DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2013 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Roderick G.K., 1996: Geographic structure of insect populations: gene flow, phylogeography, and their uses. Annual Review of Entomology 41: 263–290.
Roman J., J.A. Darling, 2007: Paradox lost: genetic diversity and the success of aquatic invasions. Trends in Ecology and Evolution 22: 454–464.
Rubinoff D., Holland B.S., Shibata A., Messing R.H., M.G. Wright, 2010: Rapid invasion despite lack of genetic variation in the erythrina gall wasp (Quadrastichus erythrinae Kim). Pacific Science 64: 23–31.
Russell J.C., Abdelkrim J., R.M. Fewster, 2009: Early colonization population structure of a Norway rat island invasion. Biological Invasions 11: 1557–1567.
Saccheri I., Kuussaari M., Kankare M., Vikman P., Fortelius W., I. Hanski, 1998: Inbreeding and extinction in a butterfly metapopulation. Nature 392: 491–494.
Sakai A.K., Allendorf F.W., Holt J.S., Lodge D.M., Molofksy J., With K.A., Baughman S., Cabin R.J., Cohen J.E., Ellstrand N.C., McCauley D.E., O’ Neil P., Parker I.M., Thompson J.N., S.G. W eller, 2001: The population biology of invasive species. Annual Review in Ecology and Systematics 32: 305–332.
Scalera R., 2010: How much is Europe spending on invasive alien species? Biological Invasions 12: 173–177.
Shigesada N., Kawasaki K., Y. Takeda, 1995: Modeling stratified diffusion in biological invasions. American Naturalist 146: 229–251.
Stepien C.A., Brown J.E., Neilson M.E., M.A. Tumeo, 2005: Genetic diversity of invasive species in the Great Lakes versus their Eurasian source populations:insights for risk analysis. Risk Analysis 25: 1043–1060.
Tamura K., Peterson D., Peterson N., Stecher G., Nei M., S. Kumar, 2011: MEGA5: Molecular Evolutionary Genetics Analysis using maximum likelihood, evolutionary distance, and maximum parsimony methods. Molecular Biology and Evolution 28: 2731–2739.
Thompson J.D., Gibson T.J., Plewniak F., Jeanmougin F., D.G. Higguns, 1997: The CLUSTAL_X Windows Interface: Flexible stratgies for Multiple Sequene Alignment Aided by Quality Analysis Tools. Nucleic Acids Research 24: 4876–4882.
Tung J., Primus A., Bouley A.J., Severson T.F., Alberts S.C., G.A. Wray, 2009: Evolution of a malaria resistance gene in wild primates. Nature 460: 388–U103.
Vitousek P.M., D’Antonio C.M., Loope L.L., R. Westbrooks, 1996: Biological invasions as global environmental change. American Science 84: 468–478.
Walker B., W. Steffen, 1997: An overview of the implications of global change for natural and managed terrestrial ecosystems. Conservation Ecology [online] 1(2):2. (URL: http://www.consecol.org/vol1/iss2/art2/.Accessed 6 April 2012)
Wilcove D.S., Rothstein D., Dubow J., Phillips A. & Losos E. 1998: Quantifying threats to imperiled species in the United States. BioScience 48: 607–615.
Williamson M., 1996: Biological invasions. Chapman and Hall, London.
Zachos F.E., Althoff C., van Steynitz Y., Eckert I., G.B. Hartl, 2007: Genetic analysis of an isolated red deer (Cervus elaphus) population showing signs of inbreeding depression. European Journal of Wildlife Research 53: 61–67.
Zalewski A., Michalska-Parda A., Ratkiewicz M., Kozakiewicz M., Bartoszewicz M., M. Brzeziński, 2011: High mitochondrial DNA diversity of an introduced alien carnivore: comparison of feral and ranch American mink Neovison vison in Poland. Diversity and Distribution 17: 757–768.
Zhang Q., Yang R., Tang J., Yang H., Hu S., X. Chen, 2010: Positive feedback between mycorrhizal fungi and plants influences plant invasion success and resistance to invasion. PLoS 5: 12380.
Sažetak
Invazivne vrste smatraju se jednom od najvećih prijetnji bioraznolikosti te su postale i ozbiljan ekonomski problem. Biološkim invazijama pogoduju ljudske aktivnosti koje su značajan vektor pri unosu i širenju novih vrsta. Jedna od nedavno unesenih vrsta kukaca u Europu je kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus) (Hymenoptera; Cynipidae) koji je globalni štetnik pitomog kestena (Castanea). Napada pupove, čime sprječava rast izbojaka i listova te smanjuje plodonošenje, što konačno može dovesti do smanjenja uroda od čak 70 %.
Kako se genetski polimorfizmi akumuliraju tijekom vremena, sadrže vrijedne informacije o povijesti invazije neke vrste, što objašnjava uporabu molekularnih tehnika u istraživanju invazivnih vrsta. Među različitim dostupnim markerima, mitohondrijska DNK (mtDNK) se često koristi u takvim istraživanjima. Usporedbom rezultata ovoga istraživanja s dosadašnjim rezultatima iz Kine, željelo se dokazati ne samo porijeklo izvorne populacije, nego i potencijal širenja (ekspanzije) ovoga štetnika u novom staništu. Ovo istraživanje koristi mtDNK markere za proučavanje genetske varijabilnosti kestenove ose šiškarice, prvi puta nakon njezinog unašanja u Europu.
Za potrebe ovog istraživanja uzorkovano je 96 jedinki s 9 različitih lokaliteta u 3 europske zemlje (Slika 1, Tablica 1) u dvije godine (2011. i 2012.). Analiza mitohondrijske DNK napravljena je prema važećim protokolima. Pregledom sekvenci i usporedbom dva lokusa, potvrđena je pojava samo jednog haplotipa u svim populacijama u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj. Taj je haplotip točno odgovarao i jedinom haplotipu pohranjenom