DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Prema procjeni, šumski rasadnik proizvodne površine od 1 ha s projektiranim nadzemnim navodnjavanjem treba prosječno oko 60 000 l vode/dan tijekom ljetnih mjeseci, što bi značilo da treba osigurati približno 2,4 l vode u sekundi tijekom 7 sati navodnjavanja. Osim količine vode za navodnjavanje, jednako je važna i njezina kvaliteta. Potrebno je povremeno kontrolirati pH vrijednost vode koja bi se trebala kretati u granicama od 5,5–7,0. Kod pH vrijednosti vode veće od 7,0 povoljniji su uvjeti za razvoj gljiva uzročnika polijeganja ponika u sjemeništu rasadnika. Također veće vrijednosti pH tla mogu smanjiti rast sadnica zbog reducirane dostupnosti određenih hranjiva za biljku (željezo, cink, magnezij i dr.).
Prema McDonald (1984), glavni cilj navodnjavanja je um­jetno dodavanje vode biljkama, kako bi se izbjegao neželjeni vodni stres. Vodni stres događa se kad je stupanj transpiracije (gubitak vode iz biljaka) veći od stupnja apsorpcije. Kod biljaka u vodnom stresu biljne stanice i tkiva nisu u stanju potpunog turgora. Lavender (1984) piše kako dostupnost vode biljci, slično kao i svjetla, utječe na njezin rast i razvoj. Prema Zahneru (1968), stupanj fotosinteze, kao jedan od glavnih čimbenika koji utječe na ukupni rast biljaka, može se značajno smanjiti zbog relativno slabog vodnog deficita tla (–1 to –3 bars), dok Zaerr (1983) piše kako isti može biti smanjen u uvjetima kada je tlo zasićeno vodom (anaerobni uvjeti). Pretjerana vlaga tla potiče razvoj patogenih gljiva iz rodova Phytophthora, Pythium, i Fusarium (Filer i Peterson 1975). Na morfološki razvoj korijenskog sustava primarni utjecaj imaju stanišni uvjeti, te je stoga vrlo teško utvrditi utjecaj oblika korijenskog sustava sadnica na zakorjenjivanje nakon sadnje (Bedford i dr. 1996, McMinn, R. G. 1978). Prema Nicotra i dr. (2002), korijenski sustav biljaka u područjima s malom količinom padalina karakterizira veća specifična duljina glavnog korijena i manja ukupna duljina korijena.
Rast i prirast korijenskog sustava biljaka s lokaliteta gdje su veće količine padalina je bolji u odnosu na područja s malom količinom padalina. Analogno tomu, kod prve skupine biljaka za očekivati je i bolji prirast izbojaka. Bolji rast i prirast korijena biljaka u uvjetima veće količine padalina povezana je s većim brojem vrhova korijena, ali ne s rastom pojedinog korjenovog vrha.
Prema Royo i dr. (2001), najznačajniji utjecaj navodnjavanja sadnica alepskog bora u rasadniku očitovao se na njegovoj morfologiji. Povećano navodnjavanje u rasadniku dovelo je do značajnog povećanja visine sadnica, promjera vrata korijena te biomase nadzemnog i podzemnog dijela biljke. Osim toga, kod sadnica koje su jače navodnjavane povećala se koncentracija škroba i topivih ugljikohidrata. U navedenom istraživanju nije dobiveno bolje preživljenje sadnica različitih režima navodnjavanja nakon proljetne sadnje. Preživljenje sadnica bilo je snažno povezano s proljetnim kišama. Dobivene su male razlike u apsolutnim i relativnim vrijednostima visinskog rasta sadnica različitih tretmana.
Rezultati naših istraživanja podudaraju se s istraživanjima od Nicotra i dr. (2002) te Royo i dr. (2001). Sadnice hrasta lužnjaka s navodnjavane proizvodne površine imale su u prosjeku 49,59 cm veću ukupnu duljinu korijena, te 305 mm veću visinu u odnosu na sadnice koje nisu navodnjavane. Prosječan broj vrhova korijena kod navodnjavanih sadnica bio je za 47 komada veći u odnosu sadnice koje nisu navodnjavane, što je pozitivno utjecalo na visinski rast i prirast. Na osnovi naših istraživanja može se zaključiti kako svaki novi korjenov vrh povećava ukupnu visinu sadnica hrasta lužnjaka za 6,49 mm. Kod sadnica nekih vrsta drveća kao što je crni bor (Pinus nigra Arnold), ukupna duljina korijena je puno bolji prediktor vigora nego broj vrhova korijena (Chiatante i dr. 2002). Ovakvih istraživanja nema na šumskim sadnicama hrasta lužnjaka. Ova ili slična istraživanja mogla bi se poboljšati na način da se nakon provedenih morfoloških analiza sadnice različitih tretiranja, s obzirom na navodnjavanje i mikroreljef, posade u različite prirodne stanišne uvjete u kojima bi se pratilo njihovo preživljenje, rast i prirast.
Prema Parelle i dr. (2006), hrast lužnjak i kitnjak poznati su po različitim ekološkim zahtjevima, posebice prema otpornosti korijena na dugotrajno zadržavanje vode u tlu. Na hipoksiju korijena otporniji je hrast lužnjak za razliku od kitnjaka. U našim istraživanjima upravo je utvrđeno kako hrastu kitnjaku više odgovara rast na nagibu gdje postiže i bolju kvalitetu. Späth (1988, 2002) piše kako je hrast lužnjak jedna od vrsta koje su najbolje podnijele velike poplave rijeke Rajne 1987. i 1999. godine. Mlade biljke hrasta lužnjaka, za razliku od ostalih hrastova, pokazuju najbolju prilagodbu na stres uvjetovan poplavama (Kühne i Bartsch 2007). U istraživanjima utjecaja zasićenja tla vodom u području rizosfere utvrđeno je kako su sadnice hrasta lužnjaka pokazale najmanje promjene u rastu za razliku od ostalih vrsta hrastova (Colin-Belgrand i dr. 1991, Dreyer 1994, Schmull i Thomas, 2000).
Prema Bergeron i dr. (2004), upravitelji rasadnika trebaju voditi brigu o potrebnim količinama vode za navodnjavanje s obzirom na zahtjeve određene vrste i njezinu dob te mikroklimatske i pedološke prilike rasadnika. Također zahtjevi za vodom se mijenjaju s obzirom na rast i razvoj biljke. Potrebna količina vode za navodnjavanje može se smanjiti, ali samo u situacijama kada takav postupak nema značajniji utjecaj na rast i fiziologiju sadnica.
S obzirom na mikroreljef, kod odabira površina za rasadnike treba izbjegavati jako vjetrovite položaje, udoline i stare vodotoke koji mogu biti potencijalna opasnost za poplave. U idealnom slučaju, površina za rasadnik trebala bi se birati na blago nagnutim terenima, što omogućuje otjecanje viška