DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 69     <-- 69 -->        PDF

Nužne promjene u šumarstvu Hrvatske
Simo Milković
Kroz vjekovnu povijest, hrvatsko šumarstvo nije bilo tako centralizirano kao danas, što je donekle posljedica ratne kataklizme, ali ne u potpunosti opravdano. Naime, opće je poznato da ovakve i slične prirodne kataklizme uzrokuju u vlasti centralizaciju, a u narodu homogenizaciju. Budući da je Hrvatska ostvarila svoju vjekovnu težnju o neovisnosti (državnosti), uključila se u zajednicu europskih naroda i time osigurala trajnu opstojnost i zaštitu od vanjskog neprijatelja, potrebno je da se hrvatski narod suoči s unutarnjim neprijateljem, tj. sam sa sobom, radi ostvarenja slobodnog, pravednijeg i bogatijeg budućeg života, odnosno da se okrene budućnosti. Ovaj kratki uvod, ponešto izvan okvira šumarstva, istaknut je zbog međusobne ovisnosti s tekstom u nastavku.
Objedinjene šume i šumska zemljišta poslije Drugog svj­etskog rata (poslije 1945. godine) u Hrvatskoj (državne imovne i zemljišne zajednice) treba svakako zadržati u vlasništvu države. Šume bivših zemljišnih zajednica nastale u vrijeme K.U.K. monarhije nisu dodijeljene u vlasništvo, već na korištenje lokalnim zajednicama radi stvaranja novčanih prihoda iz tih šuma u svrhu poboljšanja života lokalnog stanovništva i opstojnosti na tim prostorima, a koristile su se za izgradnju infrastrukture i druge namjene.
Nakon stvaranja hrvatske države, izvan šumarstva, ali i od pojedinih (malobrojnih) šumarskih stručnjaka, ističe se zahtjev za izdvajanjem šuma bivših zemljišnih zajednica iz državnih šuma, s motivacijom ostvarivanja novčanih prihoda iz tih šuma u korist lokalnih zajednica. Ovaj je zahtjev neutemeljen iz više razloga:
1. Jer je cilj izdvajanja samo ostvarivanje novčanih prihoda, a ne spominje se ulaganje u redovito održavanje i unaprjeđenje tih šuma.
2. Jer izdvajanje iziskuje stvaranje paralelne šumarske organizacije za upravljanje i gospodarenje tim šumama, što je neracionalno, i ako se ostaje u nadležnosti postojećeg gospodara, besmisleno.
3. Jer se u tim šumama gospodarenje svodilo samo na godišnje planove sječa, eventualni popravak šumskih vlaka i čuvanje šuma. Najvrjednije šume bivših zemljišnih zajednica nalaze se na goransko-primorskom području prebornih šuma. U tim nekada mješovitim, prebornim jelovo-bukovim šumama gospodarilo se po njemačko-austrijskom uzoru dospjelom preko stranih vlasnika većine goranskih šuma. Štednjom jele i prekomjernom sječom bukve, stvorene su čiste jelove šume s enormnim drvnim zalihama (i do 1000 m3 po hektaru), s velikim učešćem prezrele i zrele drvne mase u ukupnoj drvnoj masi, izgledom bliže jednodobnim nego prebornim šumama. Naglim i bitnim smanjenjem drvne zalihe, poratnim sječama narušena je stabilnost ovih šuma te se javlja njihovo sušenje koje traje i danas, a izostaje prirodna obnova. Stoga su potrebna veća ulaganja u obnovu tih šuma.
4. Konačno, obnavljanje statusa i upravljanja šumama bivših zemljišnih zajednica je anakronizam, jer su se nekadašnje sveukupne prilike bitno promijenile i ne mogu se preslikati na današnje stanje. Mnoga kućanstva kao korisnici tih šuma nestala su i raseljena po svijetu – život se kreće naprijed, a ne unatrag!
Organiziranost šumarstva
Današnja uprava šuma pod nazivom "Hrvatske šume" d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, previše je udaljena od glavnine šuma u Hrvatskoj. Zaposlenost stručnog šumarskog, kao i administrativnog osoblja stalno se povećava i nerazmjerna je ukupnoj zaposlenosti na terenu u upravama šuma i šumarijama. Navodno se visokoobrazovani šumarski stručnjaci regrutiraju iz šumarskih obitelji zaposlenih u Direkciji i drugim institucijama u Zagrebu (Fakultet, Institut, ministarsva i drugi organi uprave), neovisno o kvaliteti stečenoj kroz šumarsku praksu. Nakon završenog fakulteta i stažiranja, bez praktičnog rada u šumarstvu, raspoređuju se na vodeća radna mjesta u "Hrvatskim šumama".
Radi učinkovitijeg i racionalnijeg upravljanja i gospodarenja šumama u Hrvatskoj, nužno bi bilo učiniti sljedeće:
1. Regionalizirati i decentralizirati upravljanje i gospodarenje šumama stvaranjem prirodnih cjelina, ekonomsko i gospodarski uravnoteženih, koje bi osigurale učinkovito i potrajno gospodarenje šumama. Oblikovanje ovih cjelina ne bi trebalo ograničavati upravno-teritorijalnom podjelom Hrvatske na županije i općine.