DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 61 <-- 61 --> PDF |
JESTIVE GLJIVE NA POŠTANSKIM MARKAMA Alojzije Frković Poznato je da gljive kao organizmi bez klorofila ne mogu same proizvoditi organske tvari potrebne za izgradnju svoga tijela. Crpe ih iz uginulih organizama ili iz živih biljaka. Prve zovemo saprofitima, a druge parazitima. Budući da nisu ni biljke ni životinje, svrstavamo ih u posebno carstvo. Simbioza korijena drveća i višeg bilja općenito i micelija gljiva od posebnog je značenja pri uzgajanju šuma. Mikorizne gljive posebno utječu na ishranu šumskog pokrova dušikom i drugim tvarima, omogućujući tako uspješniji razvoj drveća i na lošim staništima. Gljive su nadalje, uz bakterije, važni reducenti pri razgradnji organske materije, što je od važnosti u procesu kruženja materije. Gljive kao gurmanski specijaliteti Šire pučanstvo, gljive, poglavito one s krupnim klobucima, mahom doživljava kao "šumsko meso", ukusnu namirnicu koja doduše nije osobito hranjiva, ali dobro pripremljena zbog okusa i arome osobito je privlačna. Sve bi bilo u redu da nažalost u našim šumama ne rastu i jestive i otrovne gljive. Iskusni gljivari neke od njih mogu s lakoćom lučiti, prepoznati i razlikovati. Drugi pak koji to ne umiju, svoje neznanje mogu platiti i glavom. Dobro se sjećam upozorenja biologinje dr.sc. Milice Tortić, koja je kasnih šezdesetih godina prošloga stoljeća učestalo dolazila u Nacionalni park Risnjak na istraživanje gljiva: "Ne postoji općenit način kako prepoznati otrovne gljive, kao što to ne postoji ni za prepoznavanje otrovnih biljaka. Stoga, treba za jelo sabirati samo one gljive koje čovjek zbilja dobro pozna. Tako se, nažalost, vrlo često ne postupa. Uzrok svih trovanja je neznanje". Nakon niza prigodnih izdanja poštanskih maraka na temu hrvatske flore, putem kojih nas je Hrvatska pošta bolje upoznala s pojedinim rijetkim, zaštićenim, ljekovitim, močvarnim i drugim biljkama i endemima, ali i gljivama (godine 1998. tri su nam marke približile blagvu, rujnicu i čuljasti smrčak), naš nas je operater nakon punih 15 godina ugodno iznenadio novom serijom od tri marke posvećene jestivim gljivama. To su: velika sunčanica (Macrolepiota procera), bijeli tartuf (Tuber magnatum), crni tartuf (Tuber melanosporum) i kraljevski vrganj (Boletus regius). Ovi gurmanski specijaliteti, kako ih je najavila Hrvatska pošta, tiskani su na zajedničkom arku od 12 maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvoga dana (FDC). Autorstvo potpisuje Nataša Odak, dizajnerica iz Zagreba, a kao datum izdavanja navodi se 3. rujan 2013. Za kvalitetu višebojnog ofsetnog tiska pobrinula se Tiskara Zrinski d.d. Čakovec. Računajući na velik interes među filatelistima – sakupljačima poštanskih maraka na temu flore, svaka je marka po motivu tiskana u nakladi od 100.000 primjeraka! Važno je istaći da je autor promidžbenog listića koji prati marke naš prvi "meštar od gljiva" agronom prof. dr.sc. Romano Božac, popularizator gljivarstva i autor brojnih popularnih mikoloških knjiga i priručnika, na čija ćemo se upozorenja glede determinacije gljiva osvrnuti u ovom prikazu. Velika sunčanica – jestiva gljiva izvrsne kakvoće Iako bi sudeći po imenu veliku sunčanicu mogli svrstati u gljive koje stane otvorene livade i proplanke (gdje ju također možemo naći), zbog saprofitskog načina života češće dolazi unutar prorijeđenih listopadnih i mješovitih sastojina, kao i uz rubove šuma. U našoj zemlji ona je česta i opće poznata vrsta, pa je ljubitelji gljiva rado skupljaju. Karakteriziraju je poput kišobrana širok klobuk (10–30 cm), čija je sredina tupo ispupčena i tvrda, a nosi ga visok i vlaknast stručak visok 20 i više centimetara. Na gornjem dijelu stručka smješten je dvostruki debeli vjenčić, koji se, poput prstena na ruci, lako pomiče gore-dolje. Osnovna boja gljive je sivosmeđa. Za razliku od stručka koji je vlaknast i tvrd i nije za jelo, meso klobuka je bijelo i mekano, opojna mirisa i dobra okusa. Iako se može pripremiti na različite načine za dr. Božca "panirani klobuk prava je poslastica". Uz ovu, kako smo je skloni nazivati, veliku ili jednostavno običnu sunčanicu, ima i onih sličnih, ali rastom manjih. Ako ih i zamijenimo i konzumiramo, ništa se strašno neće |