DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Južni dio Paviljona okružen je površinom na kojoj raste veći broj četinjača i listača. Od značajnijih kritosjemenjača tu su: hibridna platana, obična breza, lipe, gorka karija (Carya cordiformis /Wangenh./ K. Koch.), kiseli ruj (Rhus typhina L.) na slici 5, gimnoklad (Gymnocladus dioicus /L./ K. Koch), japanska sofora, crveni hrast (Quercus rubra L.), cer (Q. cerris L.), hrast lužnjak, srebrolisni javor (Acer saccharinum L.), maklen (A. monspessulanum L.), dlanolisni javor (A. palmatum Thunb. ex E. Murray), sibirski drijen (Cornus alba L.), viseća forsitija (Forsythia suspensa /Thunb./ Vahl) i dr. Od golosjemenjača nalazimo: planinsku sominu (Juniperus sabina L.), koloradsku jelu, zelenu duglaziju, himalajski borovac (Pinus wallichiana A. B. Jacks.), američki borovac (P. strobus L.), Pančićevu omoriku i bodljikavu smreku.
Kako promatrani prostor opisuju gusto sađena stabla, što daje dojam minijaturnog šumskog kompleksa, taj bi se mogao oplemeniti svojtama koloristički osebujnih plodova. U tu svrhu mogli bi nam poslužiti kultivari ukrasnih jabuka, crvenih (Malus ‘Evereste’, ‘Red Sentinel’), odnosno žutih plodova (Malus ‘Golden Hornet’). Posebice bi se ovdje zimi lijepo istaknuli ljubičasti plodovi kalikarpe (Callicarpa bodinieri H. Lev. var. giraldii /Hesse ex Rehder/ Rehder) ili ukusni narančasti plodovi kakijevca (Diospyros kaki L. f.).
Otvaranjem površine, omogućilo bi se podizanje sjenice za održavanje nastave u prirodi ili kao ishodišta za istraživanje okolnog pejzaža. S ciljem obogaćivanja međuprostora nosivih elemenata krovišta, bilo bi poželjno posaditi penjačice impozantnih cvjetova bijele boje npr.: kultivari glicinije (Wisteria floribunda /Willd./ DC. ‘Shiro-noda’), pavitine (Clematis macropetala Ledeb. ‘Miss Bateman’, C. florida Thunb. ‘Bicolor’ i C. viticella L. ‘Huldine’ ili japanske kozokrvine (Lonicera japonica Thunb. ‘Halliana’). S obzirom na činjenicu da je promatrani prostor zastrt krošnjama, te je prisutan nedostatak svjetlosti, šetač bi se ugodno iznenadio naišavši na grmove drvenastih božura (Paeonia rockii /S.G. Haw et Lauener/ T. Hong et J. J. Li) krupnih bijelih, mirisavih cvjetova kultivara ‘The White Golden City’.
Arhitektura 70-ih – V. paviljon – Architecture of the 1970s – Pavilion 5
U razdoblju od 1975. do 1979. godine izgrađen je V. paviljon Agronomskog fakulteta prema projektu profesora Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu Hildegard Auf-Franić, Lenka Pleštine i Berislava Radimira. Arhitekturu 70-ih godina karakterizira polako popuštanje strogih funkcionalističkih zahtjeva, no potrebe za funkcionalizmom i humanizacija prostora još se u V paviljonu itekako osjete, logično uslijed zahtjeva i potreba koje ova vrsta građevine mora ispunjavati. Omekšavanje naglašeno definiranih formi, te strukturiranje volumena vidljivo je u vertikalnom stupnjevanju, tj. reduciranju volumena i olakšavanju korpusa zgrade. Lagano zaigrano, zanimljivo strukturiranje površine, te blaga izražajnost boje prenesena je odabirom opeke kao građevnog materijala.
Naglašena simetrija i ravnoteža postignuta neprekinutom izmjenom horizontalnih pojaseva i vertikalnog elementa visine građevine dostatno zaokružuju i objedinjuju kompoziciju. Interes arhitekta za okolicu i urastanje u krajolik (Maroević, 1987), također su neke od značajki arhitekture 70-ih godina, što je vidljivo u koncepciji Paviljona V s krilima zgrade koja prateći oblik slova L, djelomično zatvaraju malen prostor "trga" ispred pročelja. Od golosjemenjača malo podalje nalazimo munjiku (Pinus heldreichii H. Christ), endem i relikt Balkanskog poluotoka i južne Italije, kao i stablo himalajskog borovca, vrlo dugih iglica i češera. U tome dijelu parka rastu i lipe, obična katalpa, hrast lužnjak, crveni hrast, hrapava deucija (Deutzia scabra Thunb.), jarebika (Sorbus aucuparia L.) i dr. Budući da u parku nije zastupljen rod Magnolia L., prostor bi se mogao obogatiti svojtama magnolija, koje se uzgajaju ponajprije radi raskošnih cvjetova, kako slijedi: Magnolia × soulangeana Soul.-Bod. s kultivarima ‘Lennei’ i ‘Alba Superba’, M. liliiflora Desr. ‘Nigra’, zatim japanska M. stellata (Siebold et Zucc.) Maxim. Uz navedene svojte magnolija, koje cvjetaju prije listanja, zbog duguljastog, velikog lišća, dolazi u obzir i američka vrsta, kišobranasta magnolija (M. tripetala /L./ L.), koja cvjeta u svibnju.