DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 64     <-- 64 -->        PDF

fakultet, gdje u svojstvu redovitoga profesora i predstojnika Zavoda za botaniku ostaje do akademske godine 1962/63., kada je na temelju sveučilišnih zakona umirovljen zbog navršenih 70 godina života. Međutim, profesor Pevalek i dalje nastavlja svoju nastavno-znanstvenu aktivnost, ali ga podmukla bolest uskoro sprečava u radu toliko da se potkraj 1965. povlači u potpunu mirovinu" (Trinajstić 1968: I).
Ivo Pevalek je 1927. godine, na prijedlog Vale Vouka izabran za dopisnoga člana tadašne Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, koju je čast uživao do 1941. godine, a 1960. godine izabran je za redovitoga člana Akademije u odjelu za prirodne znanosti. Iste, 1960. godine Ivo Pevalek je odlikovan Ordenom rada II. reda.
Tijekom razdoblja između dvaju svjetskih ratova kao i za razdoblje neposredno poslije drugoga svjetskog rata bilo je razmjerno teško ostvariti sudjelovanja na međunarodnim znanstvenim skupovima, ali Pevalek ipak uspijeva tijekom toga vremena poduzeti niz takvih putovanja.
"U želji da proširi svoje znanje i stekne nova iskustva, poduzima mnoga naučna putovanja, bilo sam ili kao učesnik organiziranih skupova, diljem Europe i Sjeverne Afrike. Još kao gimnazijalac boravi na Siciliji i uspinje se na Etnu, a nedugo iza toga i na Monte Baldo, što se iznad Lago di Garda uzdiže na granici Italije i Švicarske... G. 1924. sudjeluje na Sveslavenskom kongresu geografa etnografa u Pragu. G. 1928. sudjeluje kao član ekspedicije J. Braun-Blanqueta na istraživanjima jednoga dijela sjeverne Afrike. Tu mu se pružila prilika da proputuje Alžir, Tunis, Maroko i dio Sahare. Još iste godine, u okviru Internacionalne biljnogeografske ekskurzije (IPE), putuje u Poljsku, a odavle u Čehoslovačku, gdje se, među ostalim, popeo na Veliku Tatru, poznate planinske ogranke Karpata. God. 1931. u okviru iste ekskurzije upoznaje i Rumunjsku, naročito područje prostrane dunavske delte. God. 1934. učestvuje na Limnološkom kongresu u Beogradu, 1953. drži na I kongresu biologa Jugoslavije u Zagrebu značajno predavanje o zaštiti prirode kod nas (I. Pevalek, 1955), god. 1957. prisustvuje kongresu Internacionalne unije za zaštitu prirode (UIPN) u Danskoj, a 1958. u Berlinu zasjedanju o zaštiti prirode istočnih zemalja." (Trinajstić, I., 1968: IV–V).
Život časnoga čovjeka, vrhunskoga znanstvenika i pedagoga, istinskoga rodoljuba akademika Ive Pevaleka ugasio se je u Zagrebu 9. siječnja 1967. godine. Vječno mu je počivalište u arkadama zagrebačkoga Mirogoja.
Znanstveni rad
Ivo Pevalek još za gimnazijskih dana pokazuje izrazito zanimanje za prirodne znanosti, pa na studij dolazi sa solidnim i bogatim predznanjem, naročito iz botanike. Zbog toga ga, kako je već istaknuto, njegov učitelj Vale Vouk odmah uključuje u znanstvena istraživanja. Tako već 1914. godine sudjeluje na četvrtoj znanstvenoj plovidbi brodom "Vila Velebita" sjevernom Dalmacijom (Vouk 1914), što je M. Šenoa (1914: 3) zabilježio i u svom Izvješću: "Putovanju se je pridružio I. Pevalek, asistent botaničkog instituta na Zagrebačkom sveučilištu".
Pevalek se tom prilikom, 17. svibnja 1914. godine, iskrcava na otoku Silbi, gdje proučava njegovu floru i kao rezultat toga istraživanja objavljuje svoj prvi znanstveni rad pod naslovom "Vegetaciona snimka sjevernodalmatinskog otoka Silbe u mjesecu svibnju" (Pevalek 1915; Trinajstić i Zi. Pavletić 1985; Trinajstić 1993).
Tijekom 1914. godine boravi, radi usavršavanja, u Hidrobiološkoj stanici u Lüncu (Austrija), a tijekom zime 1921/22. godine radi u Botaničkom muzeju u Berlinu na dovršavanju svoje radnje o cretovima u Hrvatskoj i Sloveniji. Godine 1926. prisustvuje fitocenološkom tečaju što ga je u Bernini (Švicarska) organizirao, tada već poznati botaničar i fitocenolog Josias Braun-Blanquet. Međutim, kako se kasnije pokazalo, Pevalek se nije pobliže posvetio fitocenološkim istraživanjima, iako je neke spoznaje ugradio u svoje algološke radove.