DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Taksonomskim istraživanjima povezanim s radom na ediciji "Analitička flora Jugoslavije" (1973–1986) obuhvatio je detaljnu taksonomsku obradu velikoga broja rodova. Opisao je četiri nova roda Alyssanthus, Dalmatocytisus, Pevalekia i Phyllolepidum, a rodu Pevalekia ime je dao po svom učitelju i prethodniku akademiku Ivi Pevaleku, dugogodišnjem profesoru Botanike na Šumarskome fakultetu, kojemu se u svibnju ove godine navršilo 120 godina od rođenja. Opisao je i nove vrste biljaka Alyssum austrodalmaticum, A. litorale, Limonium subanfractum, Iris pseudopallida i I. adriatica.
Iako je mnogo radova objelodanio u inozemnim časopisima, većina njegovih radova tiskana je u hrvatskim i južnoslavenskim časopisima i edicijama. Iako to danas nije trend, njegovi su radovi ipak naišli na dobar odjek i u domaćem i u inozemnom strukovnom tisku. Tu činjenicu najbolje ilustrira citiranost njegovih radova u europskim, ali i u američkim botaničkim publikacijama. Nerijetko su njegovi radovi objavljeni u slabo priznatim časopisima prevođeni na europske jezike. Na osobit odjek naišli su njegovi radovi iz područja biljne taksonomije, što se vidi po prihvaćanju njegovih gledišta u velikom florističkom djelu "Atlas Florae Europae" u čiju je izradu bio aktivno uključen.
Član je Akademije šum. znanosti Hrvatske, Instočnoalpskodinarskog društva za istraživanje vegetacije i njegov predsjednik (1993–97), član Uredništva "Atlasa Florae Europeae", časopisa "Hladnikia" (Ljubljana), "Gortania" (Udine), "Periodicum biologorum" (Zagreb).
Kao profesor Botanike na Šumarskome fakultetu u Zagrebu napisao je skripta Botanika za šumare, a za studente PMF-a u Splitu skripta za predmet Ekologija bilja s geobotanikom. Kolegij Parkovno perensko i jednogodišnje bilje predavao je na Šumarskome fakultetu u Zagrebu u sklopu međufakultetske poslijediplomske nastave na smjeru Oblikovanje prirodnih rekreacijskih površina.
Godine 2008. objavio je djelo Biljne zajednice Republike Hrvatske, čiji je tisak osobno financirao, jer po tko zna koji puta nije naišao na razumijevanje nadležnih institucija. Ipak je 2010. godine, nakon dugo vremena djelomično ispravljena nepravda te je izabran u počasno sveučilišno zvanje professor emeritus.
Kao i mnogi drugi vrijedni i plodonosni ljudi i dr. sc. I. Trinajstić, prof. emer. nije izuzetak, te je daleko više cijenjen i priznat u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Tako je npr. počast njegovu radu iskazao njemački botaničar Mathias Erben, koji mu je 1985. godine i posvetio jednu vrstu roda Viola (ljubica) nazvavši je njegovim imenom (Viola ivonis), (Sl. 2).
Svojim dugogodišnjim profesorskim djelovanjem na Šumarskome fakultetu u Zagrebu i mnogobrojnim radovima stekao je dostojno mjesto u hrvatskim i europskim botaničkim krugovima. Prihvaćanje njegovih gledišta na području flore, vegetacijske ekologije i taksonomije u europskim okvirima najbolje govore o mjestu koje zauzima na tom prostoru. O tome govori i njegovo ime, za koje se našlo mjesta u mnogim svjetskim botaničkim časopisima i djelima, dok je u domaćim okvirima nerijetko prešućivan i nedovoljno istican.
Dr. sc. I. Trinajstić, prof. emer. nije šumarnik po općoj naobrazbi, ali je on šumu doživljavao i razumio na osobit i sebi svojstven način, te je šumarskoj botanici i botanici upće dao jednu posebnu dimenziju, koja će još dugo biti nit vodilja među mnogim istraživačima.
Kako je dr. sc. I. Trinajstić, prof. emer. u ozbiljnim godinama kada bi se trebao odmarati od dugotrajnoga i iscrpljujućega istraživačkoga rada on neposustaje, već i dalje istražuje, piše i putuje. I upravo dok pišem ovaj tekst razgovarao sam s njim i rekao mi je da mu je vrijeme sve isplanirano i da ne zna hoće li sve isplanirano stići obaviti do kraja ove sezone. Vjerojatno je to jedini način kojim takav čovjek zna živjeti i funkcionirati, bez obzira na dob, životne poteškoće i sl. To je njegovo opredjeljenje koje treba uvažavati i cijeniti i možemo mu samo poželjeti da ga zdravlje i njegov vedri duh još dugo poživi.