DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2013 str. 106     <-- 106 -->        PDF

DAVID KABALIN dipl. ing. šum. (1918–2012)
Vice Ivančević
Kaplje vrime. Ura – kapić. Danak – kap. Misec – vela kap. Godišće – škropac. Pa nakapalo 85 velikih maštelah1) – 85 let.
Tako je u zbirci "Dedove pojidi i veselje" (2003.g.) pisao David Kabalin. Od tada je prošlo još 9 "godišć" kada nas je napustio ovaj izvanredni intelektualac, afirmirani čakavski pjesnik i vrsni šumarski stručnjak neposredno nakon 94. rođendana 2012. godine.
David Daša Kabalin "Vinodolski" rođen je 31. 07. 1918. g. u Novom Vinodolskom, njemu najdražem gradu bogate povijesti i kulturnog bogatstva. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, gimnaziju u Sušaku, te Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu krajem 1941. godine. U vrtlogu Drugog svjetskoga rata uključuje se 1943. god. u NOB kao mornar flotile II. Pomorskoga obalnoga sektora mornarice. Formiranjem nove izvršne vlasti na oslobođenom Visu postavljen je za suradnika za šumarstvo u Povjerenstvu šuma i ruda koje krajem 1944. g. prelazi u Beograd. Ovdje uz navedenu funkciju obavlja još i poslove pomoćnika resornog ministarstva. U tom razdoblju druži se s istaknutim književnicima i skladateljima iz Hrvatskog primorja i Istre (Drago Gervais, Mate Balota i Ivan Matečić-Ronjgov) koji su se svojevremeno sklonili od talijanskih okupatora. Zbog izrazitog manjka stručnog kadra u poratnim godinama tadašnji stručnjaci često se po diktatu vlasti premještaju diljem zemlje. Tako i kolega Kabalin nakon 1947. god. obavlja više odgovornih funkcija od direktora Zemaljskog šumarskog poduzeća šumarstva i drvne industrije, Direkcije drvne industrije u Zagrebu, Novoj Gradiški i Rijeci, "Jugoinspekta" u Zagrebu i "Exportšume" u Zagrebu. Kao uspješni stručnjak drvne industrije sa znanjem nekoliko stranih jezika dolazi na mjesto voditelja predstavništva drvne industrije Jugoslavije u Italiji (Milano) 1949. god., a potom i Njemačkoj (Frankfurt i Düsseldorf).
Nakon povratka iz inozemstva obavlja niz odgovornih funkcije od direktora "Exportdrva" u glavnoj direkciji u Zagrebu, voditelja predstavništva u inozemstvu, te dugogodišnjeg direktora podružnice u Rijeci do umirovljenja 1982.godine. Dugogodišnji je suradnik "Drvarskog glasnika" u kojem je objavio više od 50 članaka iz područja drvarske vanjske trgovine (značenjej i uporaba naših proizvoda na vanjskom tržištu, uskladištenje, lučka manipulacija i pomorski transport). Osim toga objavio je dva stručna članka u "Šumarskom listu", i to: "Neki problemi iskorišćivanja šuma gravitacije Hrvatskog Primorja (1948)" i "Drvo u našoj vanjskoj trgovini (1958)". Bio je član predsjedništva Šumarskog društva NR Hrvatske. Za dugogodišnji uspješni rad primio je više priznanja i odlikovanja među kojima se izdvajaju: Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem, Orden rada sa zlatnim vijencem i Orden zasluga za narod.
Među šumarskim stručnjacima vrlo su rijetki i uspješni književnici kao što je bio naš kolega David Daša Kabalin. Profesija je obilježila gotovo polovicu njegovog života, dok je druga polovica do kraja života bila ispunjena izuzetno uspješnim pjesničkim stvaralaštvom. Tridesetih godina minulog stoljeća objavio je prve pjesme na čakavštini u sušačkim krugovima, a nakon Drugog svjetskoga rata u novinama i časopisima Rijeke i Pule. Pisao je pretežno u čakavskom narječju, te manjim dijelom na standardnom hrvatskom jeziku. Od tada pa do kraja života napisao je čitavu biblioteku od osamnaest zbirki pjesama i kraćih proznih djela, i to: Jadri brode široko ti more (1967), Naša beseda (1969), Kolo mažurane (1975), Zač nan je noćaska jadra otvoriti (1976), Pivanja i govorenja (1978), Na moru rumen (1984), Moj grad kameniti (1987), Juže ubo zima minu (1992), Moje strune (1985), Kroz godišća (1997), Pomalko prohaja deveti križ (2000), Nagnulo se j drivce orihovo (2002), Dedove pojidi i veselje (2003), Barčica j armana, slebrom okovana (2004), Ne zahajaj sunašce moje (2006), Sakoga trena jedno godišće za Učku zajde (2007), Novljansko govorenji