DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2013 str. 58     <-- 58 -->        PDF

da pozoblje meku leđima u jednu šipku turne. Gnjusan je i zatoran taj lov, jer se zimi kad glad pritisne u jednom mahu cijelo jato kamenjarki jadno zatrti može…Ovako se ovdje love i sve druge ptice, dapače i ptice pjevačice, kad ljuta zima i glad pritisnu". Ne čudi stoga da je sada već tajnik Udruge M. Marek i ovo zapisao:"Kadgod nabasam na ploče izgubim volju za lov, a da zatečem onoga koji ih je zapeo, vjerujem da bi mu pošteno zasolio onaj dio tijela na kojem se obično sjedi".
Težnje za proširenjem na državno lovište – Pretensions for state hunting ground
Iako su im lovovi na zečeve i kamenjarke bili najomiljeniji, solidarizirajući svoje redove te brojnošću članstva obogativši lovačku udrugu, senjski lovci nisu krili namjere da dobiju u zakup i državno lovište "s ove strane Senjskog bila", kako bi "uz običnu divljad" lovili i onu krupnu, poput medvjeda (Ursus arctos), vukova (Canis lupus), srna (Capreolus capreolus), divokoza (Rupicapra rupicapra), tetrijeba (Tetrao urogallus)!. "Gdjekoji vuk dabogme ulovio se i dosad, jer zimi često zalaze u Senjsku dragu, a salaze i do samog Svetog Jurja. Uz vuka slučajno se ulovi i koji medvjed, pa čak i tetrijeb ili koja lještarka (Tetrastes bonasia). Srna je bilo i do sada i to u krivoputskom lovištu, jer prelaze ovamo iz brinjskih imovinskih šuma…".
Tijekom zimskog razdoblja godine od dlakave sitne divljači zbog skupocjenog krzna lovile su se kune (Martes sp.), lisice, a platila bi glavom i koja divlja mačka (Felis silvestris). Kune se love u stupicu ili zimi kad snijeg prekrije zemlju po tragu "s psetom koji osobitu volju za taj lov pokazuje". U Podgorju velebitskom kune su se lovile poput ptica, pod ploču, vodeći računa da jama bude dostatno duboka da se zvijerka ne zgnječi i krzno ne ošteti (Hirtz 1921). Strogo su lučili kunu zlaticu (Martes martes)1, od kune bjelice (Martes foina) ili kune kamenice, osobito raširenoj po krševitim predjelima i škrapama priobalja i susjednih otoka. Lisice su se lovile dočekom uz meku, gvožđima, prigodice trovanjem (u upotrebi je bio strihnin). Mlade lisice se nisu iskapale iz jazbina zbog kamenitog tla. Prema izvješću F. Krajača od 5. veljače 1896. u minuloj sezoni lova još neorganizirani senjski lovci odstrijelili su: 55 zečeva, 18 lisica, 21 kunu, jednu divlju mačku, jednog tvora te više ptica grabljivica.
Šljuke i ostale selice – Woodcock and other migratory birds
Od pernate divljači među zimske, odnosno jesenske i proljetne goste senjskog područja "idu trčke, koje ovdje još zovu "poljarice", šljuke, race i prepelice". Poljske jarebice (Perdix perdix) su im zapravo bili rijetki gosti. Spuštale su se samo za jakih snježnih zima u Lici i to već u studenom mjesecu kad ih je moguće vidjeti u neposrednoj blizini grada "kod Lusteričinog vrta, gdje ih je i ove zime iz dva jata ulovljeno