DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 62 <-- 62 --> PDF |
dogoditi, jer su sve jestive i nema opasnosti od trovanja. Nažalost, ima i otrovnih sunčanica, poput primjerice pilatove sunčanice (Macrolepiota rhacodes var. hortensis) kojoj, za razliku od velike sunčanice, meso na presjeku pocrveni. Otrovne su i sve male sunčanice, poznatije kao štitarke, a koje vrsni gljivari lako luče po veličini klobuka čiji promjer rijetko prelazi 5–6 cm. Tartufi – nekad hrana siromašnih Istrana Radi lakšeg razlikovanja i bijeli i crni tartuf prikazani su na jednoj poštanskoj marki. Pripadnici su porodice Tuberaceae, čija se plodišta razvijaju u obliku gomolja u simbiozi s različitim biljkama (mikoriza), ostajući stalno u tlu. Tako bijeli tartuf raste u simbiozi s hrastom, topolom, lipom, vrbama, a crni tartuf u simbiozi s hrastom meduncem, crnim grabom, lijeskom i nekim vrstama borova. Odgovaraju im lužnata tla s visokim sadržajem kalcijeva karbonata te niskim sadržajem organske tvari. Bijeli tartuf nalazimo na više lokaliteta u Hrvatskoj. Najpoznatiji je onaj u dolini rijeke Mirne podno Motovuna. Plodište bijelog tartufa ima nepravilan oblik i naraste u prosjeku 2–6 cm široko. Crni tartuf ima pravilnije plodište, a može biti okruglasto ili gomoljasto. Kao i kod drugih vrsta gljiva, prema promidžbenom listiću, sakupljači često zamjenjuju bijeli odnosno crni tartuf sa sličnim tartufima, poput borchijeva tartufa (Tuber borchii), koji raste od kraja rujna do ožujka po listopadnim i crnogoričnim šumama i preferira južne padine neutralnih tala. Crni tartuf može se zamijeniti s nizom sličnih vrsta koje rastu u isto vrijeme i na istom staništu, poput ljetnog (Tuber aestivum) ili zimskog tartufa (T. brumale). Opasnosti na sreću nema, jer su svi navedeni tartufi jestivi. U Livadama sve u znaku tartufa Nekad hrana siromašnih, koju su istarski seljaci nazvali smrdljivim krumpirom, tartufi su danas jedan od najskupljih afrodizijaka na kugli zemaljskoj. Uistinu, miris tartufa neke podsjeća na fermertirani sir, druge pak na miris češnjaka, pa je pravo čudo da je ta gljiva toliko cijenjena. U restoranu Zigante u Livadama (Motovunska šuma) sve je u znaku tartufa, kojim se oplemenjuje doslovce svako jelo, od mesa i ribe do sladoleda! Najcjenjeniji je plemeniti bijeli tartuf, na kojeg sezona "lova" počinje 15. rujna i traje do kraja siječnja druge kalendarske godine. Plodišta mu se sabiru posebno izvježbanim psima. Najbolji tartufari, čiji se broj iz godine u godinu rapidno povećava, dnevno mogu sa svojim četveronožnim pomagačima nabrati 100–150 g tartufa (prije pola stoljeća "ulov" je bio gotovo deseterostruko veći!). Najveći bijeli istarski tartuf pronašao je već spomenuti vlasnik restorana Giancarlo Zigante u Motovunskoj šumi 1990. koji je težio rekordnih 1310 g, pa je kao najveći tartuf na svijetu uvršten u Guinissovu knjigu rekorda. Otkupljivači su Ziganteu za taj tartuf, koji u konzumenata budi "raspoložernje", ponudili tadašnjih 20.000 DM, ali ga nije prodao nego je od njega pripremio večeru za 130 biranih uzvanika (D. Herceg 2010. g.). Svi se danas slažu da je glavno afrodizijačko svojstvo tog gomolja – njegova cijena. Prema Božcu kapitalni primjerci bijelog tartufa na dražbama postižu vrtoglavu cijenu i do 245.000 eura! Kraljevski vrganj – kralj među vrganjevkama Stanovnik je listopadnih šuma toplijih klimata u kojima dolazi pojedinačno ili skupno. Zbog oštre klime u Gorskom kotaru je rijedak, dok je na Zagrebačkoj gori, slavonskim šumama, Lici i južnim krajevima česta gljiva. Zbog prekrasne karmen crvene boje klobuka prof. Božac ga naziva kraljem među vrganjevkama, odnosno unutar gljiva roda Boletus. Miris i okus mu je vrlo ugodan i izvrsne kakvoće, pa ga smatraju ukusnijim od svima nam poznatog jestivog vrganja (Boletus edulis) ili pak borovog vrganja (Boletus pinophilus). Opasnost da se otrujemo i tu ne spava. Pod imenom vrganj, naime, označujemo više jestivih i otrovnih gljiva koje se međusobno uglavnom razlikuju po boji i veličini pojedinih dijelova plodišta, koje je obično mesnato i sočno. Klobuk kraljevskog vrganja može doseći dimenzije od 10 do 15 cm, a stručak 5 do 15 cm, pri bazi redovito zadebljan. Na presjeku cijelog plodišta meso ne mijenja boju, iako promjena bijele boje na prelomu u modrikastu ne znači |