DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 76 <-- 76 --> PDF |
samo riječi pohvale na račun njihova "profesora". Bio je učen i plemenit gospodin, lovački besprijekorno odjeven, vrli znalac ne samo iz domene lovstva, duhovit, veseljak, nenametljiv, jednostavan, pristupačan, samo su neki od laskavih atributa koji su ga resili. Iako mi nije poznato je li je bio muzički obrazovan ili pak samouki glazbenik, ostaje činjenica da je odlično svirao klarinet, harmoniku, a ni gitara, kad je znao zapjevati, nije mu bila strani instrument. "Kao veliki zaljubljenik u kazališnu i glazbenu umjetnost i nas je đake znao odvesti u Zagreb na neku od kazališnih predstava. Sjećam se tako Verdijeve "Traviate" koju smo mi učenici prvi put slušali u Hrvatskom narodnom kazalištu", riječi su ing. Milana Butkovića. Kad spominjemo sklonost mu glazbi, treba pripomenuti da je kraj tolikih zaduženja kao upravitelj šumarije za boravka u Fužinama, kada god je to mogao, bio orguljašem mješovitog pjevačkog zbora župne crkve sv. Antuna Padovanskog (J. Trohar, usmeno), a neko je vrijeme bio kapelnik pjevačkog zbora "Domagoj" u Pakracu. Neposredno zadužen za provedbu Naredbe o tamanjenju vukova i isplati nagrada iz 1948. od prvog je dana član komisije za pregled lešina i/ili koža zvjeradi Kotarskog narodnog odbora Karlovac te predavač na lovačkim seminarima o korištenju otrova i postavljanju zatrovanih meka. "Od njeg sam naučio raspoznavati vuka od vuku sličnog psa", piše mi Mladen Špigelski, danas umirovljeni referent za lovstvo bivšeg karlovačkog Šumskog gospodarstva. Jedan iz stare garde manje Ubrzo po dolasku u Fužine jedan od svojih prvih "lovčevih zapisa" Lavoslav Slavko Lovrić posvećuje svom prijatelju i "strastvenom lovcu" rođenom Fužinarcu lokvarskom župniku Andriji Loušinu povodom njegove tragične smrti. Nekrolog pod simboličnim naslovom "Jedan iz stare garde manje…" okončava stihovima pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića: "Tajna vilo, što nam sklapaš oči, Kad bi htjele, da još malo glede… Ne znajući, nit će igda znati Da li je bolje ili gore tako"! Lavoslav Slavko Lovrić preminuo je u Zagrebu 15.studenog 1955. u 51.godini života. Pokopan je na gradskom groblju Mirogoj u nazočnosti članova obitelji, prijatelja i znanaca. "Zaklopiše se oči dobrog čovjeka, druga i prijatelja da na drugom svijetu nađe "bolju kob". |