DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Kako i ne bi kad je na svoje uši čuo kazivanje čilog devedesetogodišnjaka Jure Malnara Puhara iz Zatisova kod Mrzle Vodice, koji je redovito pratio brojne velikodostojnike u lovu na "visoku divljač". Evo što je zapisao u vezi lova na tetrijeba:
"Sa gospodinom Wikerhauserom često sam lovio tetrijebe u našim revirima. Kad bi puška pukla, zovnuo bi me i pokazao rukom. Na, Malnar, tam vam je pa ga podignite. Ako su oni svi balzamirani koliko ih je ovaj ubio, onda ih je puna hiša."
Za razliku od delničkih revira fužinsko lovište "Rogozno", do 1936.g. u sastavu izlučenog istoimenog državnog lovišta u kojemu su u posljednjih deset godina uzgoj i selekciju divljači provodili Lovrićevi prethodnici: ing. Josip Ambrinac, ing. Viktor Böhm i ing. Fabijan Jurković, "sve šumarski činovnici državne šumske uprave u Fužinama", na dražbi od 23. III. 1937. "izdražbovano je uz najvišu zakupninu ikad postignutu u delničkom srezu". Dostalac na dražbi, a otud i zakupnikom tog lovišta, postao je Gjuro Ružić, gradonačelnik Sušaka, "savjestan i dobar lovac-uzgajivač, kojem se mi", zaključit će autor zapisa, "veselimo i ujedno čestitamo".
Poziv slušačima Gospodarsko-šumarskog fakulteta u Zagrebu
Pozdravivši Naredbu banske uprave Savske banovine iz 1935.g. po kojoj se prvi puta u nas medvjed stavlja pod zaštitu (loviti se može samo uz dozvolu državne vlasti!), Lovrić se zalaže da ovu krupnu zvijer treba potpuno zaštititi, jer je "ovdje dosta rijetka", a tamaniti "štetnu zvjerad, naročito vukove koji na veliko smanjuju broj plemenite divljači, posebno srne". Pobornik je ustanovljivanja rezervata unutar većih lovnih cjelina "u kojima se ne će loviti već uzgajati divljač i sustavno istraživati lovstvo te omogućiti slušačima Gospodarsko-šumarskog fakulteta u Zagrebu… da lovstvo studiraju u praktičnom smislu na ovim terenima". Tretirajući divokozu i tek pridošlog jelena na ove prostore rijetkom divljači, pokreće inicijativu da se iz banovinskog fonda za unaprijeđivanje lovstva ishode sredstva za kupnju te divljači sa strane i "unese za rasplod". Slično mišljenje gaji i prema tetrijebu gluhanu, koju šumsku koku njegovo lugarsko i lovno osoblje sustavno prati i svakog proljeća utvrđuje brojnost na pjevalištima. "Tetrijeb zalazi po hranu i u ovo lovište, gdje sam ga ljeti vidjevao, no za posljednje tri godine nije se u lovištu "Rogozno" nijedno pjevalište, osim pjevališta Kalić (1067 m), pronaći moglo". S ništa manje žara i stručnog promišljanja upravitelj fužinske šumarije piše i o ribarstvu, propagirajući "umjetno nasađivanje" potočnom pastrvom kanjonskog dijela rijeke Kupe, Kupice i Čabranke, Križ potoka, Ličanke, Lokvarke. "Divljač naših šuma i naših lovišta i ribe naših rijeka i potoka glavnica je koja mora nositi godišnje kamate! Znači, tu glavnicu moramo sačuvati ako racionalno gospodarimo, samo kamate možemo trošiti a glavnicu kao osnovni kapital koji nosi kamate nastojati povećati", zaključna je misao njegova istupa na već spomenutoj konferenciji u Delnicama 1937.g.
Vrsni glazbenik, veseljak, jednostavan, pristupačan
Osim životopisa objavljenog u Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu (Tutiz leksika Zagreb 1998., L-P. 3) o životu i radu Lovrića u razdoblju od 1943.g., kad zbog narušena zdravlja napušta Ministarstvo šuma i ruda, pa sve tamo do 1947.g. kad se zapošljava u Šumarskoj školi Karlovac, nisam uspio doći do nekih relevantnih podataka. Ni njegova nedavno preminula kći Nada Bilić r.Lovrić, koju sam posjetio 2007.g. u Zagrebu, nije mi mogla ništa pouzdano reći o tom "za mog oca nimalo mu sklonom razdoblju života". Pouzdano se znade da je školske godine 1947/48., kada je utihnula radom šumarska škola u Glini i otvorena u Karlovcu, i 1951/52.–1954/55. predavao lovstvo, ali i druge stručne predmete iz oblasti šumarstva, putujući vlakom svakog dana od Zagreba do Karlovca i obratno. Da bi što zornije svojim učenicima mogao prenijeti znanja iz iskorištavanja šuma, na terenu prikuplja najrazličitiji alat, od šumskih sjekira i pila do naprava za izradu dužica i šindre osnivavši kabinet šumskih alatljika. Tih godina učestalo tijekom ljeta, ali i zimi, očito iz zdravstvenih razloga, boravi na otoku Rabu i u Novom Vinodolskom, gdje mu kolege, a posebno njegovi bivši učenici, redovito organiziraju smještaj i svaku drugu pomoć. Osobno razgovarajući s mnogima od njih, posebno s kasnijim kolegom mu i nastavnikom karlovačke škole Mladenom Skokom, dipl.ing.šum. iz Zagreba, kolegom Milanom Butkovićem – Mindom, dipl.ing. šum. iz Senja, šumarskim tehničarima Mladenom Špigelskim iz Rečica, Ivanom Vukelićem Ivetom iz Povila, pok. Ivanom Kezele i Zlatkom Klepcem iz Delnica, pok. Karlom Hafnerom iz Opatije, svi njegovi bivši učenici, čuo sam