DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2013 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Metode za procjenu vrijednosti dobara i usluga koje proizlaze iz ekosustava, još uvijek se uglavnom zasnivaju na izravnoj koristi od proizvoda koji se ostvaruju i planiraju na tržištu. Ustanovljenje vrijednosti ineizravnih koristi je mnogo kompleksnije, što se također odnosi i na vrijednosti neupotrebljivih dobara. U oba slučaja metodologije procjene inicirane su i razvijaju se posebice u odnosu na pojedinačne slučajeve za štete okoliša, a i to često ovisi o raspoloživosti subjekata za prihvaćanje i plaćanje.
Razvojem talijanske šumske ekonomije, koja je povijesno orjentirana samo na prodaju drvnih proizvoda, od ´90 ih godina počinje se razmatrati ekonomsko – financijsko valoriziranje nedrvnih šumskih proizvoda (tartufi, ostale gljive, turistička rekreativna aktivnost, lov i drugo) uvođenjem posebnih tržišnih instrumenata (dozvole za skupljanje, ulaznice i sl.). U nekim predjelima to je postao značajan prihod lokalnih šumovlasnika. Tu svakako spada i odšteta šumovlasnicima za očuvanje starih stabala u zaštićenim zonama, zatim nadoknada štete od zaštićene divljači i kompenzacija za vodozaštitu. Posebno mjesto zauzima tržište kvotama za uskladištenje ugljika, vezano za podizanje novih plantaža i melioraciju postoječih šuma po smjernicama Protokola iz Kyota. Italija raspolaže sa 10,5 miliona ha šumskih površina (36 % teritorija)s oko 12 milijardi stabala (200 stabala i gotovo 1500 m2 šumske površine po stanovniku) sa 1,2 milijardi kubnih metara drvne mase. To je prirodni rezervoar koji može uskladištiti oko 435 miliona tona ugljika, s tendencijom povećanja od 7 milijuna tona godišnje.
Vlasnici šuma mogu sada nastupati na slobodnom tržištu sa kvotama za uskladištenje ugljika, ali moraju posjedovati certifikate o uskladištenom ugljiku na svojim šumskim površinama. Na taj način se izbjegava rizik dupliciranja kvote. U postupku je definiranje "Šumskog kodeksa o ugljiku" i sporazuma o borbi protiv učinka stakleničkih plinova (No Effetto Serra Forest) kojega je inicirala Italija preko filijala British America Tobacco. Ovakvih inicijativa se očekuje sve više.
Domenico Ciaccia, Fabio Boncinelli, Edoardo Pizzoli: Novi makroekonomski pregled šumskih računa u Italiji
Revizija makroekonomske statistike šumskih računa na europskoj razini s prijelazom od Eurostat 2000 na nove okolišne ambijetalne i ekonomske račune Eurostat 2002, uvodi se nova klasifikacija ekonomske aktivnosti nazvana ATECO 2007. To donosi bitne promjene u ekonomskom prezentiranju računovodstva šumskog sektora Italije.
Te promjene obuhvaćaju uvođenje novih računa u sustav šumskog računovodstva sa promjenjivim veličinama količina i vrijednosti, te premiještanje nekih ekonomskih vrijednosti sa poljoprivrednih računa na šumarska. Glavna obilježja tih promjena odnose se na:
uvođenje u šumske račune procjenu "standing timber", a to je vrijednost neto prirasta u šumi;
procjenu vrijednosti aktivnosti pošumljavanja i obnove šuma;
pregled produktivnosti šume, i na kraju
popis poljoprivrednih računa koji se prenose na šu­mar­stvo, a to su nedrvni proizvodi šume koji se posebno ne uzgajaju.
Metodologija i procjena "standing timber" zasniva se na publikaciji EUROSTAT-a Pocketbooks Forestry Statistics (2009) u kojemu se nalaze sve glavne informacije o fizič­kim i ekonomskim veličinama šumskog sektora zemalja EU. Podaci za Italiju u publikaciji su procijenjeni na osnovi Nacionalne inventarizacije šuma i zalihe ugljena koja je obavljena pod organizacijom Ministarstva poljoprivrede i držav­nih šuma, a odnosi se i na površine koje su potencijalno namijenjene šumskoj proizvodnji. To su površine koje nisu ekonomski isplative za drugu proizvodnju i na kojima nema nikakvih zabrana i ograničenja.
Procjena "standing timber"je od posebne važnosti, jer se u praksi procjenjuje u odnosu na buduće prihode. Vrijednost "standing timber" određuje se računski umnoškom sadaš­njeg volumena šume s plaćenom cijenom šumovlasniku za sječu i izradu (stumpage price – SP). Za precizan izračun potrebno je uzeti u obzir i druge čimbenike (vrste drveća, nadmorska visina, starost i sl.).
Analizom računa produkcije dolazi se do podataka da se (uvođenjem godišnjih prirasta) ukupni output šuma po­većava za 296 % u odnosu na stari sustav i iznosi 1980 milijuna € (500 milijuna € više). Od toga output-a 75 % odnosi se na "standing timber". Tako velika vrijednost "standing timber-a" u Italiji je uglavnom zbog omjera iskorištavanja šuma i njenog prirasta. U Italiji se iskorištava samo 26 % prirasta (samo Island i Cipar koriste manje) i to je u odnosu na ostale europske zemlje znatno manje, jer je prosjek za EU 65 % od prirasta. No, treba znati da je prirast po ha u Italiji svega 4,3 m3, a prosjek EU je 6 m3/ha.
Niski odnos između sječe i prirasta proizlazi iz loše isplativosti šumske aktivnosti zbog male vrijednosti proizvoda niže kvalitete. Zapravo oko 66 % šumske proizvodnje Italije odnosi se na drvo za energetsku uporabu. Loša struktura šumskih proizvoda ne proizlazi samo zbog slabosti šumskog sektora, već i zbog uvjeta okoliša.
Ekonomski uvjeti imaju također velik utjecaj, jer konkurencija ostalih proizvođača i ponuda iz zemalja EU koče potencijal sektora. Po podacima EUROSTAT-a 2009. dodana vrijednost po ha talijanskog šumarstva iznosi 40,9 € u usporedbi sa 168,7 € u Francuskoj, 158,3 € u Njemačkoj i 115 € u Velikoj Britaniji.
Tamo gdje nije moguće mijenjati omjer sječa – prirast, mogućnost ekonomskog korištenja šumskih resursa treba