DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 72 <-- 72 --> PDF |
prof. dr. sc. Mirjanu Hruškar, dekanicu Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta; prof. dr. sc. Karmelu Barišić, dekanicu Farmaceutskog-biokemijskog fakulteta; prof. dr. sc. Damira Borasa, dekana Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zahvaljujemo im za gostoprimstvo u našim prvim godinama postojanja, do 1908.godine bili smo dio pri tadašnjem Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Tomislava Dobranića, dekana Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Željka Bačića, Geodetski fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Tončija Matulića, dekana Katoličko-bogoslavnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Josipa Meseca, dekana Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Zorana Nakića, dekana Rudarsko-geološko-naftnog fakultet Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Nedjeljka Perića, dekana fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Ernesta Bazjanca, dekana Prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Ivana Juraga, dekana Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilita u Zagrebu; prof. dr. sc. Lajoša Žagera, prodekana Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; dr. sc. Dijanu Vuletić, ravnateljicu Hrvatskog šumarskog instituta Jastrebarsko; akademika Slavka Matića, predsjednika Akademije šumarskih znanosti, predsjednika odbora za poljoprivredu i šumarstvo HAZU, našeg profesora i mog dragog mentora; akademika Franu Tomića, dugogodišnjeg prof. Agronomskog fakulteta ili kako ga vole tamo nazivati dekana svih dekana, Silviju Zec, dipl. ing. tajnicu Hrvatske komore inžinjera šumarstva i drvne tehnologije; mr. sc. Damira Delača, tajnika Hrvatskog šumarskog društva; drage kolegice i kolege šumare i drvnetehnologe, predstavnike poslodavaca šumarstva i drvne industrije, sadašnje i posebno umirovljene profesore i djelatnike Šumarskog fakulteta, studente i sve prijatelje Šumarskog fakulteta i šumarske struke. 115. godina da li je to puno ili malo? Kada govorimo o ljudskom biću onda je to jako puno, obično su to novinske senzacije, netko doživio 115 ili umro u 115-toj godini! Kada govorimo o šumi ili drveću čija je životna zajednica šuma, onda je ova dob, mladenačka dob. Tek jedna petina, otprilike, života šume. Ako znamo da je šuma samoobnovljivi ekosustav, da može bez čovjeka, onda je to jedna vječna priča. Dakle, u najboljim smo godinama. Tako se i mi osjećamo na našem Šumarskom fakultetu, mladi (velika većina je mladih), poletni i puni entuzijazma. Da li će to biti dovoljno da i dalje ovaj Fakultet bude nositelj šumarske struke ove zemlje ili bolje rečeno regije, nisam siguran? Na nacionalnu reakreditaciju koju je provelo međunarodno povjerenstvo, koju smo prošli prije par mjeseci, neću se puno osvrtati, jer mislim da će moji prodekani puno više reći u svojim izlaganjima. Iskoristiti ću samo jedan zaključak iz završnog izvješća koji kaže: Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu je u izvrsnoj poziciji da postane, ili možda trenutno već jest, vodeći Šumarski fakultet u regiji. Navode se razlozi za takvu vodeću ulogu, a oni su: 1. Geografska lokacija koja omogućuje različite ekosustave šuma u neposrednoj blizini. 2. Podrška dionika i šumarskog sektora je snažna, te ju je potrebno dodatno osiguravati i dalje održavati. 3. Stanje s prostorima i financijama je jako dobro u usporedbi sa šumarskim fakultetima u Europi. Ulaganje u infrastrukturu bilo je razborito i pomoći će Fakultetu razviti vodeću ulogu unutar geografskog i akademskog područja. Ovo je zapazio međunarodni tim eksperata koji je proveo tri dana na našem Fakultetu, te u razgovoru sa svim djelatnicima i službama zaključio gore navedeno. Ocjene su izvrsne, preuzete obveze velike. U normalnim vremenima, minimalno što se očekuje od nas da se postignuta razina barem održi, tu ponajprije mislim na nastavu, istraživanje, istraživačku opremu, zadržavanje najkvalitetnijih istraživača, te svih drugih segmenata koji su bitni za jedan fakultet. Nikada u životu nisam bio pesimista, ali nisam pripadao niti onima koji znaju reći "pa bit će nekako", mislim da je to nespojivo s akademskom zajednicom. Svjesni smo krize u društvu, kriza je ponajprije ekonomska, gospodarska, ali možda još više moralna. Sve je to u uzročno-posljedičnoj vezi i jedna drugu nadahnjuje. Društvo koje znanost i visoko obrazovanje tretira kao trošak, kao javnu potrošnju u najgrubljem smislu, koje iz godine u godinu smanjuje izdvajanja, teško da će izaći iz krize. Ta se kriza produbljuje, i osobno ne vidim izlazak na ovakav način. Mi smo prošle godine proslavili 55. godina kontinuiranog znanstveno-istraživačkog rada koji je financiralo šumarstvo Hrvatske kroz različita udruženja, različite modele, a prema najavama najodgovornijih, to sa 31.12.2013. godine prestaje. Iako za to nema opravdanja, iako i dalje vrijede postojeći zakonski propisi koji to nalažu, a uvjereni smo da postoje i novčana sredstva. Društvo izdvaja novčana sredstva za šume i svjesno je važnosti šume, kroz općekorisne funkcije koje te šume pružaju. Nezaboravimo podatak da je 48 % Hrvatske prekriveno šumom. Ili postavimo pitanje zašto su naše šume takve? Da li je to volja prirode ili preko 250 godina stručnog rada i gospodarenja? Slažem se s onima koji iznose tvrdnju da su upravo očuvane i prirodne šume, ponajbolje što smo kao miraz donijeli u Europsku uniju. Da li smo toga svijesni kao društvo, da li ćemo to iskoristi kao prednost ili će to biti samo jeftini resurs za nekog, to ćemo tek vidjeti. Bojim se da je ovaj drugi scenarij već pomalo vidljiv. Mi smo struka koja je zadnje dvije godine jako puno izgubila, kako bi se reklo u našoj povijesti, pali smo šaptom. Izbrisani smo iz naziva resornog ministarstva, čelni ljudi koji vode resor šumarstvo nisu šumari, nacionalnu tvrtku ne vodi šumar, ne znam što preostaje, da dekan fakulteta ne |