DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Bolji uvid u prisutnost imele u prostoru može se steći iz prikaza zaraze po trećinama krošnje (slika 2). Najviše je bilo stabala bez prisutnosti imele u donjoj trećini (indeks 0), dok u srednjoj dominiraju ona koja imaju indeks zaraze 1, a gornjoj trećini ona koja imaju indeks zaraze 2. Primijećeno je da s povećanjem prsnog promjera stabla (debljinske klase) raste zaraza istog dijela krošnje. Ovakva pojava ukazuje na postepeno širenje imele na zaraženim stablima i njeno "premještanje" iz viših dijelova krošnje u niže. Istu pojavu zabilježio je i Mujezinović (2007) u istraživanjima koja je proveo na širem području Olova (BiH). I drugi istraživači navode pozitivnu korelaciju imeđu starosti (ili prsnog promjera) stabla i jačine zaraze (Barbu 2010, Noetzli i dr. 2003).
U cilju sagledavanja utjecaja nagiba mikrolokaliteta zaraženih stabala zabilježene situacije u sastojini su razvrstane u pet kategorija (tablica 2). U većini slučajeva, porast nagiba terena uvjetovao je jači intenzitet zaraženosti stabala, što je vjerojatno u vezi s prostornim položajem stabla koji pogoduje biološkim zahtjevima imele. Međutim, analizom varijance nisu utvrđene statistički značajne razlike u prosječnom indeksu zaraze bijelom imelom stabala iz različitih kategorija nagiba (F = 2,237; sig. 0,083). Ovu hipotezu bi ipak trebalo provjeriti dodatnim istraživanjima. Na to ukazuju i istraživanja koje se proveli Pernar i dr. (2011), a čiji rezultati potvrđuju statistički značajan utjecaj nagiba na prostornu distribuciju sušaca u bukovo-jelovim šumama. A imela je, zasigurno, značajan čimbenik u sušenju stabala obične jele (Barbu 2010, Glavaš 2012, Idžojtić i dr. 2008, Tsopelas 2004, Usčuplić i dr. 2007).
Nadmorske visine mikrolokaliteta i prosječni indeks zaraze stabala prikazani su u tablici 3. Provedene analize nisu potvrdile postojanje statistički značajnih razlika u prosječnom indeksu zaraze stabala koja su se nalazila na različitim nadmorskim visinama (F = 1,095; sig. 0,358). Ovakav rezultat je očekivan, jer se objekat istraživanja nalazi u relativno uskom pojasu nadmorskih visina u kojemu je uobičajena prisutnost imele u jačem intenzitetu (Barbu 2010, Idžojitić i dr. 2005, Usčuplić i dr. 2007).
Utjecaj svjetlosti na pojavu imele istraživan je preko zasjenjenosti krošanja zaraženih stabala krošnjama susjednih stabala (tablica 4). Analizom varijance utvrđene su statistički visoko značajne razlike u intenzitetu zaraze bijelom imelom stabala iz različitih kategorija zasjenjenosti njihovih krošanja (F = 17.761; sig. 0,000). Statistički značajne razlike u veličini prosječnog indeksa zaraze utvrđene su između stabala obične jele, čije krošnje uopće nisu zasjenjene ili su zasjenjene sa dvije strane i onih stabala koja su potpuno zasjenjena ili zasjenjena sa tri strane. Usporedbom svih kategorija zasjenjenosti, utvrđen je opći model koji ukazuje da intenzitet zaraze imelom opada s povećanjem zasjenjenosti krošnje zaraženog stabla (slika 3). Pri tomu su kao posebno pogodna stabla za naseljavanje imele ocijenjena ona koja uopće nisu zasjenjena ili su pak zasjenjena s jedne strane. Slične rezultate navode Barbu (2010), Idžojtić i dr (2005, 2008), Mujezinović (2007), Plagnat (1950) i Tsopelas (2004). Ovakvi rezultati mogu se objasniti biološkim zahtjevima imele kao biljke, jer stabla čije krošnje nisu zasjenjene dobivaju veću količinu svjetlosti koja pogoduje njenom razvoju i širenju (Zuber 2003).
Zaključci
Conclusions
Težište ovih istraživanja usmjereno je na ispitivanje utjecaja obilježja mikrolokaliteta (nagib, nadmorska visina) i obilježja stabala (prsni promjer, indeks zaraze po trećinama krošnje i ukupno, zasjenjenost krošnje stabla) na intenzitet zaraze obične jele bijelom imelom. U tu svrhu je na istraživanom objektu izmjereno i analizirano 517 zaraženih stabala. Nakon provedenih analiza zaključeno je sljedeće:
Intenzitet zaraze obične jele bijelom imelom se povećava s porastom prsnog promjera.
Bijela imela najviše nastanjuje vršnu (gornju) trećinu krošnje, dok njena brojnost opada od vrha prema bazi krošnje.
Utjecaj nagiba terena na prosječni indeks zaraze nije statistički značajan.
Nadmorska visina zaraženih stabala nije statistički značajno utjecala na veličinu prosječnog indeksa zaraze.
Zaraza obične jele bijelom imelom opada s povećanjem zasjenjenosti njenih krošanja krošnjama susjednih stabala.
Najveći utjecaj svjetlosti na pojavu imele zabilježen je na stablima čije su krošnje potpuno osvijetljene ili pak zasjenjenje s do dvije strane svijeta.
Zahvala
Acknowledgement
Zahvaljujemo se ŠPD "Unsko-sanske šume" d.o.o., Bosanska Krupa, koje je omogućilo terenski dio ovog istraživanja i ustupilo dio podataka o području na kojemu je ono realizirano. Posebnu zahvalnost dugujemo zaposlenicima podružnice "Šumarija" Ključ.
Literatura
References
Barbu, C., 2010: The incidence and distribution of white mistletoe (Viscum album ssp. abietis) on Silver fir (Abies alba Mill.) stands from Eastern Carpathians. Ann. For. Res. 53(1): 27–36.
Diminić, D., N. Potočić, A. Jazbec i M. Županić, 2011: Zaraženost bijelom imelom i status ishrane obične jele u Gorskom Kotaru. Croat. J. For. Eng. 32–1: 223–237.