DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Rezultati i rasprava
Results and discussion
Taksonomska analiza uzorkovanih imaga mrežaste stjenice potvrdila je incijalnu pretpostavku da je na čitavom području obuhvaćenom terenskim obilaskom (Slika 1) zastupljena hrastova mrežasta stjenica, Corythucha arcuata (Say, 1832). Na pet lokacija sveukupno je sakupljeno 137 odraslih jedinki i 30 ličinki ove stjenice (Tablica 1). Tipična razlikovna morfološka svojstva po kojima se C. arcuata razlikuje od najbližih srodnih stjenica istoga roda (građa i oblik vratnog štita, oblik ovipozitora kod ženke) potvrđena su tijekom laboratorijske obrade. S obzirom na činjenicu da je uz platanine mrežaste stjenice, na području Hrvatske ovo druga unešena srodna i morfološki slična vrsta, korisno je navesti kako se i pomoću obojenosti polupokrilja već na prvi pogled može uočiti razlika između ove dvije vrste (Slika 2). C. arcuata, uz dvije središnje krilne smeđe pjege kakve krase plataninu mrežastu stjenicu (C. ciliata) ima još i dvije jasno izražene ramene i dvije slabije izražene vršne (apikalne) krilne pjege smeđe boje. Promatrane usporedno, C. ciliata doima se svijetlijom (bliještavo bijelom) i nešto krupnijom od novootkrivene C. arcuata. Detaljni pregled sabranog lišća potvrdio je tipične simptome oštećivanja usnim ustrojem za bodenje i sisanje, što se posebice dobro vidjelo u obliku promjena boje na licu, posebno u predjelu glavne žile i ostatka lisne nervature. Razvojni stadiji jaja (u doba uzorkovanja radilo se o napuštenim jajnim ljuskama), ličinki i imaga nalaženi su u pravilu s donje strane lišća, djelomično i na kori lužnjakovih stabala, no detaljni pregled ostatka vegetacije nije obavljen, pa je moguće da je spektar prostornih niša koje okupira ova vrsta daleko raznolikiji. Uz lišće hrasta lužnjaka, na kojemu su dominirali simptomi napada, stjenice smo nalazili i na lišću nizinskog brijesta (Ulmus minor Mill.), divlje jabuke (Malus sylvestris (L.) Mill.) i u manjoj mjeri kupine (Rubus sp.). Ovo je u cijelosti u skladu s već poznatim popisima domaćina na području Europe (Bernardinelli i Zandigiacomo 2000, Mutun 2003, Forster i dr. 2005, Dioli i dr. 2007, Mutun i dr. 2009, Dobreva i dr. 2013). Izuzetak predstavljaju zabilježena oštećenja na lišću nizinskog brijesta na kojemu do sada nije bilo navoda njenog štetnog djelovanja. Moguće je da će sa širenjem ovog štetnika u Europi i kod nas biti zabilježen čitav niz novih sporednih domaćina koji su već registrirani u Italiji, Švicarskoj, Turskoj, Madžarskoj i posebno Bugarskoj. Dokazana je činjenica da se radi o pravom štetniku hrastova lišća, čija se štetnost očituje u sušenju i preranom opadanje lišća. U zemljama gdje je do sada prisutna 8 i više godina (Italija, Turska, Švicarska) zabilježene su veće ili manje štete na lišću hrastova, ali do sada još nije bilo potrebe za primjenom neposrednih mjera zaštite. Nije isključeno da se njena štetnost može i povećati, osobito bude li razvijala više od dvije generacije godišnje, što je za očekivati za područja juga Europe kuda spada i naša zemlja. Prema nekim novijim procjenama štete od C. arcuata mogle bi povećati fiziološku osjetljivost stabala na napade drugih štetnih kukaca i bolesti, a nije isključen i povećani aditivni utjecaj polutanata (Rabitsch 2008, 2010, Dobreva i dr. 2013). U svakom slučaju, riječ je o štetniku velikog biotičkog potencijala kojega će biti potrebno kvalitetno pratiti, kako na području spačvanskog bazena u kojemu je kod nas prvi puta otkriven, tako i u ostatku zemlje kuda će se svakako razmjerno brzo proširiti. Za očekivati je također da bi detaljnija slika o raprostranjenju ove stjenice u području južne i jugoistočne Europe mogla rasvijetliti puteve njena širenja u posljednjih nekoliko godina.
Zahvala
Acknowledgement
Provedeno istraživanje i otkriće nove vrste šumskog štetnika za Hrvatsku omogućeno je financijskom potporom Hrvatskih šuma d.o.o. u okviru dva istraživačka projekta pri Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskom šumarskom institutu u Jastrebarskom. Autori se zahvaljuju dr. sc. Mariu Ančiću sa Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na pomoći kod izrade kartografskog prikaza te voditelju Uprave šuma Podružnica Vinkovci, Zlatku Ceglediju dipl. inž. šum., kao i brojnim kolegama diplomiranim inženjerima i šumarskim tehničarima s područja ove Uprave, na svakoj pomoći u terenskom radu.
Literatura
References
Bernardinelli, I., P. Zandigiacomo, 2000: Prima segnalazione di Corythucha arcuata (Say) (Heteroptera, Tingidae) in Europa. Informatore Fitopatologico, 50: 47–49
Csóka, G., A. Hirka, M. Somlyai, 2013: A tölgy csipkéspoloska (Corythuca arcuata Say, 1832 – Hemiptera, Tingidae) elsô észlelése Magyarországon. Növényvédelem, 49(7): 293–296
Daisie, 2008: European Invasive Alien Species Gateway (http://www.europe-aliens.org) (04. 11. 2013)
Dioli, P., I. G. Forini, M. Moretti, M. Salvetti, 2007: Note sulla distribuzione di Corythucha arcuata (Insecta, Heteroptera, Tingidae) in Cantone Ticino (Svizzera), Valtellina e alto Lario (Lombardia, Italia). – Il Naturalista Valtellinese, 18: 59–68
Dobreva, M., N. Simov, G. Georgiev, P. Mirchev, M. Georgieva, 2013: First Record of Corythucha arcuata (Say) (Heteroptera: Tingidae) on the Balkan Peninsula. Acta zool. bulg., 65(3): 409–412
Drake, C. J., F. A. Ruhoff, 1965: Lacebugs of the world: a catalog (Hemiptera: Tingidae). Smithsonian Institution, United States National Museum, Washington, Bulletin, 243: 1–634
Drew, W. A., D. C. Arnold, 1977: Tingoidea of Oklahoma (He­miptera). – Proceedings of the Oklahoma Academy of Science, 57: 29–31
Feldman, A.E., N.S. Bailey, 1952: The taxonomic value of the ovipositor in the New England species of the genus Corythucha Stål (Hemiptera: Tingidae). Psyche, 59: 96–104