DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Prof. dr. sc. Ante P. B. Krpan: IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA
Milan Glavaš
Krajem prošle 2013. godine, iz tiska je izišla knjiga Iz povijesti šumarstva, Milan Marinović Iskorištavanje državnih šuma u vlastitoj režiji, Zagreb 1923. Knjigu je priredio prof. dr. sc. Ante P. B. Krpan. Izdavači su Akademija šumarskih znanosti i Hrvatsko šumarsko društvo, a suizdavači Hrvatske šume d.o.o. i Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije. Knjigu su recenzirali akademik Slavko Matić, prof. dr. sc. Šime Meštrović, izv. prof. dr. sc. Željko Zečić i prof. dr. sc. Tomislav Poršinsky, a tiskala tvrtka Denona d.o.o. Zagreb.
Knjiga Iz povijesti šumarstva obuhvaća 174 stranice, u koje je uklopljeno 9 slika s motivima radova i stanovanja u šumi, čiji je autor Danhelovsky davne 1873. godine. Isti motiv krasi i korice ove knjige. Gradivo u knjizi podijeljeno je na poglavlja, među kojima većinu prostora zauzimaju Marinovićevi radovi iz 1923. godine. Slijedi prikaz sadržaja gradiva po poglavljima.
Uvod
Na početku uvoda navedena je životna dob Milana Marinovića i djelatnosti kojima se bavio u šumarstvu. Autor knjige imao je namjeru osvijetliti Marinovićev životni put da bi buduće generacije imale jasniju sliku vremena stvaranja našega šumarstva. Glavni razlog pisanja knjige je Marinovićev veliki doprinos znanstveno utemeljenom šumarstvu prije gotovo 100 godina. Autor ističe važnost Marinovićeva uratka pod naslovom Iskorištavanje državnih šuma u vlastitoj režiji za ondašnje ali i današnje vrijeme i zbog toga što je taj rad, brošura kako je naziva Krpan, trebao pomoći ondašnjim šumarima. Upravo je ta brošura glavni dio ove knjige. Nadalje komentira kakve su loše posljedice zakupa šuma i tendencija istoga u današnjici. Posebno ističe značenje vlastite režije cjelovitog upravljanja šumama.
U uvodnom dijelu ponovno se vraća na Marinovićev rad i funkcije s posebnom analizom Rezolucije o načinu eksploatacije šuma iz 1923. godine. Tu se osvrće na štetnost dugotrajnih ugovora, nužnost stvaranja mreže prometnica, a posebno na uvođenje vlastite režije koja je kod nas procvat doživjela od 1960. do 1990. godine. Poslije toga primjena vlastite režije opada i smanjuje se opseg operativnog djelovanja šumarskih stručnjaka na svim razinama. Zatim ukazuje da je pridobivanje drva jedan segment gospodarenja šumama. Na kraju uvoda autor se ponovno vraća na Marinovićevu brošuru u nadi da će nas spoznaje napisane u njoj prije 90 godina potaknuti da opet izaberemo pravi put. Uvod završava zahvalama onima koji su pomogli u pripremi i objavi ovoga djela.
Uz uvod, autor opisuje kako je pristupio obradi Marinovićevog teksta iz 1923. godine, što je još i na koji način obradio u knjizi.
U uvodu je napisan jedan pregled događanja i suvremenih sagledavanja šumarstva da čitatelja potiče na daljnje čitanje ili još točnije proučavanje cjelokupnog gradiva u ovoj knjizi.
Iz povijesti šumarstva
Autor je ovo poglavlje napisao na 20 stranica i korisno je dati kratak pregled toga teksta. U početku se općenito ukazuje na povijest šumarstva na našim prostorima, što je prikazano u više edicija te koja je radove koristio za svoj prikaz. Navodi četiri povijesna razdoblja. Prvo je trajalo do 12. st., drugo do 17. st., a treće do polovice 20. stoljeća kada započinje četvrto razdoblje koje se zasniva na znanstvenim pristupima gospodarenju ekosustavima. Navodi niz zakona i propisa od početka 12. stoljeća do dans i komentira njihovo značenje za šumrstvo.
U potpoglavlju Razvoj pridobivanja drva autor vrlo slikovito opisuje povijesni razvoj pridobivanja, obrade i transporta drva od ljudskih prazajednica do suvremene civilizacije. U tom kontekstu govori se o kamenoj sjekiri i pili,

ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 88     <-- 88 -->        PDF

alatima od bakra i njihovoj izradi u željezno doba, prenošenju, privlačenju i prijevozu drva ljudskom snagom, životinjama, vodom, zrakom, izgradnji cesta, kamionskom transportu, željeznicama i drugim sredstvima. O pridobivanju drva, transportu, uporabi i ljudskoj osposobljenosti za te potrebe navodi nekoliko vrlo zanimljivih povijesnih zapisa. Nadalje govori o uvođenju motornih pila i o suvremenim tehnikama i tehnologijama i zanačenju vlastite režije, na što je ukazivao i Marinović u svoje doba. Naglašava da danas uporaba vlastite režije opada i da se uveliko smanjilo operativno djelovanje šumarskih stručnjaka na svim razinama, što će imati nepovoljne posljedice, a isto je sagledao i Marinović 1923. godine.
U potpoglavlju Šumarsko obrazovanje u Hrvatskoj Krpan navodi prvu školu na Korčuli osnovanu 1646. godine, a koju su morali pohađati svi koji su se bavili sječom drva. Slijedi iznošenje činjenica o nastojanju hrvatskih šumara za uspostavu domaćeg obrazovnog sustava u šumarstvu. Ističe da je središte hrvatskog šumarskog preporoda povezano s okupljanjem od 1846. godine oko Hrvatsko-Slavonskoga šumarskoga društva. Nadalje navodi podatke od 1860. godine kada je osnovano Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima, pa do danas kada se nastava na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održava po tzv. Bolonjskom procesu. Za peroid od 1860. godine do danas govori i o poteškoćama koje je imalo hrvatsko šumarstvo u svom 150 godina dugom obrazovanju.
Cijelo poglavlje je izuzetno značajno i vrlo poučno.
Slijedi prikaz Marinovićevog djela, što je i okosnica cijele ove knjige.
Iskorištavanje šuma u vlastitoj režiji
Autor cijelog ovog teksta je, kako je Krpan u uvodu naveo, Milan Marinović. Da bi se gradivo lakše razumjelo Krpan je tekst, koliko je to bilo nužno, prilagodio suvremenom hrvatskom jeziku. Radi se o glavnom i najopsežnijem dijelu knjige koji obuhvaća 63 stranice teksta, u što je uključeno nekoliko vrlo impresivnih starih slika. Uz Predgovor i na kraju Pogovor, tekst je podijeljen u tri poglavlja i pripadajuća potpoglavlja, što je vidljivo u daljnjem prikazu.
Predgovor
U ovom kratkom tekstu autor ukazuje na potrebu sakupljanja točnih podataka o stvarnom stanju šuma te kako i šumom treba gospodariti država u smislu racionalnog iskorištavanja i održanja potrajnosti. U tom smislu je Jugo­slavensko šumarsko udruženje zaključilo da se izda brošura, odnosno objedine ranije objavljeni Marinovićevi radovi, koja će režijski način iskorištavanja šuma popularizirati, a u organizaciju će biti uključene državne šume i šume ostalih posjednika, te da se za to zainteresira i nestručna javnost, tako da se šume "eksploatiraju na način radi kojega se nećemo nikada stidjeti pred svojim potomstvom".
Pojam i historijat režijskog poslovanja
U uvodnom dijelu ovoga poglavlja najprije je istaknuto da je način iskorištavanja šuma najjači čimbenik koji utječe na rentabilnost šumskog gospodarenja. Zatim se tumači tržišna cijena drva, važnost prometnica (željeznica i priključaka) za prodaju drva na panju na velikim površinama, te štetnim posljedicama. Prednost se daje vlastitoj režiji koja uključuje izgradnju prometnica i svih radova u šumi.
Prodaja cijelih sječina na panju uz paušalnu cijenu. Radi se o tomu da se drvna masa unaprijed procjeni, a u daljnjem radu vlasnik šume ne sudjeluje. U tom smislu dato je nekoliko primjera i tumačenja.
Prodaja na panju po sortimentima. Radi se o prodaji samo jednog drvnog sortimenata ili svega na prodaju iznesenog drva, što zahtijeva dogovore između vlasnika šume i kupca.
Prodaja izrađenog drva (vlastita režija u širem smislu). Podnaslov jasno ukazuje da se rasvjetljava pojam režije. U tom smislu vlasnik šume obavlja sve poslove, a da ne zna tko će biti kupac. Govori se o povijesti takvog poslovanja. Ističe da je 1922. godine osnovan Fond za poslovanje u vlastitoj režiji u državnim šumama tadašnje Kraljevine, čime je postavljen kamen temeljac za novi način iskorištavanja i unovčenja šumskih proizvoda. Potpoglavlje završava tumačenjem značenja izrade i prodaje u vlastitoj režiji.
Opravdanost režijskog poslovanja
Uz uvodni dio, ovo se poglavlje sastoji od 7 potpoglavlja i predstavlja vrlo važan dio Marinovićeva teksta napisanog na 36 stranica. U uvodnom dijelu autor čitatelje upućuje da je režijski način iskorištavanja šuma u vlastitoj režiji povezan s uzgajanjem šuma, podržavanjem prirodne snage tla, važan je s gledišta konzumenata, socijalnog, financijskog i drugih gledišta, o čemu dalje raspravlja u pojedinim potpoglavljima.
Uzgojni momenti režije. Ovdje se govori o čistoj, oplodnoj i prebornoj sječi i prirodnom pošumljavanju. Uspoređuju se prednosti kada sve radove iskorištavanja, a povezano s time i uzgajanja, radi šumar, a koje su mane kada je iskorištavanje prepušteno kupcu. Ukazuje se i na manjkavosti nadzora. Potpoglavlje završava zaključkom da uzgojni interesi nalažu da se u iskorištavanje šuma zavede režijsko poslovanje.
Odnos režije prema šumskom gospodarstvu uopće i njen upliv na intenzitet tog gospodarenja. U ovom potpoglavlju Marinović daje jasnu sliku o značenju intenzivnog gospodarenja. Ističe da intenzivno gospodarenje nastoji postići maksimum kapitala uz očuvanje tla i ekonomičnost svih

ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 89     <-- 89 -->        PDF

proizvodnih čimbenika. Tvrdi da su tehničke naprave (prometala) samo sredstvo za provedbu takvog gospodarenja, a preduvjet za provođenje svih mjera je neovisnost. Kod ekstenzivnog načina gospodarenja navodi primjere devastacije. Smatra da će u budućnosti vlastita režija morati biti jedini način eksploatacije državnih šuma, a za to će trebati izgraditi mrežu prometnica, uključiti veliko šumarsko znanje, a da zahtjev na kapital ne bude na prvome mjestu.
Režija i konzumenti. U ovom dosta opširnom potpoglavlju raspravlja se o nedostacima kada monopol nekolicine drži u rukama ekstenzivnu eksploataciju šuma, izgradnju prometnica i industrijsku preradu drva. U konačnici to je zapreka razvoju prave šumarske trgovine i industrije. Prednost u kupovanju gotovog drva, i to najčešće samo određenih sortimenata, je u tome što to može činiti veći broj manjih konzumenata, a ne samo onaj tko ima krupni kapital. Ukazuje da je režijsko poslovanje korisno za konzumente, za razvoj i napredak šumske industrije i trgovine. O tome je autor dao podrobna tumačenja.
Režija sa socijalnog stajališta. Ovdje Marinović ukazuje na nekoliko bitnih činjenica svojega vremena. Među njima naglašava da se u većini slučajeva radi o sezonskim šumskim radnicima koji izvan svojih poljoprivrednih poslova rade u najbližim šumama ili odlaze u druge krajeve, a to je vrijedilo i za tadašnje kirijaše. Ukratko, šumski rad je imao veliko ekonomsko i socijalno značenje. U tom smislu tumači razlike ako radnike zapošljavaju zakupci sječina ili vlasnici šuma, tj. država. Nadalje autor tvrdi da je šumarstvo jedan od najtežih studija. Unatoč toga upravitelju-šumaru nije dozvoljeno obavljati stručne poslove, jer ih obavljaju ljudi bez ikakve stručne spreme, a on postaje samo razočarani promatrač. Autor vidi izlaz u tome da se eksploatacija šuma i svi drugi poslovi predaju u ruke za to jedinim pozvanim organima – šumarima, i to uvođenjem režijskog poslovanja.
Režija s financijskog gledišta. Ovdje autor govori o rentabilnosti i proizvodnosti, te tvrdi da je sredina između ta dva načela pravi put kojim treba ići šumarstvo. Zatim primjerima objašnjava koliko je prosječna cijena povoljnija kada se prijeđe na režijsko gospodarenje od one na panju.
Režija s narodno-gospodarskog gledišta. Polazeći od postavke da je šumarstvo važan čimbenik govori se o značenju podjele rada, o očuvanju šuma, financijskim učincima i ekonomsko-socijalnim koristima. Autor tvrdi da vlastita režija ima posljedice koje su od velikog gospodarsko-političkog značenja.
Što stoji na putu praktičnoj provedbi režijskog poslovanja u našim državnim šumama?
Režija ima opravdanost u iskorištavanju šuma. U pojedinim pokrajinama različite su prilike za provođenje režije, npr. pitanje izgradnje komunikacijskih sredstava, dugoročni ugovori, velike investicije za otvaranje šuma pomoću mreže stalnih komunikacija. Radi se o financijskoj zapreci. Druga je zapreka administrativne i tehničke naravi. Autor navodi primjere i tumačenja u tom pogledu. Posebno se osvrće na zapreke koje stoje na putu upravljanja šumariji. Isto tako navodi da se na mjesta upravitelja šumarija, u direkciji i u ministrstvu zapošljavaju ljudi bez prakse. Na kraju ovog napisa zaključuje da je potrebno ukloniti sve zapreke tehničke i administrativne naravi prije nego li se prijeđe na režijsko poslovanje u većem obujmu.
Preduvjeti režijskog poslovanje u državnim šumama. U ovom potpoglavlju autor iznosi 5 postavki o kojima ovisi režijsko poslovanje. Među njima je reorganizacija državne šumarske službe, osnivanje uzornih šumarija u kojima bi do izražaja došli stručnjaci, šumarska udruženja, stručne ekskurzije itd. Slično je i s kadrovskom osnovicom gdje bi se zapošljavali šumarski stručnjaci, uspostavila suradnja sa znanstvenicima, održavala predavanja, seminari i sl. U zadnjoj postavci opširno tumači osiguranje materijalnih sredstava, ponajprije za izgradnju prometnica, za što su potrebna velika sredstva.
Pogovor
U pogovoru Marinović iskazuje svoje stavove o korisnosti režijskog poslovanja, u nadi da će se ukloniti sve zapreke koje stoje na putu za njenu uspostavu u šumarstvu.
Ovime je završen dio Marinovićeva originalnog teksta, a daljnja poglavlja su djelo autora ove knjige prof. dr. sc. Ante P. B. Krpana i slijedi njihov pregled.
Milan Marinović – život i djelo
Milan Marinović rodio se u Trnavi (kotar Đakovo) 3. rujna 1887., a preminuo u Zagrebu 5. kolovoza 1951. godine. Autor ove knjige, prof. dr. sc. Ante P. B. Krpan, je o djelu i životu Milana Marinovića sakupio i složio podatke na 12 stranica. U prvom se dijelu na uobičajen način govori o njegovoj biografiji. U drugom dijelu govori se o vrijednosti njegovih djela, a tu je materiju Krpan skupio iz raznih izvora koje su napisali Marinovićevi suvremenici i slijedbenici. Među njima su poznati stručnjaci tadašnjeg vremena iz Zagreba, Ljubljane, Beograda, Čehoslovačke, Mađarske i drugih. Jedan noviji prikaz tiče se lovstva, a napisao ga je Frković 1993. godine.
Milan Marinović – bibliografija
Iz popisa objavljenih radova vidljivo je da je Marinović bio plodan pisac članaka, knjiga i skripata. U Šumarskom listu objavio je 58 članaka, u Lovačkom vjesniku 5, a u drugim časopisima i zbornicima još 82 rada. Na 16 mjesta sudjeluje kao autor knjiga, dijelova knjiga i skripata.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Pojmovnik
Pojmovnik je važan sastavni dio ovoga djela. Napisan je na 29 stranica. U njemu se nalaze objašnjenja za poznate, naoko poznate, ali i vrlo neobične pojmove. Zasigurno je autor uložio veliki trud i vrijeme da ga složi, kako bi svima olakšao lakše i bolje shvaćanje struke. Svi navedeni pojmovi se susreću u tekstu, a pri objašnjenju autor je posebno označio stranice na kojima se dotični pojmovi susreću. Ukupno je obrađeno 327 pojmova, što također govori o autorovom angažmanu.
Biografije suvremenika Milana Marinovića
Ovo je izuzetno poglavlje, jer se u njemu prikazuju vrlo kratke biografije suvremenika Milana Marinovića. Zna­čaj­no je da je autor knjige A. Krpan na ovom mjestu obradio suvremenike čija se imena većinom susreću vezano za Marinovićevo životno djelo. Kao u prethodnom poglavlju i ovdje su označene stranice na kojima se pojedini autor spominje u tekstu. Ukupno je obrađeno 35 biografija.
Prijevod njemačkog teksta
Marinović je, razumno za ono vrijeme, u nekim dijelovima svoga teksta citirao pojedine autore izravno na njemačkom jeziku, što je Ana Jurčić Musa, prof., prevela na hrvatski jezik. Kod toga je označena stranica na kojoj se tekst nalazi, original njemački i prijevod na hrvatski jezik, što obuhvaća 3 stranice.
Kratice
Na dvije stranice autor je naveo puno značenje svih kratica na koje se nailazi u tekstu.
Literatura
Dat je popis 45 izvora literature, od toga 19 pripada Anonu, a 10 Marinoviću.
Autobiografija
Autor je na kraju knjige priložio svoju autobiografiju i popis značajnijih radova.
Zaključak
Pročitavši uvod ove knjige shvatio sam da se radi o važnoj materiji koja je samo djelomično vezana za moju specijalnost, ali da bi je svakako bilo korisno proučiti. Uvod je napisan tako da svakoga potiče na daljnje čitanje, jer već u njemu nalazimo korisnih činjenica. Drugi dio ove knjige je zanimljiv, jer na jednom mjestu daje dosta važnih podataka o povijesti našega šumarstva. Glavni dio knjige odnosi se na iskorištavanje šuma u vlastitoj režiji. Autor toga dijela zorno opisuje šumarstvo, njegovo značenje za sve ljude, ali i kao resurs za laku zaradu pojedinaca, bez obzira na sve okolnosti. Upravo duh kojim je prožet cijeli taj tekst i Ma­rinovićevo poznavanje i shvaćanje šumarstva svijetli su pri­mjer struke. Gotovo kroz cijeli tekst protežu su negativni pojmovi dugotrajnog zakupa, izgradnja ne­kva­li­tetnih i krat­koodrživih prometnica, necjelovitog is­ko­rištenja po­sječenog drva i neuzimanja u obzir svih poslova, od uzgoja na dalje, koji se tiču svega što treba na­praviti u šumi za njen trajni opstanak. Uz to se naveliko govori o administrativnim i političkim zaprekama koje sprječavaju stručnjake-šumare da obavljaju svoje poslove na dobrobit ljudi i bu­dućnost šuma. Autor stalno ističe opravdanost iskorištavanja šuma u vlastitoj režiji kojom trebaju rukovoditi stručnjaci. Iz njegovih tumačenja može se doći do neoborivih ispravnih postavki. Vrlo je značajno da se upravo u današnje vrijeme susrećemo s gotovo istim ili još pogubnijim problemima na koje je Marinović ukazivao prije 90 godina. Ono što je on napisao da treba gospodariti tako da se "nećemo stidjeti pred svojim potomstvom", vrijedi zauvijek. Ostaje pitanje hoćemo li se mi stidjeti pred našim potomstvom ako se ne izborimo da nam šumarstvo ide pravim putem? Podstrijek svima može biti misao navedena na vanjskoj strani zadnje korice koja je uklesna u kameno postolje brončane biste Josepha Wesselya u Beču 1908. godine ispred Visoke škole za kulturu tla, a glasi "nema šume bez kulture, nema kulture bez šume".
Svima savjetujem da knjigu pročitaju, prouče i spoznaje iskoriste na pravom mjestu.
Prof. dr. sc. Anti P. B. Krpanu, kolegi i prijatelju odajem veliko priznanje na trudu i uvjeravam ga da je ova knjiga korisna za sve – šumare i nešumare.