DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 73 <-- 73 --> PDF |
divljači Gorskog kotara nisu samo goli prikazi lovnih zgoda i nezgoda. Pisao ih je na sebi svojstven način, iskreno i neposredno, s puno duše i srca. Ono što nije izrazio riječima upotpunio je vlastitim snimkama sudionika s kojima se družio, krajobrazima ilustrirajući svaki svoj "zapis". Sate i sate po vjetru i snijegu strpljivo čekajući na "štandu" svog nesuđenog zeca, naglašeno socijalno osjetljiv, razmišlja o gospodarskim i društvenim prilikama ovog kraja, o životu svojih podčinjenih – lugara, šumskih radnika, kirijaša, zalažući se da ih barem sasluša i utješi ako im ne uspije konkretno pomoći. U godini kad obilježavamo 110.obljetnicu njegova rođenja, u ovom ću se prikazu osvrnuti na "lovčeve zapise" koje je posvetio Gorskom kotaru i ljudima ovog lijepog, ali surovog gorskog kraja. Tiskani su na stranicama našeg najstarijeg lovačkog glasila – Lovačko-ribarskog vjesnika u razdoblju od 1935. do 1940.g.* "Zaogrnut dugim hubertusom stojim na "štandu" i iščekivam da pas potjera…Dok tako drhtim od studeni, u dolini sjekire u rukama radnika udaraju o posječeno stablo. Napregnuti su mišići u ljudi koji se muče za koru kruha. "Ija, ija…bista ho!" viču kirijaši. I eto prolazili su sati, a vidio sam samo dvije srne kako obgrizaju list kupine.. Silazim u dolinu a tamo stara baka kupi po šumi suho granje… Treba da se kod kuće ogrije. Zar nema, bako, niko mlađi da ide po drva? E, gospodine, faljen Isus i Marija! Ima, ali su otišli drugim poslom. Rade na pilani i u šumi, a stari mije bolan doma… Prestrašena zuri u mene, iznenađena susretom…a narovano lice priča mnogo toga i bez riječi. Da li moram ostaviti ovo što sam nabrala? Ni govora… ponesi samo, ponesi bako. Bog vas blagoslovio! Muž joj je bio dobar radnik. A sada, kad ga spomene, suze joj samo lete niz lice. Skrenuo je umom… i od tada puna kuća jada" Težak život šumskih radnika Život šumskog radnika, radilo se o sjekaču ili kirijašu, u ono predratno vrijeme bio je posebice težak. Do šumskih sječina valjalo je pješačiti po sat dva pa i više ili pak noćivati u skromnim nastambama. Neprikladno odjeveni i obuveni, slabo ishranjeni morali su skrbiti za brojnu obitelj koja nije imala nikakvog drugog izvora prihoda osim gole nadnice glave kuće. U potrazi za izgubljenim lovački psom jednog se jutra Lovrić našao u Mrzloj Vodici podno prevoja Osoje, meteorološke postaje i najviše točke stare Lujzijske |