DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 84     <-- 84 -->        PDF

morfoloških opisa cvjetova i plodova naveden je areal, odnosno područje prirodne rasprostranjenosti vrste.
U knjigu su uvršteni i kultivari koji se od tipične vrste i ostalih kultivara iste vrste razlikuju prema cvjetovima ili plodovima, a njihovi nazivi navedeni su prema međunarodnom standardu. Za pojedine rodove koji imaju vrlo veliki broj ukrasnih kultivara, izbor je morao biti ograničen (npr. Fuchsia, Clematis, Rhododendron, Rosa, Viburnum i dr.) iz razloga što su toliko brojni da su obično prikazani u posebnim monografijama. To znači da je u ovoj knjizi prikazan dio kultivara kako bi čitatelji stekli dojam o njihovom izgledu i bogatstvu, a za širi pregled trebali bi koristiti specijaliziranu literaturu.
Opis svake svojte popraćen je visoko kvalitetnim fotografijama velike sadržajne i estetske vrijednosti koje su snimljene na prirodnim staništima ili u perivojima, parkovima, privatnim vrtovima, botaničkim vrtovima i arboretumima, uglavnom u Hrvatskoj, ali i širom Europe. U udžbeniku se nalazi ukupno 4566 fotografija.
U poglavlju Literatura autorica je navela 180 referenci korištene domaće i strane literature iz područja dendrologije i srodnih znanosti. Za brže pronalaženje pojedinih svojti na kraju knjige nalazi se Kazalo znanstvenih naziva i Kazalo hrvatskih naziva opisanih biljaka.
Ovaj udžbenik do sada je najopsežniji i najdetaljniji prikaz morfologije generativnih organa drvenastih biljaka na hrvatskom jeziku, a i šire, pošto knjiga ove tematike nema niti na drugim svjetskim jezicima. Posebnu vrijednost imaju fotografije koje olakšavaju i potvrđuju determinaciju pojedine svojte na osnovi cvjetova, češera, plodova i sjemenki. Iscrpno, sa znanstvenim pristupom, prikazane su autohtone i alohtone, listopadne i vazdazelene vrste i druge svojte četinjača i listača, važne za šumarstvo i urbano šumarstvo Hrvatske. Zajedno s prethodnim udžbenicima profesorice Marilene Idžojtić, ovo je vrlo vrijedna literatura kako za studente, tako i za sve stručnjake čiji su interesi vezani uz prirodu i drvenaste biljke. Ovu knjigu, koja je rezultat dugogodišnjeg rada i velike ljubavi prema dendrologiji, svakako preporučam za biblioteku svim našim šumarskim stručnjacima.
Informacije o knjizi, kao i narudžbenica, nalaze se na web stranici: www.dendrologija.sumfak.unizg.hr
ATLAS SELIDBE PTICA HRVATSKE (Croatian Bird Migration Atlas) - Jelena Kralj, Sanja Barišić, Vesna Tutiš, Davor Ćiković
Alojzije Frković
Sama činjenica da nekih ptica u jednom dijelu godine naprosto nema u njihovu zavičaju, ljude je "mučila" još od davnih vremena. Iako je u nekim starim dokumentima i spisima, manje dostupnima široj javnosti, moguće iščitati na ispravno shvaćanje ove pojave kao selidbe, u većini slučajeva nailazimo na potpuno kriva tumačenja sezonskih premiještanja. Dok su neki smatrali da i ptice, poput nekih sisavaca, tijekom hladnog zimskog razdoblja padaju u stanje hibernacije, drugi su pak išli tako daleko da neke vrste, poput primjerice lastavica, zimuju pod vodom, među trskom i šašem! Smetnula se s uma bitna činjenica da ptice imaju "krila koja ih nose" (R.Rucner), sposobnost leta koja

ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 85     <-- 85 -->        PDF

im omogućuje da prema potrebi poduzimaju kraća ili dulja putovanja. Tek razvojem moreplovstva, putovanjima dalekim morima i otkrivanjem novih kontinenata, čovjek je shvatio da neke znane mu ptice matičnog kontinenta žive u središnjim i južnim dijelovima Afrike u ono godišnje doba kada ih na starom kontinentu, u Europi, naprosto nema. Riječ je, dakako, o zimskom razdoblju godine kada su zbog sezonskih promjena okoliša, tj. nestašice hrane, prisiljene na duga i neizvjesna putovanja. Počeci su to ispravnog gledanja i proučavanja fenomena selidbe ptica. Da taj početak u nas nije nimalo zaostajao u odnosu na neke zemlje našeg okruženja, rječito govori podatak da je još 1901. g. u sklopu Hrvatskog naravoslovnog družtva u Zagrebu osnovana Hrvatska ornitološka centrala (HOC) na čelu s dr. Ervinom Rösslerom (1876–1928), nama lovcima i šumarima dobro nam znanim urednikom Lovačko-ribarskog vjesnika. Zahvaljujući njemu kao prvom upravitelju Centrale, već je prve godine uspostavljena mreža dobrovoljnih "motritelja", sa svrhom dojave datuma prvog i posljednjeg opažanja pojedinih vrsta ptica (roda, lastavica, šljuka…), kako u proljeće, tako i u jesen. Neće proći ni puno desetljeće, a da HOC 1910. g., kao šesta prstenovačka centrala u Europi, druga iza susjedne Mađarske, započne s proučavanjem selidbe ptica metodom prstenovanja. Upravo 100. obljetnica prstenovanja ptica u Hrvatskoj (1910–2009) neposredan je povod da znanstveni djelatnici današnjeg Zavoda za ornitologiju HAZU-a krajem 2013.godine, uz potporu Akademije, izdaju kapitalno djelo – Atlas selidbe ptica Hrvatske (Croatian Bird Migration Atlas), sveobuhvatan i dobrodošao poučnik, temeljen na nalazima prstenovanih ptica i najnovije literature. Prema riječima autorice predgovora Ivane Jelenić, načelnice Sektora za biološku raznolikost i međunarodnu suradnju u zaštiti prirode, "Atlas predstavlja jedinstveno znanstveno-stručno djelo, za čiju su pripremu korišteni nalazi prstenovanih ptica prikupljeni od 1910. do 2009. u Hrvatskoj te kao takav na jednom mjestu daje sveobuhvatni pregled podataka o tim vrstama na korist cjelokupnoj stručnoj javnosti".
Atlas selidbe ptica Hrvatske, obima 250 stranica velikog A4 formata i tiskan u nakladi od 300 primjeraka, možemo podijeliti u dvije cjeline, na opći – Uvod i poseban dio – Sistematski pregled vrsta. Uvodni dio sadrži kraći povijesni prikaz selidbe i strategije selidbe ptica, s posebnim osvrtom na zaštitu ptica selica. Tako saznajemo da pojedine vrste, pa i cijele populacije ptica, pokazuju raznolikost selidbenih smjerova i prijeđenih razdaljina. Što se potonjeg tiče, interesantni su podaci o udaljenostima između područja gniježđenja i zimovanja. Tako među pticama koje prelaze najveće udaljenosti svrstavaju se čigre, posebice crvenokljuna čigra (Sterna hirundo), koja je od Švedske, gdje je prstenovana, preko Južne Afrike do Novog Zelanda prešla udaljenost od 25 000 km u jednom smjeru. Što se brzine i vremena selidbe tiče i tu ptice pokazuju veliku raznolikost. Proljetna selidba najčešće je brža od jesenske, dok mnoge poslijegnijezdeće (jesenske) ptice ne samo da sele sporije, nego i prekidaju selidbu na dulje ili kraće vrijeme, iskorištavajući bogate izvore hrane za njen nastavak. Tako, prema pisanju "Dobre kobi" (studeni 2013.g.), divlje guske sa sjevera ove su se jeseni spustile na svoje odmorište u blizini Parka prirode Kopački rit i Lonjsko polje "uništavajući polja zasijana pšenicom i ječmom". Što se pak zaštite ptica selica tiče, nije samo dovoljno očuvati područja na kojima se razmnažaju, nego i ona na kojima zimuju, odnosno i odmorišta koja koriste u selidbi.
Uvodni (opći) dio Atlasa sadrži još opširan prikaz metoda istraživanja ptica, od istraživanja selidbe radarom, elektronskim uređajima i dr. do prstenovanja, kojim stavljajući lagani aluminijski prsten o pisak noge dobivamo uvid u kretanje točno određene jedinke. Dok još metalni prsten nije bio u uporabi, kao interesantnost naveden je podatak da je u Ščitarjevu 1931.g. odstrijeljena šumska šljuka (Scolopax rasticola) koja je bila "prstenovana" platnenom vrpcom, a koju je tri godine ranije privezao šumarnik Bobor u Stakčinu (Slovačka)! Uz aluminijske prstenove posljednjih se desetljeća koriste i prsteni u boji (stavljeni o vrat) te krilni markeri čime se znatno povećao broj nalaza, budući da se oznake mogu odčitati s veće udaljenosti bez ulova ptice.
Iz Povijesti znanstvenog prstenovanja ptica u Hrvatskoj, kako je naslovljeno sljedeće potpoglavlje uvodnog dijela Atlasa, saznajemo da je prve godine rada HOC-a u Zagrebu bio aktivan samo jedan prstenovač (koji je uspio uhvatiti i prstenovati 15 ptica), da bi svake sljedeće godine rastao i broj prstenovača i broj prstenovanih ptica. Krajem

ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 86     <-- 86 -->        PDF

dvadesetih godina stižu i prvi nalazi prstenovanih roda iz Južnoafričke Republike s oznakama na prstenu ORNIT. INSTITUT ZAGREB (od 1991. s dodatkom CROATIA). Do početka Drugog svjetskog rata ptice se pretežito love pomoću različitih klopki i kasnije zabranjenim lijepkom (od imele), a od 1948. g. za jesenskih seoba i mrežama. Tih je godina znatan broj nalaza pribavljen aktivnošću lovaca, kojih je ne mali broj i na popisu prstenovača amatera. Kao dobrovoljnih suradnika HOC-a, u razdoblju od 1910. do 2009. g., bilo ih je ukupno 599. U prstenovanju ptica u Hrvatskoj danas stalno sudjeluje oko pedesetak vanjskih suradnika volontera, koji godišnje prstenuju preko 50 tisuća ptica.
Završno potpoglavlje uvodnog općeg dijela knjige riječju i slikom daje ukupan pregled rezultata iz kojeg izdvajamo: u razdoblju od 1910. do 2009. prstenovima s oznakom "Zagreb" označeno je 1 163 962 ptice izraženih u 308 vrsta, od čega najveći broj (138 vrsta ili 85 %) pripada redu pjevica. Najbrojnija prstenovana ptica je lastavica (Hirundo rustica), koja obuhvaća 15% ukupno prstenovanih ptica. Slijede češljugar (Carduelis carduelis), trstenjak cvrkutić (Acrocephalus scirpaeus), crvenokapa grmuša (Sylvia atricapila) itd. U istom razdoblju obrađeno je ukupno 19 132 nalaza, od kojih se njih 15 380 odnosi na 9 297 ptica prstenovanih u Hrvatskoj, a nađenih u Hrvatskoj ili izvan nje. Da se među deset najzastupljenijih vrsta u ukupnom broju nalaza ptica u Hrvatskoj nalaze krupne vrste poput galeba, labuda, supova ili prorijeđene žličarke, a ne najzastupljenije lastavice, tajna leži što su prvo navedene ptice prstenovane oznakama u boji. Ptice prstenovane u našoj zemlji nađene su u ukupno 66 država Europe, Azije i Afrike. Nakon Hrvatske najveći broj nalaza zabilježen je u Italiji, susjednoj Mađarskoj, Sloveniji.
Posljednjih godina većina nalaza odnosi se na žive ptice, pretežito na one kojima je prsten očitan bez ponovnog ulova (hvatanja). Većina nalaza ubijenih ptica potječe iz prve polovice 20. stoljeća, u vrijeme slabije zakonske zaštite. U tome su prednjačili lovci, članovi lovačkih društava. Sudeći pak po izvještajima o aktivnosti lovaca i lovačkih organizacija u javljanju nalaza prstenovanih ptica objavljivanim u Lovačkom vjesniku pedesetih do sedamdesetih godina prošlog stoljeća (R.Rucner, Lj. Štromar), njima pripada zasluga da je tih godina broj nalaza osjetno porasao. Najveću udaljenost između mjesta prstenovanja i mjesta nalaza zabilježen je u roda (Ciconia ciconia), pa je tako jedna roda od Osijeka (gdje je prstenovana) do Južnoafričke Republike prevalila put od 8 828 km. Najdulji životni vijek zabilježen je u orla krstaša (Aquila heliaca) koji je kao ptić u gnijezdu prstenovan u Deliblatskoj pješčari 26. lipnja 1976.godine, a nađen uginut u Mađarskoj 16. lipnja 2002.godine, što će reći nakon 25 godina, 11 mjeseci i 21 dan.
Daleko najveći obim Atlasa obuhvaća poseban dio – Sistematski pregled ptica (214 str. ili 90 %), u kojemu je korištenjem svih nalaza prstenovanih ptica tijekom minulog stogodišnjeg razdoblja (1910–2009) obuhvaćeno 210 vrsta ptica. Za svaku vrstu, uz standardni hrvatski naziv, naveden je stručni (latinski) i engleski naziv, na kojem su jeziku napisani i sažeci. U za to posebnim okvirićima (zelene boje) na hrvatskom i engleskom jeziku prikazan je broj prstenovanih ptica prstenovima domaće centrale, broj nalaza, broj i postotak nađenih ptica, broj nalaza ptica prstenovanih izvan Hrvatske, a nađenih u Hrvatskoj, najveća udaljenost koju je prevalila ptica te koliko je prsten nosila najdugovječnija ptica. Osnovni tekst sistematskog pregleda, opširniji ili kraći, podijeljen je u dva dijela. U prvome dijelu iznijeti su podaci o rasprostranjenosti vrste, broju opisanih podvrsta, staništima na kojima se ptica gnijezdi, razdoblju gniježđenja i selidbe, području zimovanja uz opis glavnih selidbenih putova i dr. Drugi dio osnovnog teksta sadrži status vrste u Hrvatskoj (gnjezdarica, preletnica, zimovalica), procjenu veličine gnijezdeće populacije te razdoblje u kojemu je ptica prisutna u Hrvatskoj. Tekstualni dio ilustriran je slikom ptice (najčešće crtežom prof. dr.sc.Tonija Nikolića) te kartama i grafikonima s podacima o mjestu prstenovanja i nalaza ptice, odnosno načina nalaza koje su izradili Sanja i Marko Barišić.
Uz profesionalne zaposlenike Zavoda za ornitologiju HAZU, ujedno i urednike Atlasa, sve redom doktore znanosti – Jelenu Kralj (65), Sanju Barišić (33), Vesnu Tutiš (37) i Davora Ćikovića (36), kao autori tekstova navode se još: Ivan Budinski (12), Krešimir Mikulić (4), Tibor Mikuska (7), Goran Sušić (1), Luka Jurinović (7), Zdravko Dolenec (1), Dragan Radović (5) i Krešimir Leskovar (5). Brojke u zagradi označavaju broj obrađenih tekstova. Atlas su recenzirali prof. dr. sc. Zdravko Dolenec i prof. dr. sc. Milorad Mrakovčić. Radi lakšeg korištenja Atlasa na kraju knjige, uz literaturu, dano je kazalo hrvatskih, latinskih i engleskih naziva obrađenih ptica.
Uz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, knjiga je tiskana uz potporu Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kao jedna od dvjestotinjak knjiga i publikacija koje je HAZU objavila u 2013.godini, a izložila u atriju Akademijine palače na zagrebačkom Zrinskome trgu krajem siječnja ove godine. Atlas selidbe ptica Hrvatske kao djelo znanstvenih i stručnih ornitoloških izvrsnika popunjava prazninu koja se na hrvatskom jezičnom području već dugo osjećala. Knjigu će rado uzeti u ruke ne samo studenti biologije, šumarstva, agronomije nego i svi zainteresirani ljubitelji prirode, posebno ptica, koji žele steći uvid u zamršene puteve selidbe naših ptica temeljene na nalazima prstenovanih ptica tijekom jednog stoljeća. Kako je jednom prstenovana ptica u nekoliko dobila svoj "rodni list" (D. i R. Rucner), postavši prepoznatljivom jedinkom, čiju sudbinu možemo pratiti (S. Baillie i sur.), knjiga je u isto vrijeme i apel svima nama da nalaze prstenovanih ptica uredno prijavljujemo nacionalnoj prstenovačkoj centrali, a ne, kako je to do sada bio slučaj, da većinu nalaza, pa čak i onih s područja Hrvatske, dobivamo od stranaca (D. Ćiković).