DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 25     <-- 25 -->        PDF

(2011) radi se o zajednicama (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971), (Fraxino orni-Quercetum ilicis Horvatić/1956/1958), (Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstić /1965/ 1977), (Querco ilicis-Pinetum dalmaticae Trinajstić 1986), (Erico manipuliflorae-Pinetum dalmaticae Trinajstić 1977). Otok Brač prema karti klimatske podjele Hrvatske (Seletković i Katušin, 1992) pripada Csa klimatskom području. Na otoku Braču od tipova tala dominiraju crnice, smeđe tlo na vapnencima i kamenjari (Miloš, 1982).
2.1.2. Otok Korčula – Island of Korčula
Prema istraživanjima Trinajstića (1985) vegetacija otoka Korčule pripada dijelom mediteransko-litoralnom i dijelom mediteransko-montanskom vegetacijskom pojasu. Mediteransko-litoralni vegetacijski pojas na južnim obroncima izgrađuje stenomediteranska vegetacijska zona divlje masline, koja je danas najvećim dijelom predstavljena šumama alepskog bora, dok na sjevernim padinama dominiraju šume i makija crnike, pa prema tomu pripada eumediteranskoj vegetacijskoj zoni. Vegetacija mediteransko-montanskog pojasa pripada dijelom zajednicama (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) stenomediteranske vegetacijske zone, (Fraxino orni-Quercetum ilicis Horvatić/1956/1958), (Fraxino orni-Quercetum cocciferae Horvatić 1958) i (Myrto-Quercetum ilicis /Horvatić 1956/ Trinajstić 1985) izgrađujući eumediteransku vegetacijsku zonu, te (Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstić /1965/ 1974) i (Querco ilicis-Pinetum dalmaticae Trinajstić 1986) izgrađujući hemimediteransku vegetacijsku zonu. Prema karti klimatske podjele Hrvatske (Seletković i Katušin, 1992) otok Korčula pripada Csa klimatskom području. Geološku građu otoka Korčule čine pretežno vapnenci te dolomiti jure i krede. U poljima i depresijama zastupljen je kvartar s terrarosom, glinama i ilovačama te koluvijalnim i lesolikim materijalom. Dominantni tip tla pod šumskom vegetacijom je kalcikambisol plitki (Martinović, 1986).