DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 69 <-- 69 --> PDF |
200 GODINA OD ROĐENJA JOSIPA PANČIĆA (1814–1888) Jozo Franjić Josip Pančić rođen je u selu Ugrini kod Bribira 5. travnja 1814. godine, a umro je u Beogradu 25. veljače1888. godine. Preci su mu doselili iz Hercegovine, a roditelji su mu bili siromašni. Stric Grgur mu je bio župnik u Gospiću, te ga je on uzeo sebi i brinuo se o njegovom školovanju. Osnovnu školu pohađao je u Gospiću, a gimnaziju u Rijeci. U tada šestorazrednoj gimnaziji u kojoj se nastava izvodila na latinskom jeziku, Josip je, osim solidnoga znanja iz svih predmeta, stekao i sposobnost da se potpuno služi latinskim i njemačkim jezikom, a sam je naučio francuski, engleski, talijanski i malo španjolskoga. Iz Rijeke je prešao u Zagreb (1830) kako bi nastavio školovanje u visokoj školi Regia Academica Scientiarum. U kontaktu s nekim Mađarima saznao je da u Pešti postoji Medicinski fakultet, na kojemu se u to vrijeme održavala i nastava iz prirodnih znanosti, te je želio da tamo nastavi svoje studiranje, gde je i završio medicinski fakultet i postao doktor medicine 7. rujna 1842. godine, obranivši disertaciju iz botanike pod naslovom Taxilogia botanica, koju je posvetio svome stricu Grguru. Tijekom studija u Pešti morao je privatno zarađivati, dajući instrukcije iz francuskoga i talijanskoga jezika. To mu je oduzimalo mnogo vremena pa se njegovo studiranje proteglo na 10 godina. Nakon školovanja nije želio stupiti u državnu službu i odlučio da radi privatno kao liječnik. No, od lječničke prakse nije mogao živeti, jer nije imao dovoljno pacijenata, a i oni što su dolazili bili su većinom siromašni. Proveo je dvije godine u Ruksbergu u Banatu, gdje se je bavio i obučavanjem djece vlasnika tamošnjih rudnika Hofmanova. Za to vrijeme je upoznao floru Banata, obišao je i Deliblatsku peščaru i popeo se na Karpate, a u rudnicima je upoznao mnoge zanimljive stijene i minerale. Prikupio je dosta interesantnih biljaka iz flore Banata. Nakon dvije godine otišao je u Liku posjetiti svoga strica i dobrotvora Grgura i brata Matu. Tu je organizirao izlete po okolini, penjao se na Velebit i prikupio dosta biljaka iz Primorja. Odatle se uputio u Beč kako bi završio determinaciju svoga herbarija, koji je oko Pešte, Budima i po Erdeljskim i Banatskim Alpama sakupio. U bečkom Prirodoslovnom muzeju proučio je i odredio svoje prikupljene biljke, a u isto vrijeme je pratio i predavanja čuvenoga botaničara Endlera. U Beču se zadržao godinu dana. Boraveći u Beču upoznao se s Franjom Miklošićem i Vukom Karadžićem. Vuk ga je uputio u Srbiju kako bi stupio u državnu službu. Čekajući da Vuk dobije novčanu pomoć od Rusije (a koju na kraju nije ni dobio), Pančić je bio gotovo bez novca i to je priznao Vuku. Vuk mu je tada savjetovao da odmah krene u Srbiju i traži posao u Užicama. Pančić je poslušao Vuka i došao u Srbiju u svibnju 1846. godine za vrijeme vladavine kneza Aleksandra Karađorđevića. No, kako je Vuk imao u Srbiji i dosta neprijatelja, njegova preporuka nije vrijedila ništa, pa je čak zbog toga i zbog želje da bude postavljen u Užicama, u čijoj je okolici bio velik broj protivnika Karađorđevića, Pančić postao sumnjiv i nepoželjan. Čekajući na posao, obilazio je užički kraj, i bavio se proučavanjem biljnoga svijeta. Pančić je gotovo ostao bez sredstava za život i razmišljao je da se vrati, no u tome trenutku dobio je poziv od Avrama Petronijevića, ministra vanjskih poslova, koji je imao tvornicu stakla u neposrednoj blizioni Jagodine, da se privremeno primi za liječnika u tome mjestu i da kao liječnik radi na suzbijanju zaraze trbušnoga tifusa, koja se širila među radnicima tvornice. Pančić je pristao i bio je na toj dužnosti pola godine. Boraveći tamo upoznao se i s florom Jagodine, Belice i Crnoga Vrha. Stanovnici Jagodine zavoljeli su Pančića, te ga doživjeli kao savjesnoga i plemenitoga čovjeka, pa kada je Pančiću ponuđeno mjesto za fizikusa u Negotinu, mještani Jagodine tražili su da Pančić ostane. U tome su i uspjeli, pa je Pančić u veljači 1847. godine postavljen za "kontraktualnoga lekara i fizikusa jagodinskog okruga", ali je započeta istraživanja nastavio. Tako je obišao Temnić, Levač u okolici Oparića, Preveško jezero i manastir Ljubostinje. Sredinom lipnja odlazi u Aleksinačku Banju, odakle se prvi puta penje na Rtanj i Ozren. Iste godine je zatražio otpust iz austrougarskoga podanstva i zatražio prijem u srpsko podanstvo. Krajem iste godine dobio je premeštaj u Kragujevac i postavljen je na upražnjeno mjesto za privremenoga |