DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 86     <-- 86 -->        PDF

dvadesetih godina stižu i prvi nalazi prstenovanih roda iz Južnoafričke Republike s oznakama na prstenu ORNIT. INSTITUT ZAGREB (od 1991. s dodatkom CROATIA). Do početka Drugog svjetskog rata ptice se pretežito love pomoću različitih klopki i kasnije zabranjenim lijepkom (od imele), a od 1948. g. za jesenskih seoba i mrežama. Tih je godina znatan broj nalaza pribavljen aktivnošću lovaca, kojih je ne mali broj i na popisu prstenovača amatera. Kao dobrovoljnih suradnika HOC-a, u razdoblju od 1910. do 2009. g., bilo ih je ukupno 599. U prstenovanju ptica u Hrvatskoj danas stalno sudjeluje oko pedesetak vanjskih suradnika volontera, koji godišnje prstenuju preko 50 tisuća ptica.
Završno potpoglavlje uvodnog općeg dijela knjige riječju i slikom daje ukupan pregled rezultata iz kojeg izdvajamo: u razdoblju od 1910. do 2009. prstenovima s oznakom "Zagreb" označeno je 1 163 962 ptice izraženih u 308 vrsta, od čega najveći broj (138 vrsta ili 85 %) pripada redu pjevica. Najbrojnija prstenovana ptica je lastavica (Hirundo rustica), koja obuhvaća 15% ukupno prstenovanih ptica. Slijede češljugar (Carduelis carduelis), trstenjak cvrkutić (Acrocephalus scirpaeus), crvenokapa grmuša (Sylvia atricapila) itd. U istom razdoblju obrađeno je ukupno 19 132 nalaza, od kojih se njih 15 380 odnosi na 9 297 ptica prstenovanih u Hrvatskoj, a nađenih u Hrvatskoj ili izvan nje. Da se među deset najzastupljenijih vrsta u ukupnom broju nalaza ptica u Hrvatskoj nalaze krupne vrste poput galeba, labuda, supova ili prorijeđene žličarke, a ne najzastupljenije lastavice, tajna leži što su prvo navedene ptice prstenovane oznakama u boji. Ptice prstenovane u našoj zemlji nađene su u ukupno 66 država Europe, Azije i Afrike. Nakon Hrvatske najveći broj nalaza zabilježen je u Italiji, susjednoj Mađarskoj, Sloveniji.
Posljednjih godina većina nalaza odnosi se na žive ptice, pretežito na one kojima je prsten očitan bez ponovnog ulova (hvatanja). Većina nalaza ubijenih ptica potječe iz prve polovice 20. stoljeća, u vrijeme slabije zakonske zaštite. U tome su prednjačili lovci, članovi lovačkih društava. Sudeći pak po izvještajima o aktivnosti lovaca i lovačkih organizacija u javljanju nalaza prstenovanih ptica objavljivanim u Lovačkom vjesniku pedesetih do sedamdesetih godina prošlog stoljeća (R.Rucner, Lj. Štromar), njima pripada zasluga da je tih godina broj nalaza osjetno porasao. Najveću udaljenost između mjesta prstenovanja i mjesta nalaza zabilježen je u roda (Ciconia ciconia), pa je tako jedna roda od Osijeka (gdje je prstenovana) do Južnoafričke Republike prevalila put od 8 828 km. Najdulji životni vijek zabilježen je u orla krstaša (Aquila heliaca) koji je kao ptić u gnijezdu prstenovan u Deliblatskoj pješčari 26. lipnja 1976.godine, a nađen uginut u Mađarskoj 16. lipnja 2002.godine, što će reći nakon 25 godina, 11 mjeseci i 21 dan.
Daleko najveći obim Atlasa obuhvaća poseban dio – Sistematski pregled ptica (214 str. ili 90 %), u kojemu je korištenjem svih nalaza prstenovanih ptica tijekom minulog stogodišnjeg razdoblja (1910–2009) obuhvaćeno 210 vrsta ptica. Za svaku vrstu, uz standardni hrvatski naziv, naveden je stručni (latinski) i engleski naziv, na kojem su jeziku napisani i sažeci. U za to posebnim okvirićima (zelene boje) na hrvatskom i engleskom jeziku prikazan je broj prstenovanih ptica prstenovima domaće centrale, broj nalaza, broj i postotak nađenih ptica, broj nalaza ptica prstenovanih izvan Hrvatske, a nađenih u Hrvatskoj, najveća udaljenost koju je prevalila ptica te koliko je prsten nosila najdugovječnija ptica. Osnovni tekst sistematskog pregleda, opširniji ili kraći, podijeljen je u dva dijela. U prvome dijelu iznijeti su podaci o rasprostranjenosti vrste, broju opisanih podvrsta, staništima na kojima se ptica gnijezdi, razdoblju gniježđenja i selidbe, području zimovanja uz opis glavnih selidbenih putova i dr. Drugi dio osnovnog teksta sadrži status vrste u Hrvatskoj (gnjezdarica, preletnica, zimovalica), procjenu veličine gnijezdeće populacije te razdoblje u kojemu je ptica prisutna u Hrvatskoj. Tekstualni dio ilustriran je slikom ptice (najčešće crtežom prof. dr.sc.Tonija Nikolića) te kartama i grafikonima s podacima o mjestu prstenovanja i nalaza ptice, odnosno načina nalaza koje su izradili Sanja i Marko Barišić.
Uz profesionalne zaposlenike Zavoda za ornitologiju HAZU, ujedno i urednike Atlasa, sve redom doktore znanosti – Jelenu Kralj (65), Sanju Barišić (33), Vesnu Tutiš (37) i Davora Ćikovića (36), kao autori tekstova navode se još: Ivan Budinski (12), Krešimir Mikulić (4), Tibor Mikuska (7), Goran Sušić (1), Luka Jurinović (7), Zdravko Dolenec (1), Dragan Radović (5) i Krešimir Leskovar (5). Brojke u zagradi označavaju broj obrađenih tekstova. Atlas su recenzirali prof. dr. sc. Zdravko Dolenec i prof. dr. sc. Milorad Mrakovčić. Radi lakšeg korištenja Atlasa na kraju knjige, uz literaturu, dano je kazalo hrvatskih, latinskih i engleskih naziva obrađenih ptica.
Uz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, knjiga je tiskana uz potporu Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kao jedna od dvjestotinjak knjiga i publikacija koje je HAZU objavila u 2013.godini, a izložila u atriju Akademijine palače na zagrebačkom Zrinskome trgu krajem siječnja ove godine. Atlas selidbe ptica Hrvatske kao djelo znanstvenih i stručnih ornitoloških izvrsnika popunjava prazninu koja se na hrvatskom jezičnom području već dugo osjećala. Knjigu će rado uzeti u ruke ne samo studenti biologije, šumarstva, agronomije nego i svi zainteresirani ljubitelji prirode, posebno ptica, koji žele steći uvid u zamršene puteve selidbe naših ptica temeljene na nalazima prstenovanih ptica tijekom jednog stoljeća. Kako je jednom prstenovana ptica u nekoliko dobila svoj "rodni list" (D. i R. Rucner), postavši prepoznatljivom jedinkom, čiju sudbinu možemo pratiti (S. Baillie i sur.), knjiga je u isto vrijeme i apel svima nama da nalaze prstenovanih ptica uredno prijavljujemo nacionalnoj prstenovačkoj centrali, a ne, kako je to do sada bio slučaj, da većinu nalaza, pa čak i onih s područja Hrvatske, dobivamo od stranaca (D. Ćiković).