DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 30     <-- 30 -->        PDF

drugih autora (Dimitrakopoulos i Papaioannou, 2001; Pellizzaro i dr. 2007). Iz rezultata je vidljivo da statistički značajno zapaljivost svih vrsta na oba lokaliteta ovisi najviše o LFMC koji objašnjava 71 % zapaljivosti. Osim LFMC, vrlo malu statistički značajnu ovisnost pokazuje i srednja mjesečna temperatura zraka (R2=0,01) i srednja mjesečna maksimalna temperatura zraka (R2=0,005). Naša istraživanja potvrđuju, što je utvrđeno od drugih autora, važnost LFMC u determinaciji zapaljivosti vrsta mediteranskog podneblja (Bunting i dr. 1983; Elvira Martin i Hernando Lara, 1989). Da bi se potakla zapaljivost voda mora ispariti, prema tomu,e veći sadržaj vlage traži višu temperaturu za zapaljenje (Pyne i dr. 1996; Nelson 2001). Kroz teoretske i eksperimentalne studije vezu između zapaljivosti i sadržaja vlage objasnili su Rundel (1981), Tunstall (1988) i Viegas i dr. (1992).
Rezultati analize varijance trajanja gorenja (DC) pokazuju da postoji statistički značajna razlika u trajanju gorenja (DC) svih promatranih varijabli, osim kod varijable godina*mjesec. Također je utvrđeno srednje trajanje gorenja (DC) svih istraživanih vrsta po svim mjesecima i godinama za oba lokaliteta u iznosu od 10,67 sekundi. S obzirom na trajanje gorenja, a prema rezultatima Tukeyevog post hoc (HSD) testa trajanja gorenja (tablica 5), vrste se mogu podijeliti u pet grupa. Prvu grupu čine primorski bor (Pinus pinaster Aiton) i širokolisna zelenika (Phillyrea latifolia L.), drugu grupu čine širokolisna zelenika (Phillyrea latifolia L.) i hrast crnika (Quercus ilex L.). Šmrika (Juniperus oxycedrus L.), veliki vrijes (Erica arborea L.), alepski bor (Pinus halepensis Mill.) i obična planika (Arbutus unedo L.) čine treću grupu. Četvrtu grupu čine alepski bor (Pinus halepensis Mill.), obična planika (Arbutus unedo L.) i lemprika (Viburnum tinus L.), dok petu grupu čini samo tršlja (Pistacia lentiscus L.).
Rezultati multivarijantne regresijske analize za trajanje gorenja svih vrsta na oba lokaliteta su pokazali da nema statistički značajne ovisnosti trajanja gorenja o meteorološkim čimbenicima. Razlog tomu moguće je tražiti u činjenici što nam nisu i ne mogu biti poznati uvjeti pod kojima se odvija gorenje. Naime, gorenje, kao i odgoda zapaljivosti (DI) specifično je za svaku pojedinu vrstu, jer nema svaka vrsta istu energetsku vrijednost, odnosno ona se razlikuje čak i od uzorka do uzorka. To je svojim istraživanjima potvrdio Anderson (1970) koji navodi da različite vrste imaju različita svojstva goriva (horizontalni i vertikalni kontinuitet, poroznost i dr.). Upravo je energetska vrijednost jedan od značajnijih čimbenika trajanja gorenja. Na energetsku moć utječu različiti čimbenici. Mnogi istraživači ističu značaj kemijskog sastava (Trabaud, 1976; Alessio i dr. 2008), lignina (Mackinnon, 1987), ugljikohidrata (Nimour Nour, 1997) i minerala (Mutch i Philpot, 1970). Ormeno i dr. (2009) ističu važnost terpena. To su nezasićeni ugljikovodici koji pripadaju skupini prirodnih proizvoda nastalih od sekundarnog metabolizma biljaka, pohranjeni u specijalizirane strukture kao što su žlijezde, šupljine, provodni kanali ili smolne cijevi kod četinjača. Bez obzira na navedeno, dobiveni rezultati mogu poslužiti kao okvirne smjernice korisne za razumijevanje trajanja gorenja u prirodnim uvjetima na različitim lokacijama.
Zaključak
Conclusion
Zapaljivost i gorivost prirodnih goriva su kompleksan fenomen te ih je potrebno promatrati kao zasebne varijable. Dobiveni rezultati koji se temelje na laboratorijskom testiranju pokazuju da se oni mogu izravno upotrijebiti u opisu ili predikciji od šumskih požara kada je riječ o zapaljivosti prirodnih goriva u realnim stanišnim uvjetima. S druge strane, kada je riječ o gorivosti, tada rezultate laboratorijskog testiranja nije moguće automatski koristiti, budući se kod samog gorenja događaju specifične stvari. Stoga, ovakav tip rezultata može dati samo okvirne smjernice na kojima treba bazirati daljnja znanstvena istraživanja. Rezultati