DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 107     <-- 107 -->        PDF

(2009) i Besedice (2011). Bio je zaljubljenik svoga grada Novog Vinodolskog, ponajprije njegove bogate povijesti, teškog života običnog puka i drevnih običaja. U svojim zbirkama njegova majka zauzima najistaknutije mjesto, te pjesme i proza posvećene njoj prožete su vrlo snažnim emocijama. Iz bogatog opusa njegovih pjesama o rodnom kraju navodimo tek nekoliko stihova, kako bi se makar djelomično stekao uvid u njegovu veliku ljubav prema svom kraju:
Slušaj moj Novi grade, moj grade kameniti Slušaj tu silnu pisam, ta psalam vikoviti Neka ti roda, ploda. Neka osike, plime. Da srićno teku leta. Neka bure dime.
Na oblikovanje njegovog pjesničkog izričaja snažno je utjecalo usmeno stvaralaštvo novljanskog kraja, ali i visoki dometi djela najpoznatijih Novljana – braće Mažuranić. Za bogato pjesničko stvaralaštvo dobio je mnogobrojne nagrade i priznanja. Njemu najdražu nagradu "Drago Gervais" dobio je 2006. g. za pjesničko-proznu knjigu "Barčica jarmana, slebrom okovana". Njegov opus dragocjen je doprinos očuvanju novljanskog čakavskog govora i temelj identiteta budućeg naraštaja. Osim toga dobio je nagrade za životno djelo grada Rijeke i Novog Vinodolskog. Bio je odbornik glavnog odbora Čakavskog sabora 1970. god., te član riječkog ogranka Društva hrvatskih književnika. Njegovi stihovi svrstani su u čitanke i nekoliko antologija hrvatskog pjesništva, što je za svakog pjesnika najveće priznanje. Mnoge njegove pjesme brzo su prihvaćene od širokog kruga ljudi, pa su postale narodnom svojinom. U tom se podužem popisu izdvaja mornarska himna "Mornari" koju je uglazbio Rado Simoneti na njegov tekst. Ovom pjesmom godinama je započinjala i završavala redovita tjedna radio emisija za pomorce. Starije generacije živo se sjećaju ove nezaboravne koračnice i prava je šteta da je svojevremeno nestala iz programa. I samom autoru bila je to jedna od najdražih pjesama. Od ostalih pjesama ističe se "Mantinjada2)" koju je uglazbio Ivan Matetić-Ronjgov, dok je "Ognjišće" u vrlo uspjeloj interpretaciji lirskog tenora Tonija Kljakovića dobilo mnogobrojne nagrade. Uz to, njegove skladbe također su izvodile klape i zborovi. Pravdoje Belja (1853 Malo Žablje, Slovenija – 1923. Rab) bio je dugogodišnji općinski nadšumar u Rabu zaslužan za pošumljavanje krša na ovom otoku i to u ponajprije redu Komrčara, gradske park šume te šuma na Frkanju Kalifrontu i Suhoj punti. Njegove zasluge nisu prošle nezapaženo ni u bogatom raznovrsnom stvaralaštvu kolege Kabalina u njegovoj pjesmi "Pred pločom" koja glasi:
U naš grad Na hrptu huma Pravdoje Posadi bor. Desetak. Pedestak. Stotinjak. Stasa dubrava3) šuma. Haran se narod Usred šume, sred cvijeća Pravdoja sjeća. Pravdoje! Hvala! ravo je! Dobro je! Mladi te slijede, Pravdoje!
Iako je odavno postao građanin Rijeke uvijek se rado odazivao na pozive šumarske struke šireg senjskog područja sudjelujući u kulturnom dijelu programa mnogobrojnih šumarskih susreta različitog sadržaja. Pri tome nije htio primiti nikakve naknade, pa čak ni za stvarne troškove. Dojmljivo kazivanje njegovog bogatog pjesničkog i proznog opusa na tim susretima pred šumarskim stručnjacima iz cijele zemlje uvijek je bilo puno obostranih emocija i izuzetnog zadovoljstva.
Tako su se, eto, nakupila 94 maštela jednog izrazito bogatog i sadržajnog života. Na oproštaju od našeg kolege Davida koristimo se njegovim stihovima koje je pred kraj života uputio svojim najbližima:
Živućima želim sretan i vedar život, A pokojnicima sveti mir i pokoj vječni! (Besedice, 2011.)
Usrdno se nadamo da će i sam pokraj svojih najbližih pronaći vječni mir i pokoj.