DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 26     <-- 26 -->        PDF

djeluje na vegetaciju i dovodi do povećane vjerojatnosti izbijanja požara (Mooney, 1983; Sabate i dr., 2002).
Sadržaj vlage goriva je prepoznat kao jedan od najkritičnijih čimbenika koji utječu na nastanak i širenje požara (Van Wagner, 1977; Chandler i dr., 1983; Viegas i dr., 1998; Agree i dr., 2002; Pollet, 2003; Chuvieco i dr., 2004). Povećanje ili smanjenje sadržaja vlage u gorivu rezultat je vremenskih uvjeta (Simard, 1968), a ovisi o fiziološkim i kemijskim karakteristikama goriva (Rothermel 1972; Aguado i dr., 2007). Međutim, Sun i dr. (2006) ističu da mediteranska vegetacija ima strukturne, morfološke i fenološke osobine prikladne za nastajanje i širenje požara u uvjetima kada količina dostupnog goriva i meteorološke prilike nisu kritični. Veliku povezanost između zapaljivosti mediteranskih vrsta i sadržaja vlage goriva utvrdili su Cappelli i dr. (1983), Xanthopoulos i Wakimoto (1992), Hernando Lara i dr. (1994), Massari i Leopaldi (1998) i Alessio i dr. (2008).
Zapaljivost biljaka složena je pojava. Valette (1990) koristi termin "inflammability" kao "sposobnost goriva da se zapali nakon što je izloženo toplinskoj energiji". Taj termin se podudara sa terminom "ignitability" u američkoj literaturi (Anderson, 1970). Međutim, zapaljivost predstavlja dvije pojave, a to su "flammability" – sposobnost goriva da se zapali te "combustibility" – sposobnost goriva da podržava vatru. To u svojim istraživanjima potvrđuju Mak (1988), Hogenbirk i Sarrazin-Delay (1995) i Dimitrakopoulos (2001).
Ciljevi ovog istraživanja su (i) opisati varijacije zapaljivosti (ID) i gorivosti (DC) najznačajnijih drvenastih vrsta mediteranskog područja, i (ii) procijeniti utjecaj meteoroloških čimbenika na prethodno spomenute varijable.
2. Materijal i metode
Material and methods
Istraživanja su provedena na Nastavno pokusno šumskom objektu Rab Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te u eksperimentalnom laboratoriju za zaštitu šuma od požara u Makarskoj Državnog hidrometeorološkog zavoda RH. To područje pripada mediteranskoj klimi. Temeljne klimatske značajke prikazane su na klimatskim dijagramima (slika 1.).
Matičnu podlogu čine uglavnom vapnenci mezozojske starosti (Roglić, 1975). Tla su plitka, s vidljivim kamenim blokovima na površini što ovisi o stupnju degradacije. Uglavnom prevladavaju smeđe tlo na vapnencu, rendzina i vapnenačko dolomitna crnica. Vegetacijski pokrov čine šume hrasta crnike (Fraxino orni – Quercetum ilicis H-ić 1956/1958) te sastojine i kulture alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) i primorskog bora (Pinus pinaster Aiton). Vegetacija je uglavnom u degradacijskim stadijima makija i garig uslijed učestalog djelovanja šumskih požara.
Testiranja DI, DC obavljena su u razdoblju od lipnja 2007. do lipnja 2009. Obuhvaćeno je deset vrsta koje dominiraju na istraživanom području. To su: hrast crnika (Quercus ilex L.), lemprika (Viburnum tinus L.), obična planika (Arbutus unedo L.), obična mirta (Myrtus communis L.), tršlja (Pistacia lentiscus L.), širokolisna zelenika (Phillyrea latifolia L.), šmrika (Juniperus oxycedrus L.), veliki vrijes (Erica arborea L.), primorski bor (Pinus pinaster Aiton) i alepski bor (Pinus halepensis Mill.). Mjerenja su obavljana jednom mjesečno po lokaciji, obično sredinom mjeseca. Ukoliko je u predviđenom terminu padala kiša, mjerenja su obavljana najmanje 48 sati nakon zadnjeg kišnog dana.
Za svaku vrstu u terminu testiranja prikupljeni su uzorci živog goriva (lišće-iglice) slučajnim odabirom na površini 100 x 100 m, u blizini meteorološke postaje. Uzorci su stavljani u posude sa hermetičkim zatvaračem i čuvani u rashladnoj torbi. Vrijeme između sakupljanja i testiranja uzoraka nije bilo dulje od 30 minuta.
Testiranje ID i DC vršeno je pomoću epiradijatora nominalne konstantne snage 500 W. Na visini 0,04 m iznad centra diska bio je postavljen voditelj plamena (plamenik), prema metodologiji koju je opisao Valette (1990). Testiranje svake vrste obavljano je u dvije serije, od kojih je svaka imala