pojedinim pokrajinama različite su prilike za provođenje režije, npr. pitanje izgradnje komunikacijskih sredstava, dugoročni ugovori, velike investicije za otvaranje šuma pomoću mreže stalnih komunikacija. Radi se o financijskoj zapreci. Druga je zapreka administrativne i tehničke naravi. Autor navodi primjere i tumačenja u tom pogledu. Posebno se osvrće na zapreke koje stoje na putu upravljanja šumariji. Isto tako navodi da se na mjesta upravitelja šumarija, u direkciji i u ministrstvu zapošljavaju ljudi bez prakse. Na kraju ovog napisa zaključuje da je potrebno ukloniti sve zapreke tehničke i administrativne naravi prije nego li se prijeđe na režijsko poslovanje u većem obujmu.
Preduvjeti režijskog poslovanje u državnim šumama. U ovom potpoglavlju autor iznosi 5 postavki o kojima ovisi režijsko poslovanje. Među njima je reorganizacija državne šumarske službe, osnivanje uzornih šumarija u kojima bi do izražaja došli stručnjaci, šumarska udruženja, stručne ekskurzije itd. Slično je i s kadrovskom osnovicom gdje bi se zapošljavali šumarski stručnjaci, uspostavila suradnja sa znanstvenicima, održavala predavanja, seminari i sl. U zadnjoj postavci opširno tumači osiguranje materijalnih sredstava, ponajprije za izgradnju prometnica, za što su potrebna velika sredstva.
Pogovor
U pogovoru Marinović iskazuje svoje stavove o korisnosti režijskog poslovanja, u nadi da će se ukloniti sve zapreke koje stoje na putu za njenu uspostavu u šumarstvu.
Ovime je završen dio Marinovićeva originalnog teksta, a daljnja poglavlja su djelo autora ove knjige prof. dr. sc. Ante P. B. Krpana i slijedi njihov pregled.
Milan Marinović – život i djelo
Milan Marinović rodio se u Trnavi (kotar Đakovo) 3. rujna 1887., a preminuo u Zagrebu 5. kolovoza 1951. godine. Autor ove knjige, prof. dr. sc. Ante P. B. Krpan, je o djelu i životu Milana Marinovića sakupio i složio podatke na 12 stranica. U prvom se dijelu na uobičajen način govori o njegovoj biografiji. U drugom dijelu govori se o vrijednosti njegovih djela, a tu je materiju Krpan skupio iz raznih izvora koje su napisali Marinovićevi suvremenici i slijedbenici. Među njima su poznati stručnjaci tadašnjeg vremena iz Zagreba, Ljubljane, Beograda, Čehoslovačke, Mađarske i drugih. Jedan noviji prikaz tiče se lovstva, a napisao ga je Frković 1993. godine.
Milan Marinović – bibliografija
Iz popisa objavljenih radova vidljivo je da je Marinović bio plodan pisac članaka, knjiga i skripata. U Šumarskom listu objavio je 58 članaka, u Lovačkom vjesniku 5, a u drugim časopisima i zbornicima još 82 rada. Na 16 mjesta sudjeluje kao autor knjiga, dijelova knjiga i skripata.