DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 27     <-- 27 -->        PDF

25 uzoraka težine između 0,95 g i 1,05 g. Konačna vrijednost ID i DC utvrđena je kao srednja vrijednost svih 50 uzoraka. Također, napravljena su četiri uzorka težine 4,95 g do 5,05 g. Oni su stavljeni u sušionik 48 sati na 105ºC radi utvrđivanja sadržaja vlage (LFMC) svake testirane vrste. LFMC je izražen postotno korištenjem jednadžbe:
                LFMC = ((FW– DW) / DW) ´ 100
gdje je:
LFMC – sadržaj vlage testiranog uzorka
FW – masa svježeg uzorka
DW – masa suhog uzorka
Tijekom cijelog razdoblja istraživanja meteorološki podaci su sakupljani na meteorološkim postajama, koje se nalaze na području istraživanja.
Deskriptivna statistika napravljena je za sve analizirane varijable. Za uspoređivanje DI i DC po lokacijama, vrstama, godinama istraživanja, te mjesecima i njihovim interakcijama korištena je višefaktorska analiza varijance, prema Sokal i Rohlf (1995). Za vrste Tukeyevim post hoc testom testirano je koje vrste čine tu razliku.
Da bi utvrdili povezanost LFMC, srednje mjesečne relativne vlage zraka, srednje mjesečne temperature zraka, srednje mjesečne maksimalne temperature zraka, srednje mjesečne minimalne temperature zraka i srednje mjesečne količine oborine (nezavisne varijable) sa DI, odnosno DC (zavisne varijable) koristili smo multivarijatnu linearnu regresiju. U prvom modelu su sve varijable bile uvrštene, a u drugom modelu se koristila stepwise procedura koja je odredila koje od navedenih varijabli najbolje objašnjavaju zavisnu varijablu. Sve statističke analize i grafički prikazi napravljeni su korištenjem statističkih paketa SAS i STATISTICA 7.1 (Clausen, 1998; SAS Institute Inc., 1999; StatSoft, Inc., 2007)
Rezultati
Results
Slika 2. prikazuje da iste vrste imaju drukčiju zapaljivost na različitim lokalitetima. Najveća razlika zabilježena je kod lemprike (Viburnum tinus L.) i iznosi više od 4 s, te obične planike (Arbutus unedo L.) i iznosi više od 2 s. Najmanja razlika u zapaljivosti zabilježena je kod alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) i primorskog bora (Pinus pinaster Aiton) i iznosi manje od 1 s.