DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 63     <-- 63 -->        PDF

uvijek da je gljiva otrovna. Uz tu konstataciju prof. Fran Kušan u svojoj će knjizi Ljekovito i drugo korisno bilje (Zagreb 1956.) zabilježiti: Vrganji jakih živih boja, vrganji neugodna mirisa ili gorkog ili inače gadnog okusa pripadaju skupini najotrovnijih gljiva. Naročito je otrovna vrsta prekrasno obojeni i poveliki vrganj sa cjevčicama, koje su u razvijenom stanju crvene kao krv – ludara ili bljuvara (Boletus satanus). Otrovna je i gljiva poznata kao kravlja balega (Boletus pachypus) sa zelenkastim cjevčicama i intenzivno crvenim donjim dijelom stručka. U kraljevskog vrganja na bazi stručka redovito su vidljive crvene mrlje koje nastaju nakon nagrizanja crva ili nekih drugih nametnika.
Što se pripreme kraljevskog vrganja za jelo tiče, autor promidžbenog listića će reći da je najbolji ako se poprži na crvenom luku, ulju i maslacu te mu se dodaju umućena jaja, sol i malo papra.
120 GODINA OD ROĐENJA AKADEMIKA IVE PEVALEKA (1893–1967)
Jozo Franjić
Upravo se 2013. godine navršava 120 godina od rođenja uvaženoga hrvatskoga botaničara, akademika Ive Pevaleka, dugogodišnjega profesora botanike Poljoprivredno-šumarskoga, odnosno Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Akademik Ivo Pevalek rođen je 8. svibnja 1893. godine u Novigradu Podravskom, nedaleko od Koprivnice, od oca Franje i majke Barbare. Najranije djetinjstvo proveo je u rodnome mjestu, gdje pohađa pučku školu. Kad Franjo Pevalek 1903. godine kupuje kuću u Zagrebu, u Jurišićevoj ulici 14 (Madjer 1992), i mali Pevalek seli u Zagreb. U Zagrebu Ivo Pevalek završava klasičnu gimnaziju, te se 1913. godine upisuje na tadanji Mudroslovni (Filozofski) fakultet. Već od početka studija naročito zanimanje pokazuje prema botanici, što zapaža i njegov učitelj, profesor botanike Vale Vouk, pa je još tijekom studija, 1916. godine, postavljen za demonstratora, a 1918. godine, po završetku studija i za namjenskoga učitelja u Botaničko-fiziološkom zavodu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje je bio zadužen za vođenje herbarske zbirke.
Vale Vouk usmjerava Ivu Pevaleka na istraživanje zelenih algi, pa iz toga znanstvenoga područja 1917. godine brani disertaciju pod naslovom "Prilog poznavanju algi Hrvatske i Slavonije", u kojoj najveću pozornost posvećuje jednostaničnim algama dezmidijacejama (Desmidiaceae). Te su alge tijekom čitavoga Pevalekova života ostale njegove "ljubimice".
"Godine 1919. na novoosnovanom Gospodarsko-šumarskom fakultetu uz prof. dr. V. Vouka (Opća botanika), preuzima predavanja iz Sistematike bilja, a akademske godine 1922/23. preuzima samostalno, u svojstvu honorarnoga docenta, sva predavanja iz botanike i rukovođenje Zavodom za botaniku. Već slijedeće godine (1923) habilitira na Filozofskom fakultetu iz predmeta Sistematika i Geobotanika, godinu dana kasnije (1924), izabran je za izvanrednoga, a 1926. godine za redovitoga profesora botanike na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Kad se je 1959. godine tadašnji Poljoprivredno-šumarski fakultet podijelio na dva samostalna fakulteta – Poljoprivredni i Šumarski, prof. dr. Pevalek prelazi na Šumarski

ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 64     <-- 64 -->        PDF

fakultet, gdje u svojstvu redovitoga profesora i predstojnika Zavoda za botaniku ostaje do akademske godine 1962/63., kada je na temelju sveučilišnih zakona umirovljen zbog navršenih 70 godina života. Međutim, profesor Pevalek i dalje nastavlja svoju nastavno-znanstvenu aktivnost, ali ga podmukla bolest uskoro sprečava u radu toliko da se potkraj 1965. povlači u potpunu mirovinu" (Trinajstić 1968: I).
Ivo Pevalek je 1927. godine, na prijedlog Vale Vouka izabran za dopisnoga člana tadašne Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, koju je čast uživao do 1941. godine, a 1960. godine izabran je za redovitoga člana Akademije u odjelu za prirodne znanosti. Iste, 1960. godine Ivo Pevalek je odlikovan Ordenom rada II. reda.
Tijekom razdoblja između dvaju svjetskih ratova kao i za razdoblje neposredno poslije drugoga svjetskog rata bilo je razmjerno teško ostvariti sudjelovanja na međunarodnim znanstvenim skupovima, ali Pevalek ipak uspijeva tijekom toga vremena poduzeti niz takvih putovanja.
"U želji da proširi svoje znanje i stekne nova iskustva, poduzima mnoga naučna putovanja, bilo sam ili kao učesnik organiziranih skupova, diljem Europe i Sjeverne Afrike. Još kao gimnazijalac boravi na Siciliji i uspinje se na Etnu, a nedugo iza toga i na Monte Baldo, što se iznad Lago di Garda uzdiže na granici Italije i Švicarske... G. 1924. sudjeluje na Sveslavenskom kongresu geografa etnografa u Pragu. G. 1928. sudjeluje kao član ekspedicije J. Braun-Blanqueta na istraživanjima jednoga dijela sjeverne Afrike. Tu mu se pružila prilika da proputuje Alžir, Tunis, Maroko i dio Sahare. Još iste godine, u okviru Internacionalne biljnogeografske ekskurzije (IPE), putuje u Poljsku, a odavle u Čehoslovačku, gdje se, među ostalim, popeo na Veliku Tatru, poznate planinske ogranke Karpata. God. 1931. u okviru iste ekskurzije upoznaje i Rumunjsku, naročito područje prostrane dunavske delte. God. 1934. učestvuje na Limnološkom kongresu u Beogradu, 1953. drži na I kongresu biologa Jugoslavije u Zagrebu značajno predavanje o zaštiti prirode kod nas (I. Pevalek, 1955), god. 1957. prisustvuje kongresu Internacionalne unije za zaštitu prirode (UIPN) u Danskoj, a 1958. u Berlinu zasjedanju o zaštiti prirode istočnih zemalja." (Trinajstić, I., 1968: IV–V).
Život časnoga čovjeka, vrhunskoga znanstvenika i pedagoga, istinskoga rodoljuba akademika Ive Pevaleka ugasio se je u Zagrebu 9. siječnja 1967. godine. Vječno mu je počivalište u arkadama zagrebačkoga Mirogoja.
Znanstveni rad
Ivo Pevalek još za gimnazijskih dana pokazuje izrazito zanimanje za prirodne znanosti, pa na studij dolazi sa solidnim i bogatim predznanjem, naročito iz botanike. Zbog toga ga, kako je već istaknuto, njegov učitelj Vale Vouk odmah uključuje u znanstvena istraživanja. Tako već 1914. godine sudjeluje na četvrtoj znanstvenoj plovidbi brodom "Vila Velebita" sjevernom Dalmacijom (Vouk 1914), što je M. Šenoa (1914: 3) zabilježio i u svom Izvješću: "Putovanju se je pridružio I. Pevalek, asistent botaničkog instituta na Zagrebačkom sveučilištu".
Pevalek se tom prilikom, 17. svibnja 1914. godine, iskrcava na otoku Silbi, gdje proučava njegovu floru i kao rezultat toga istraživanja objavljuje svoj prvi znanstveni rad pod naslovom "Vegetaciona snimka sjevernodalmatinskog otoka Silbe u mjesecu svibnju" (Pevalek 1915; Trinajstić i Zi. Pavletić 1985; Trinajstić 1993).
Tijekom 1914. godine boravi, radi usavršavanja, u Hidrobiološkoj stanici u Lüncu (Austrija), a tijekom zime 1921/22. godine radi u Botaničkom muzeju u Berlinu na dovršavanju svoje radnje o cretovima u Hrvatskoj i Sloveniji. Godine 1926. prisustvuje fitocenološkom tečaju što ga je u Bernini (Švicarska) organizirao, tada već poznati botaničar i fitocenolog Josias Braun-Blanquet. Međutim, kako se kasnije pokazalo, Pevalek se nije pobliže posvetio fitocenološkim istraživanjima, iako je neke spoznaje ugradio u svoje algološke radove.

ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 65     <-- 65 -->        PDF

Ako se izuzmu dva rada o flori viših gljiva koja je Pevalek objavio zajedno s Voukom (Vouk i Pevalek 1915, 1916), čitav se znanstveni rad Ive Pevaleka odvija ponajprije na dva znanstvena područja – istraživanju algi i flore viših biljaka, a povezano s time važna je njegova aktivnost na zaštiti prirode u Hrvatskoj. Manje je značajna Pevalekova aktivnost na taksonomskim istraživanjima cvjetnica.
Algološka istraživanja započinje Pevalek, kako smo to već i istaknuli još za studentskih dana, a njegovu su pozornost u prvom redu pobudile jednostanične alge dezmidijaceje. Kako one žive prvenstveno na cretovima istražuje Pevalek istovremeno i cretove, a kao rezultat tih istraživanja objavljuje niz radova (Pevalek 1916, 1919, 1923, 1924, 1925, 1925a, 1919, 1930). U njima objavljuje veliki broj florističkih nalaza, a otkriva i veliki broj za znanost novih vrsta pa i nekoliko novih radova (npr. Krkia, Voukia).
Floristička i taksonomska istraživanja odnose se na istraživanja flore vaskularnih biljaka. Svakako najopsežniji Pevalekov rad iz toga područja je "Vaskularna flora otočja Dugi i Kornati" (Pevalek 1930), a slijedi i nekoliko manjih radova s istom problematikom (Pevalek 1916, 1930, 1947, 1953).
U sklopu taksonomskih istraživanja najvažniji je Pevalekov doprinos taksonomska obrada kompleksa Gentiana crispata Vis. (Pevalek 1936), uz nekoliko manjih radova (Pevalek 1922, 1924, 1925).
Kao dobar poznavatelj biljnoga svijeta, naročito flore, uočava Pevalek opasnosti koje prijete nizu rijetkih biljnih vrsta, pa u "tom cilju piše niz popularnih članaka i stručnih razprava u različitim časopisima" (Trinajstić 1968: IV).
U razdoblju neposredno poslije II. svjetskoga rata sudjeluje kao član stručnih komisija kojima je bio zadatak zaštita perivoja Maksimir i Opeke kraj Varaždina, nacionalnih parkova Plitvička jezera, Risnjak i Paklenica (Anić 1967), valoriziaciji otočja Brijuni, a proučava i egzotičnu dendrofloru Arboretuma Trsteno kraj Dubrovnika. Rezultate Pevalekovih istraživanja dendroflore Trstenoga iskorištava A. Ugrenović u monografiji o Trstenom.
Vrlo vrijedno priznanje za cjelokupan rad na području botanike i zaštite prirode dobio je profesor Pevalek 1960. kad je odlikovan Ordenom rada II. reda.
Zaštita prirode – Istraživanja povezana sa zaštitom prirode, naročito zaštite Plitvičkih jezera i rijeke Krke, jedna su od značajnih aktivnosti I. Pevaleka. Naročitu pozornost posvećuje genezi i biodinamici sedre (Pevalek 1925, 1926, 1935, 1938, 1955, 1958), njenom razvitku i zaštiti.
Posebice se to odnosi na Plitvička jezera koja su zahvaljujući njemu maksimalno očuvana (isključivši razdoblje Domovinskoga rata), a isto tako najviše njegovom zaslugom proglašena su nacionalnim parkom. U znak poštovanja i zahvalnosti podignuta mu je spomen-ploča podno Galovačkoga buka na kojoj piše:
Plitvička jezera predstavljaju biodinamički sistem u kojemu vrlo važnu ulogu imaju sedrotvorne zadruge. Samo u progresivnom stanju tog biodinamičkog sistema leži budućnost Plitvičkih jezera...
Vode, jezera, slapova i šuma ima i drugdje, a ipak su Plitvička jezera na čitavom svijetu samo jedna.
Akademik prof. dr. Ivo Pevalek

ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Godine 1993. nasljednici akademika Pevaleka, prof. dr. sc. Ivo Trinajstić i prof. dr. sc. Jozo Franjić organizirali su u Koprivnici Simpozij-Pevalek "Flora i vegetacija Hrvatske" u povodu 100-te godišnjice rođenja hrvatskoga botaničara akademika Ive Pevaleka. U sklopu Simpozija ispred Os­nov­ne škole u Novigradu Podravskome, rodnome mjestu Ive Pevaleka, otkrivena je Spomen-ploča.
Pevalekov rad kao profesora botanike Sveučilišta u Zagrebu toliko je značajan da zavređuje posebni prikaz.
Znanstveni radovi
Vegetaciona snimka sjevernodalmatinskog otoka Silbe u mje­secu maju. Nastavni vjesnik 23: 350–356. Zagreb 1914.
Sisyrinchium angustifolium u Hrvatskoj. Prirod. Istraž. 7: 1–2, Zagreb 1915; Bulletin des travaux 2. Zagreb, 1916.
Prilog poznavanju gljiva zagrebačke okoline. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 6: 17–25, Zagreb 1915. (zajedno s V. Voukom). Bulletin des travaux 4: 51–52. Zagreb 1915.
O biologiji i geografskom rasprostranjenju alga u sjevernoj Hrvatskoj. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 8: 25–55. Zagreb 1916; Bulletin der travaux 5: 121–132. Zagreb 1916.
Prilog poznavanju bazidiomiceta sjeverne Hrvaske. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 8: 18–24. Zagreb 1916., (zajedno s V. Voukom); Bulletin des travaux 5: 120–121. Zagreb 1916.
Prilog poznavanju alga Hrvatske i Slavonije. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 14: 155–162. Zagreb 1919.; Bulletin des travaux 11/12: 61–62. Zagreb 1919.
O šafranu Crocus vittatus Schloss et Vukot. Glasnik Hrv. Prir. društva 34(1): 39–44. Zagreb 1922.
Prilog poznavanju epizojskih vrsti roda Characium. Glasnik Hrv. Prir. društva 35(1–2): 115–117. Zagreb 1923.
Geobotanička i algološka istraživanja cretova u Hrvatskoj i Slo­veniji. Rad Jugosl. Akad. 230: 29–117. Zagreb 1924; Bulletin des travaux 19/20: 25–38. Zagreb 1924.
Le travertin phytogene des Lacs Plitvice. (Fitogeni travertin Plit­vičkih jezera). Comptes rendus du 1er Congres des geographes slaves. Prague 1924 (1926) 208.
Prilog poznavanju naših breza Farmaceutski vjesnik 14: 662–665. Zagreb 1924.
Prilog poznavanju alga Jezera i Poljane kod Dednog polja u Julijskim Alpama. Nuova Notrasia 26: 283–295. Padova 1925.
Oblici filogenih inkrustacija i sedre na Plitvičkim jezerima i nji­hovo geološko znamenovanje. Glasnik Hrv. Prir. društva 38/39: 101–110. Zagreb 1925.
Oblici vrste Laserpitium peucedanoides L. Acta Bot. 1: 115–120. Za­greb 1925.
Prilog poznavanju alga Kamniških Alpa. Glasnik Hrv. Prir. dru­štva 36: 127–131, Zagreb 1925.
Prilog poznavanju slatkovodnih alga otoka Krka. Acta Bot. 4: 1–16. Zagreb 1929.
Prilog poznavanju dezmidiaceja Julskih Alpa. Godišnjak Sve­učilišta, 446–472. Zagreb 1929/1930.
Vaskularna flora otočja Dugi i Kornati. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 16: 119–158. Zagreb 1930.; Bulletin des travaux 24: 37–44. Zagreb 1930.
Novo nalazište sapunike Saponaria bellidifolia. Zbornik 3. kongresa slav. geografa, 113, Beograd 1930.
Der Travertin und die Plitvicer Seen. (Travertin i Plitvička jezera.) Verhandl. d. Intern. Vereinig. f. Limnologie Bd. 7: 165–181. Beograd 1935.
Prilog poznavanju oblika Gentiana crispata. Glasnik Hrv. Prir. društva, 41–48. Zagreb 1936.
Biodinamika Plitvičkih jezera i njena zaštita. Zaštita prirode, 1–2. Zagreb 1938.
Dichrocephala sonchifolia nov pripadnik zagrebačke flore. Biol. Glasn. 1: 13–16. Zagreb 1947.
Dvije adventivne araceje u južnoj Dalmaciji. Godišnjak Bio­loškog instituta u Sarajevu, god. 5 (1952), sv. 1–2 (Spomenica Karlu Malyu), 331–334. Sarajevo 1953.
Zaštita prirode s osobitim obzirom na Plitvička jezera i Krku. Biol. Glasn. 7, (1953). Zagreb 1955.
Biodinamika Plitvičkih jezera i njena zaštita. II izdanje. Plitvička spomenica, 275–293. Zagreb 1958.
Sur les plantes rares et menacees de la region mediterraneenne de la Yougoslavie. Comptes rendus de la Reunion Technique d’Athenes d’U. I. C. N. V, 166–167. Bruxelles 1959.
Popularni članci i stručne rasprave
Zaštita prirode. Planinarski kalendar I, Zagreb 1924.
O zaštiti bilja u Zagrebačkoj okolini. Planinarski kalendar II, Zagreb 1925.
Stjepan Gjurašin, Ein Nachruf. (U spomen Stjepanu Gjurašinu.) Acta Bot. 10: 5–8. Zagreb 1935.
Svi botanički članci. Leksikon Minerva, Zagreb 1936.
Zaštita bilja. Zaštita prirode 1: 1–9. Zagreb 1938. (zajedno s I. Horvatom).
Hrvatska enciklopedija: Zagreb 1941: I. 24, 25, 35, 37, 70, 82, 84, 96, 123, 232, 283, 302, 335, 347, 357, 430, 467, 486, 659, 755, 872; II. 34, 131, 257, 290, 291, 310, 337, 398, 400, 445, 468, 589, 667; III. 89, 176, 183, 194, 212, 230, 238, 253, 273, 313, 396, 799; IV. 13, 46, 76, 93, 220, 430, 558, 581, 584, 598, 663; V. 1, 157, 276, 412, 546.
Vladimir Škorić. (Necrologue, Resume en francais.) Biol. Glasn. 1: 156–157, Zagreb 1947.
Sedrotvorci sedra i biodinamika. Krka i priblemi njene zaštite. Konzervatorski zavod NR Hrvatske, 15–30. Zagreb 1953.
Prikaz i stanje sedre na Krki. Krka i problemi njezine zaštite. Konzervatorski zavod NR Hrvatske, 31–41. Zagreb 1953.
Slap Plive u Jajcu na samrti. Naše starine 3: 269–273. Sarajevo 1956.
Sedreno područje Une u Martin-Brodu i pitanje njegove zaštite. Naše starine 4. Sarajevo 1957.
Prilog poznavanju sedrenih područja Bosne i Hercegovine ob­zirom na problem zaštite i turističkih mogućnosti. Naše starine 7: 165–175. Sarajevo 1960 (zajedno s ing. Ržehakom).