DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2013 str. 75     <-- 75 -->        PDF

L’ITALIA FORESTALE E MONTANA
(ČASOPIS O EKONOMSKIM I TEHNIČKIM ODNOSIMA – IZDANJE AKADEMIJE ŠUMARSKIH ZNANOSTI – FIRENZE)
Frane Grospić
Iz broja 2, ožujak – travanj 2013. godine izdvajamo:
Antonio Tomao, Francesco Carbone, Marco Marchetti, Giovanni Santopuoli, Carmine Angelaccio, Mariagrazia Agrimi: Šume, šumsko drveće, vanjski utjecaji – usluge eko sustava
Dobrobit čovječanstva u mnogočemu ovisi o uslugama koje pružaju ekosustavi. Posljednjih desetljeća ljudske su aktivnosti imale vrlo nepovoljne utjecaje na razvoj, na njegovu stabilnost i mogućnost obavljanja svojih funkcija.
Program o okolišu kojega su promovirali UN, posebno s projektom Millennium Ecosystem Assessment (MEA, 2005) donosi strategiju ustanovljenja kulture vrednovanja "višestruke blagodati ekosustava za čovječanstvo". Rast kulture i povećanje osjetljivosti za okoliš, daju sve veće značenje šumskim ekosustavima. Te promjene, inicirane internacionalnim konvencijama utjecale su na zakonske orijentacije pojedinih država, koje priznaju više ili manje izričito socijalni interes za šumsku baštinu, kao glavnog darovatelja "ekosustavnih servisa" (SE).
Glavni servisi ekosustava po MEA 2005 su formiranje tla, fotosinteza i hranidbeni ciklus kao temelj rasta i proizvodnje; izravne koristi (hrana, voda, drvo, vlakna i sl.), regulacija klime, oborina, čišćenje voda, poboljšanje zdravlja; kulturne i edukativne usluge, rekreacija i turizam.
Šume su definirane kao najvažniji izvor servisa ekosustava na osnovi analize 90 indikatora u 233 zemlje, a posebice je naglašena uloga šume u obuzdavanju efekta staklenika i sprječavanju gubitka biološke raznolikosti. Šume imaju važnu ulogu za ravnotežu svjetskog ekološko – okolišnog sustava. Šume pokrivaju 30 % svjetske kopnene površine, sadrže 90 % biomase i 70 % primarne produkcije, imaju važan pozitivan učinak na sprječavanje globalnog zagrijavanja uskladištenjem ugljičnog dioksida, te reguliraju biogeno kemijske cikluse ugljika, dušika i vode.
Priznanje multifunkcionalnog obilježja šumskih ekosustava proizlazi iz spojene proizvodnje drvnih i nedrvnih obnovljivih dobara i obavljanje ostalih funkcija globalnog interesa. Apsurdno je šumske eko sustave povezivati isključivo "ekonomijom drveta", a zanemariti njihovu važniju ulogu, koja treba imati svoju tržišnu vrijednost – izravnu ili neizravnu (Payments for Ecosystem Services – PES). To otvara potencijalne mogućnosti stvaranja dodatnih prihoda za šumovlasnika. Povezivanje pojma gospodarenja šumom s mogućnošću plaćanja za usluge ekosustava (PES) potreban je za usvajanje buduće strategije razvoja sektora.
Strategija gospodarenja šumom nalazi svoju teorijsku osnovu u ključnom konceptu održivog razvoja formuliranog rezolucijom u Helsinkiju 2011 godine. Taj koncept, zahvaljujući multidisciplinarnom pristupu glavno je jamstvo očuvanja šumskih sustava za dobrobit čovječanstva, te čini temelj Nacionalnog programa za sektor (talijanskog) šumarstva, kojega je donijelo Ministarstvo okoliša i očuvanja teritorija.
U cilju održanja biološke funkcionalnosti ekosustava i istovremeno produkcije dobara i usluga prioriteti šumarske politike trebaju se zasnivati na:
primjeni gospodarenja koje je prilagođeno stanju konkretne šume, izbjegavajući zahvate koji štete dinamici razvoja šumskog ekosustava,
kontinuiranom monitoringu radi analiziranja učinka gospodarskih zahvata,
planiranju gospodarenja ekosustavima na lokalnoj razini, s posebnom brigom za zaštićena područja i očuvanje i razvoj biološke raznolikosti,
povezivanju privatnog interesa s javnim u cilju poboljšanja ekonomsko-financijskog stanja,
uvođenju zainteresiranih investitora s adekvatnim modelima ulaganja,
uvođenju inovativnih mjera u skladu s održivim gospodarenjem šumama,
razvijanju sustava vrednovanja dobara i usluga za postizanje konkretne vrijednosti i
olakšanju uvođenja uredbi kojima se omogućuje izravno ili neizravno uprihodovanje dobara i usluga.
Gospodarenje šumama počinje zaštitom pojedinih vrsta ili biotopa, zatim ekosustava i njihovog funkcioniranja uključujući i evolutivne procese u interakciji s ljudskom aktivnošću. Na nacionalnoj i internacionalnoj razini ti procesi odvijaju se polagano, zbog potencionalnih sukoba između očuvanja stanja ekosustava i nastajanja povećanja produktivnosti.