DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 63     <-- 63 -->        PDF

uvijek da je gljiva otrovna. Uz tu konstataciju prof. Fran Kušan u svojoj će knjizi Ljekovito i drugo korisno bilje (Zagreb 1956.) zabilježiti: Vrganji jakih živih boja, vrganji neugodna mirisa ili gorkog ili inače gadnog okusa pripadaju skupini najotrovnijih gljiva. Naročito je otrovna vrsta prekrasno obojeni i poveliki vrganj sa cjevčicama, koje su u razvijenom stanju crvene kao krv – ludara ili bljuvara (Boletus satanus). Otrovna je i gljiva poznata kao kravlja balega (Boletus pachypus) sa zelenkastim cjevčicama i intenzivno crvenim donjim dijelom stručka. U kraljevskog vrganja na bazi stručka redovito su vidljive crvene mrlje koje nastaju nakon nagrizanja crva ili nekih drugih nametnika.
Što se pripreme kraljevskog vrganja za jelo tiče, autor promidžbenog listića će reći da je najbolji ako se poprži na crvenom luku, ulju i maslacu te mu se dodaju umućena jaja, sol i malo papra.
120 GODINA OD ROĐENJA AKADEMIKA IVE PEVALEKA (1893–1967)
Jozo Franjić
Upravo se 2013. godine navršava 120 godina od rođenja uvaženoga hrvatskoga botaničara, akademika Ive Pevaleka, dugogodišnjega profesora botanike Poljoprivredno-šumarskoga, odnosno Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Akademik Ivo Pevalek rođen je 8. svibnja 1893. godine u Novigradu Podravskom, nedaleko od Koprivnice, od oca Franje i majke Barbare. Najranije djetinjstvo proveo je u rodnome mjestu, gdje pohađa pučku školu. Kad Franjo Pevalek 1903. godine kupuje kuću u Zagrebu, u Jurišićevoj ulici 14 (Madjer 1992), i mali Pevalek seli u Zagreb. U Zagrebu Ivo Pevalek završava klasičnu gimnaziju, te se 1913. godine upisuje na tadanji Mudroslovni (Filozofski) fakultet. Već od početka studija naročito zanimanje pokazuje prema botanici, što zapaža i njegov učitelj, profesor botanike Vale Vouk, pa je još tijekom studija, 1916. godine, postavljen za demonstratora, a 1918. godine, po završetku studija i za namjenskoga učitelja u Botaničko-fiziološkom zavodu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje je bio zadužen za vođenje herbarske zbirke.
Vale Vouk usmjerava Ivu Pevaleka na istraživanje zelenih algi, pa iz toga znanstvenoga područja 1917. godine brani disertaciju pod naslovom "Prilog poznavanju algi Hrvatske i Slavonije", u kojoj najveću pozornost posvećuje jednostaničnim algama dezmidijacejama (Desmidiaceae). Te su alge tijekom čitavoga Pevalekova života ostale njegove "ljubimice".
"Godine 1919. na novoosnovanom Gospodarsko-šumarskom fakultetu uz prof. dr. V. Vouka (Opća botanika), preuzima predavanja iz Sistematike bilja, a akademske godine 1922/23. preuzima samostalno, u svojstvu honorarnoga docenta, sva predavanja iz botanike i rukovođenje Zavodom za botaniku. Već slijedeće godine (1923) habilitira na Filozofskom fakultetu iz predmeta Sistematika i Geobotanika, godinu dana kasnije (1924), izabran je za izvanrednoga, a 1926. godine za redovitoga profesora botanike na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Kad se je 1959. godine tadašnji Poljoprivredno-šumarski fakultet podijelio na dva samostalna fakulteta – Poljoprivredni i Šumarski, prof. dr. Pevalek prelazi na Šumarski