DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 54 <-- 54 --> PDF |
180 cm i dubina najmanje 180 cm na područjima gdje za to postoje uvjeti. Na mjestima sa većom količinom kamenja (skeleta) ili plitkim tlima pedološki profil se iskopa do 80 cm dubine ili do matičnog supstrata. Duboke jame moraju imati napravljene stepenice kako bi se moglo u nju lakše spustiti radi obrade profila tla. Detaljno se opiše čelo profila, uzmu se uzorci iz genetskih horizonata za analizu te se obvezno fotografira okolina i mjesto gdje je pedološka jama iskopana. Na zaglađenoj okomici pedološke jame (profilu) se pomoću okvira označi površina gdje se namjerava uzeti monolit ili otisak. Najbolje je načiniti prizmu tla dimenzije nešto malo manje od okvira. Okvir je širine 25 cm, dužine 100 cm i debljine 5 cm. Okvir se sastoji od vodootpornog materijala i letvica dimenzije 2 X 3cm od drveta. Zapune se sve pukotine sa silikonskim kitom i okvir se oboji tamno smeđom bojom. Na pozadini okvira pričvrste se jedna ili dvije alke na koje se gotovi monolit kasnije može objesiti. Univerzalna epoksidna smola se sastoji od 1 kg komponente A (bisfenol-A krezil-glicidil-eter) i od ½ kg komponente B (izoforondiamin, benzilni alkohol). Te se dvije komponente (A+B) spoje u posudi i miješaju u omjeru: A:B = 2:1 tj. 2 težinska dijela komponente A i 1 težinski dio komponente B ili volumenski A:B = 9:5. Kada se A i B komponenta dobro izmiješa, epoksidna smola se ulije u okvir. Nakon toga slijedi postupak prenašanja dio po dio tla iz pedološkog profila u okvir po točno označenim podjelama (rasteru). Uzimamo visine po 10 cm tla, debljine 5 cm i stavljamo u okvir koji mora biti u točno vodoravnom položaju kako bi se epoksidna smola jednakomjerno rasporedila. Vrijeme reakcije epoksidne smole ovisi o zračnoj vlazi i temperaturi, ali najbolje je posao obaviti u roku od 45 minuta. Prilikom spajanja komponenata razvija se blaga temperatura. Potpuno stvrdnjavanje epoksidne smole je nakon 24 sata na 20 o C, 12 sati na 30 o C. (slika 5 i 6). Epoksidne smole prvi su 1930-ih pripravili P. Castan u Švicarskoj i S. O. Greenlee u SAD-u kao smolaste produkte reakcije bisfenola A i epiklorhidrina s epoksidnim skupinama (Macan 2006). Prije Drugog svjetskog rata cijena monomera za te smole bila je previsoka, pa komercijalna proizvodnja počinje tek 1947. godine poboljšanjem sinteze monomera i procesa polimerizacije. U početku su glavni proizvođači tvrtke Ciba (vlasnik Castanovih patenata) i Shell Chemical, a smole su rabljene gotovo isključivo za prevlake. Nove vrste epoksidnih smola počele su se javljati 1950-ih, a do kraja 1960-ih razvijeno je preko 25 različitih tipova. Kod uzimanja otiska tla treba izuzetna preciznost i najbolje je koristiti okvir koji se prisloni na pripremljen profil te se unutar njega označi površina pomoću rastera podijeljenog vertikalno po 10 cm. Najbolje je načiniti prizmu veličine okvira i debljine do 5 cm. (Slika 7 i 8). Višak tla se odstrani oštrim nožem. Ako je tlo jako kamenito (skeletno) i na profilu tla nije moguće načiniti podjelu na 10 jednakih horizontalnih dijelova zbog kamenja, tada dio po dio tla ili kamenja prenašamo u okvir u kojemu je epoksidna smola. U tom postupku okvir mora biti isto tako u |