DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Dr. sc. Ernest Goršić, dipl. ing. šum.
Mario Božić
Dr. sc. Ernest Goršić, dipl. ing. šum. obranio je dana 6. rujna 2013. godine doktorski rad pod naslovom: "Dinamika debljinskog prirasta stabala hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Hrvatskoj", te time stekao akademski stupanj doktora znanosti.
Mentor rada bio je izv. prof. dr. sc. Mario Božić.
Javna obrana doktorskog rada održana je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pred povjerenstvom u sastavu: Prof. dr. sc. Jura Čavlović, Šumarski fakultet, Zagreb, predsjednik; Prof. dr. sc. Anamarija Jazbec, Šumarski fakultet, Zagreb, član; Doc. dr. sc. Tom Levanič, Gozdarski inštitut Slovenije, Slovenija, član.
Životopis
Ernest Goršić rođen je 24. svibnja 1978. godine u Varaždinu. Osnovnu školu Ivan Kukuljević Sakcinski u Ivancu završava 1993. godine, a Gimnaziju Ivanec 1997. godine, te iste godine upisuje Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2003. godine na Zavodu za zaštitu prirode i lovstvo s radom pod naslovom: Prvi pokus suzbijanja Cameraria ohridella Deschka et Dimić metodom ‘’attract and kill’’. U travnju 2004. godine zapošljava se u tvrtci Drvodjelac d.o.o, Ivanec kao pomoćnik tehničkog direktora. Samostalno radi na projektu FSC-certificiranja tvrtke s talijanskom kućom Icilla, koji i ostvaruje. Od 1. lipnja 2006. godine radi u tvrtci Mirta-Sesvete d.o.o., gdje sudjeluje u terenskoj izmjeri u sklopu provedbe 1. nacionalne inventure šuma u Republici Hrvatskoj, a sudjeluje i pri izradi Osnova gospodarenja. Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu zapošljava se 1. travnja 2007. godine na Zavodu za izmjeru i uređivanje šuma u svojstvu asistenta. U akademskoj godini 2008/2009. upisuje poslijediplomski doktorski studij Šumarstvo na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer Urbano šumarstvo, zaštita prirode, uređivanje i zaštita šuma.
Suradnik je na projektima: Određivanje prirasta u sastojinama hrasta lužnjaka na temelju kontinuiranih izmjera na trajnim pokusnim plohama za Hrvatske šume d.o.o. (voditelj izv. prof. dr. sc. Mario Božić) te na projektu Ministarstva znanosti obrazovanja i športa pod nazivom ,,Dinamika prirasta jelovih i bukovo-jelovih sastojina’’. Od 2013. godine aktivno sudjeluje u COST akciji FP1106 pod nazivom STReESS (Studying Tree Responses to extreme Events).
U svom znanstveno-istraživačkom radu bavi se prirastom te dendrokronološkim, dendroklimatološkim i dendroekološkim analizama.
Tijekom poslijediplomskog studija završio je nekoliko radionica i sudjelovao na više međunarodnih simpozija.
U veljači 2010. godine boravi na znanstvenom usavršavanju na Gozdarskom inštitutu Slovenije kod doc. dr. sc. Toma Levaniča. Kao koautor objavio je šest znanstvenih radova različitih kategorija.
Aktivno se služi engleskim i njemačkim jezikom
U slobodno vrijeme bavi se fotografijom, veslanjem i planinarenjem.
Prikaz rada
Doktorski rad Ernesta Goršića, dipl. ing. šumarstva opsega je 154 stranice, sadrži 37 tablica, 138 slika, te 86 navoda citirane literature. Strukturalno, rad je podijeljen u 6 glavnih poglavlja: Uvod, Materijal i metode, Rezultati, Rasprava, Zaključci i Literatura.
U skladu s odobrenom temom autor je u svom doktorskom radu istražio dinamiku debljinskog prirasta lužnjakovih stabala.
U uvodu autor definira hrast lužnjak kao jednu od najvažnijih i najzastupljenijih vrsta drveća na području Republike Hrvatske, daje presjek kroz čimbenike koji utječu na prirast lužnjakovih stabala i stabala općenito. Kroz sažet presjek dosadašnjih istraživanja autor se posebno osvrće na istraživanja

ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 78     <-- 78 -->        PDF

vezana uz utjecaje pojedinih čimbenika na unutargodišnji i na višegodišnji (godišnji) prirast stabala. U potpoglavlju Cilj istraživanja, autor napominje da je temeljni cilj istraživanja utvrditi dinamiku debljinskog prirasta stabala hrasta lužnjaka na unutargodišnjoj i na višegodišnjoj razini, u odnosu na pojedine klimatske čimbenike. Usporedbom debljinskog prirasta stabala iz starih i srednjedobnih sastojina istražit će postoji li razlika u prirastu nekada i danas, uz istu kambijsku starost stabala. Autor napominje da će se konstrukcijom lokalnih dendrokronoloških nizova, što je jedan od ciljeva rada, stvoriti baza i za dendroklimatološka i dendroekološka istraživanja, a ista će se provesti u ovome radu.
U Materijalima i metodama autor detaljno opisuje odabir sastojina i stabala u njima, koja su poslužila za praćenje unutargodišnjeg i višegodišnjeg prirasta. Za praćenje unutargodišnjeg prirasta autor je na stabla postavio ukupno 50 dendrometarskih traka (46 mehaničkih traka te četiri automatska dendrometra). Na stabla na koje je postavio automatske dendrometre postavio je i sustave za praćenje protoka vode kroz deblo, a uz njih, odnosno u njihovoj blizini, sustave za praćenje vlage tla tj. klimatske stanice za praćenje klimatskih čimbenika, što detaljno opisuje. Nadalje autor pojašnjava razloge te opisuje uzorak na temelju kojega je pratio tijek formiranja ranog i kasnog drva te tijek zarašćivanja ozljeda na uzorkovanim stablima. Za praćenje višegodišnjeg prirasta autor pojašnjava način prikupljanja uzoraka (kolut odnosno izvrtak) i postupke njihove pripreme, izmjere, provjere kvalitete provedenih izmjera te same procedure dendrokronoloških, dendroklimatoloških i dendroekoloških analiza, kao i programske pakete koji se pritom koriste.
Rezultati istraživanja pokazuju da početak formiranja ranog drva u pravilu započinje u prvoj polovici travnja u trenutku otvaranja pupova, pri čemu aktivacija kambija između pojedinih stabala varira i do desetak dana. Uz otvaranje pupova vezan je i početak transpiracije stabala. Primjenom metoda detaljnog praćenja unutargodišnjih promjena opsega stabla i protoka vode kroz deblo u ovisnosti o nekim klimatskim varijablama, autor utvrđuje zakonitosti i neke specifične pojave koje nije moguće uočiti proučavanjem goda u cjelini. Na taj način utvrđena je gotovo istovjetna unutarsezonska dinamika prirasta stabala srednjodobnih i starih sastojina i veći debljinski prirast stabala u srednjodobnim sastojinama. Autor također utvrđuje da ne postoji razlika u debljinskom prirastu između stabala iz sekundarne prašume i sastojine u kojoj je normalno gospodareno. Kod dijela stabala kojima je prirast praćen kroz dvije godine, zamjećeno je da je prirast kod većeg broja stabala veći 2012. u odnosu na 2011. godinu. Također, usporedbom višegodišnjeg prirasta stabala stare i srednjodobne sastojine uz istu kambijsku starost na području lipovljanskih nizinskih šuma utvrđena je statistički značajna razlika u prirastu u korist stabala srednjodobne sastojine. Rezultati pokazuju da je razlika značajna za ukupnu širinu goda te širinu kasnog drva, dok kod širine ranog drva nije statistički značajna. Nadalje, primjenom dendrokronoloških metoda autor je konstruirao referentne dendrokronološke nizove za osam lokacija u sklopu najvećih šumskih kompleksa na području Republike Hrvatske. Međusobnom dendrokronološkom usporedbom autor utvrđuje da sastojine koje nisu međusobno jako udaljene i pripadaju istom slivu imaju dobre indekse unakrsnog datiranja. Kod sastojina koje su međusobno udaljene i pripadaju različitim slivovima datacija je otežana, te autor napominje da je zaključke o uspješnosti unakrsnog datiranja potrebno donijeti uspoređivanjem većeg broja statističkih varijabli te vizualnom provjerom. Dendroklimatološkim analizama utvrđen je utjecaj temperature, oborina i vodostaja rijeka Save i Drave na debljinski prirast proučavanih sastojina. Generalni je zaključak da oborine tijekom vegetacijskog razdoblja imaju pozitivan utjecaj na debljinski prirast dok temperature, posebice u ljetnim mjesecima, limitiraju prirast lužnjakovih stabala. Dendroekološkom analizom utvrđen je prosječan pad širine goda od 28 % u godini defolijacije u odnosu na širinu goda prethodne godine. Dobiveni rezultati su raspravljeni te uspoređeni s rezultatima drugih istraživanja.
Sažetak rada
U radu je prikazana dinamika debljinskog prirasta lužnjakovih stabala na unutargodišnjoj i višegodišnjoj razini u posavskoj šumi na području lipovljanskih nizinskih šuma. Primjenom metoda detaljnog praćenja unutargodišnjih promjena opsega stabla i protoka vode kroz deblo u ovisnosti o nekim klimatskim varijablama, utvrđene su zakonitosti i neke specifične pojave koje nije moguće uočiti proučavanjem goda u cjelini. Na taj način utvrđena je gotovo istovjetna unutarsezonska dinamika prirasta stabala srednjodobnih i starih sastojina i veći debljinski prirast stabala u srednjodobnim sastojinama. Također, usporedbom višegodišnjeg prirasta stabala stare i srednjodobne sastojine istog boniteta i EGTa uz istu kambijsku starost na području lipovljanskih nizinskih šuma, utvrđena je razlika u prirastu u korist srednjodobne sastojine.
Nadalje, primjenom dendrokronoloških metoda konstruirani su referentni dendrokronološki nizovi za osam lokacija u sklopu najvećih šumskih kompleksa na području Republike Hrvatske. Međusobnom dendrokronološkom usporedbom utvrđeno je da su sastojine koje nisu međusobno jako udaljene i pripadaju istom slivu imaju dobre indekse unakrsnog datiranja. Kod sastojina koje su međusobno udaljene i pripadaju različitim slivovima datacija je otežana, te je zaključke o uspješnosti unakrsnog datiranja potrebno donijeti uspoređivanjem većeg broja statističkih varijabli te vizualnom provjerom.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 79     <-- 79 -->        PDF

Dendroklimatološkim analizama utvrđen je utjecaj temperature, oborina i vodostaja rijeka Save i Drave na debljinski prirast proučavanih sastojina. Generalni je zaključak da oborine tijekom vegetacijskog razdoblja imaju pozitivan utjecaj na debljinski prirast, dok temperature, posebice u ljetnim mjesecima limitiraju prirast lužnjakovih stabala.
Dendroekološke analize korištene su za utvrđivanje štetnosti biološke komponente, kao što su štetni kukci i gljive na prirast lužnjakovih stabala. Utvrđen je prosječan pad širine goda od 28 % u godini defolijacije u odnosu na širinu goda prethodne godine.
Doktoru znanosti Ernestu Goršiću upućujem is­kre­ne čestitke.
Dr. sc. DINKO VUSIĆ
Željko Zečić
Dr. sc. Dinko Vusić, dipl. ing. šum., obranio je dana 4. listopada 2013. godine doktorski rad pod naslovom "Pogodnost sustava pridobivanja drvne biomase u smrekovoj šumskoj kulturi". Doktorski je rad izrađen pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Željka Zečića, a obranjen je na Šum­arskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Tomislav Poršinsky – predsjednik povjerenstva, izv. prof. dr. sc. Marijan Šušnjar – član i dr. sc. Marinko Prka, viši znanstveni suradnik ("Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb) – član.
Dinko Vusić rođen je 7. veljače 1982. godine u Bjelovaru. Nakon završene Opće gimnazije u Bjelovaru 2000. godine upisuje Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2005. godine. Po povratku iz Hrvatske vojske zapošljava se 2006. godine na mjestu pripravnika, a potom revirnika u Upravi šuma Podružnici Bjelovar.
Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu zaposlen je od 1. prosinca 2007. godine na radnom mjestu asistenta na Zavodu za šumarske tehnike i tehnologije. Tijekom doktorskoga studija boravio je na znanstvenim usavršavanjima u inozemstvu, u Austriji (Universität für Bodenkultur) i Nor­veškoj (Norsk institutt for skog og landskap), iz problematike pridobivanja i kontrole kakvoće čvrstih biogoriva. Do sada je samostalno i u koautorstvu objavio 16 znanstvenih i stručnih radova. Sudjelovao je na 7 međunarodnih znanstvenih skupova na kojima je prezentirao 4 znanstvena rada i 3 postera. Član je Hrvatskog šumarskog društva i Hrvatskog lovačkog saveza. Oženjen je i otac jednog djeteta.
Doktorski rad Dinka Vusića sadrži 174 stranice (107 tablica, 135 slika i 161 navod citirane literature). Podijeljen je u osam glavnih poglavlja: Uvod, Problematika i cilj istraživanja, Mjesto i materijal istraživanja, Metode istraživanja, Rezultati istraživanja, Rasprava, Zaključci i Literatura.
U skladu s odabranom temom doktorskoga rada, autor je istražio pogodnost primjene različitih sustava pridobivanja drvne biomase pri proredi smrekove šumske kulture. Istraživani sustavi pridobivanja drva razlikovali su se s obzirom na razinu mehaniziranosti (djelomično i potpuno) te metode izrade drva (sortimentna, stablovna, utovarnih duljina) kojima je u konačnici pridobiven različit asortiman drvnih proizvoda (tehnička oblovina i drvna sječka). Djelomično mehanizirani sustavi pridobivanja drva obuhvatili su ručno-strojnu sječu motornom pilom i privlačenje drva skiderom u sortimentnoj i stablovnoj metodi izrade drva, a potpuno mehanizirani sustavi strojnu sječu harvesterom uz izvoženje forvarderom u sortimentnoj i metodi utovarnih duljina. Svi su istraživani sustavi upotpunjeni iveračem za izradu drvne sječke na pomoćnom stovarištu.
U Uvodu i Problematici autor prikazuje povijesni pregled i trenutno stanje korištenja šumske biomase za energiju s osvrtom na predviđene trendove povećanja sukladno pre­uzetim obvezama Republike Hrvatske. Naglašava izazove koje pred šumarsku struku postavlja gospodarenje smrekovim šumskim kulturama u pogledu pridobivanja i