DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 72 <-- 72 --> PDF |
LOVČEVI ZAPISI FUŽINSKOG ŠUMARA LAVOSLAVA SLAVKA LOVRIĆA (1904–1955) Alojzije Frković Nedavno sam negdje pročitao: Nerijetko smo svjedoci porazne činjenice u svojim sredinama da ne prođe odveć mnogo vremena, a smrt izbriše gotovo svako sjećanje na dojučerašnje istaknute članove naše "zelene bratovštine". Najčešće svoje mjesto imaju rezervirano samo u malom broju svoje rodbine ili prijatelja. Trka za vremenom i neumoljiv zaborav blijede sjećanja na njih. Od više šumarskih stručnjaka koji su kraće ili duže vrijeme stolovali u Fužinama u Gorskom kotaru u svojstvu upravitelja šumarije državnih šuma tridesetih godina prošloga stoljeća "ostavivši trajne tragove svoje radinosti i stručnosti" na području šumarstva i lovstva posebno mjesto pripada Lavoslavu Slavku Lovriću (Gospić, 7.3. 1904 – Zagreb, 15. 11. 1955). Diplomiravši šumarstvo na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1931.g., njegov dolazak na službu u Gorski kotar vezan je uz uspješno položeni stručni ispit i postavljanje za šumarskog pristava kod Kotarskog načelstva u Delnicama 1935. g. Iste godine biva imenovan upraviteljem Šumarije Fužine, na kojoj dužnosti ostaje sljedećih šest godina. Godine 1939. u istom svojstvu unaprijeđen bi za šumarskog višeg pristava da bi 1940. bio najprije premješten u Ravnateljstvo banovinskih šuma na Sušak, a krajem iste godine, neposredno pred rasplamsavanje Drugog svjetskog rata, u Zagreb promaknućem za šumarskog nadzornika u Odjeljenju za šumarstvo Ministarstva šuma i ruda. Odstrjel na uplatnice Kao pasionirani lovac Lovrić se odmah po dolasku u Fužine učlanjuje u netom osnovano Lovačko-ribarsko udruženje Fužine (osnovano 1932.), čiji su članovi već od prvog dana prepoznali u njemu vrsnog stručnjaka i lovnog pregaoca. Kako je nekako u isto vrijeme njegov prethodnik na mjestu upravitelja šumarije Fabijan Jurković, dipl.ing. šum., zbog premještaja na novu dužnost, napustio lovačke redove, Lovrića Udruženje imenuje svojim delegatom na predstojećoj redovitoj skupštini Saveza lovačkih društava Banske Hrvatske (SLD), a onih tridesetak zaljubljenika fužinskog kraja u planine i prirodu bira ga za predsjednika Hrvatskog planinarskog društva "Viševica" Fužine. Ulažući potrebnu skrb oko ispravnog vođenja šumarije, Lovrić posebnu brigu posvećuje svom lugarsko-tehničkom osoblju koje je "kraj toliko neprilika i nezgoda uspjelo sačuvati i podići divljač u gotovo zapuštenim lovnim revirima kako društvenih tako i državnih lovišta". Ističući gospodarsko značenje lovstva, uprava mjesne šumarije pod njegovim vodstvom prva u Gorskom kotaru uvodi "odstrjel na uplatnice" kao preteču današnjeg lovnog turizma. Sudjelujući na privrednoj konferenciji u Delnicama svibnja 1937.g. kao delegat SLD-a Savske banovine, svu problematiku lovstva i ribarstva ovog kraja sažeo je ovim riječima:"U divnim i prostranim šumama i livadama Gorskog kotara živi znatan, a mogao bi živjeti još veći broj korisne divljači, u gorskim potocima (u ono vrijeme nisu još bile podignute umjetne akumulacije – jezero Bajer, Lokvarsko i Lepenićko, op. A.F.) ima nešto, a moglo bi biti još daleko više, riba, izvrsnih pastrva! Vlasnici i zakupnici lovišta treba da učine sve da lov i ribolov u ovom kraju podignu na onu visinu na koju po prirodnim uvjetima zaslužuju i na koju bi se moglo podići tako da donaša pojedincima, kraju i narodu one koristi koje treba da dade." 110. obljetnica rođenja Iako mu se ne mogu poreći šumarske zasluge, Lovrić se posebno istakao ne samo kao lovni stručnjak već i kao pasionirani lovački pisac, kojeg su još za života znali zvati "goranskim Kozarcem". Iako je u tome bilo pretjerivanja, činjenica je da je tek dolaskom u Gorski kotar stao pokazivati svoju spisateljsku naklonost. Njegovi "zapisi" o lovu i |