DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2013 str. 119     <-- 119 -->        PDF

Veneciji, potom kraće vrijeme u 18. stoljeću Francuzima. Krajem 18. stoljeća pa do 1918. god. dolazi pod upravu Austrije, a potom do 1943. god. pod upravu Italije.
Danas gosp. jedinica Motovunske šume, (prema Osnovi gospodarenja 2011–2020.) ukupne je površine oko 1.060 ha, drvna zaliha je 270.918 m3, godišnji prirast 7.993 m3, godišnji etat 2.644 m3, od čega 332 m3 glavni i 2.312 m3 prethodni prihod.
U Motovunskoj šumi rastu skupocjeni bijeli istarski tartufi (Tuber magnutum) od prirode i crni tartufi (Tuber melanosporum). Tartufi žive u simbiozi na korijenu hrasta lužnjaka, graba, topola, johe, crnog trna i vrbe.
Slijedio je posjet gradu Motovunu, u kojem je službovao između 1835. i 1843. god. znameniti izumitelj i šumarski stručnjak Josip Ressel (1793.–1857.), koji je velik dio svog stručnog rada posvetio Motovunskoj šumi, a njegovim imenom prozvan je jedan od dva motovunska trga. Na kući u kojoj je živio, HŠD Ogranak Buzet postavio mu je povodom 200-te obljetnice rođenja 24. 09. 1993. spomen ploču. Posebno poglavlje Resselova života čine njegovi izumi: brodski vijak odnosno propeler, cestovno vozilo na parni pogon, vojni optički teleskop i brojne druge izume.
Ekskurzija je u oba dana okončana zajedničkim ručkom u okolici Buzeta (Volte).
O ovoj i ekskurziji koju su odabrali za četvrtak, kao i ostalim stručnim ekskurzijama te svojim impresijama i impresijama kolega, o šumama i šumarstvu RH, stručno i sveobuhvatno nadahnuto, napisali su članke u šumarskim listovima, i to: DI Ueli Hug Ured za šume Kantona Bern, u švicarskom šumarskom listu "Wald und Holz" i DI Albrecht Verbeek i DI Hans Martin Stübler, u šumarskim novinama Baden-Württemberg, te u njemačkim šumarskim listovima "Algemeine Forstzeitung" i "Holz zentralblatt".
Ekskurzija br. 4 – Plitvička jezera
Na dvije cjelodnevne ekskurzije na Plitvička jezera sudjelovalo je 116 sudionika (jedan autobus u ponedjeljak i dva u četvrtak). Organizatori su se lavovski trudili da u iznimnim zimskim uvjetima, ekskurzije kreću prema planiranoj i najavljenoj satnici, a vodiči pojedinih ekskurzija dali su sve od sebe da one proteknu u najboljem redu, da se u najavljenim terminima vrate na polazišne točke i da gosti budu zadovoljni. Obje Plitvičke ekskurzije vodili su zajednički prof. dr. sc. Boris Hrašovec sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu i Domagoj Troha dipl. inž. iz UŠP Karlovac. Na putu do ciljne točke oba su voditelja naizmjence upoznali sudionike ekskurzije s nekim općim i šumarski relevantnim podacima, ponajviše u kontekstu pejzaža kojim se kretao autobus. Također, na televizijskom ekranu redali su se informativni tematski DVD naslovi poput onoga o izradi šindre, razglednice iz Gorskog kotara, promotivnog filma o hrvatskom šumskom bogatstvu i "Plitvičke rapsodije", filma koji ovaj naš prirodni dragulj predstavlja u raznolikim uvjetima sva četiri godišnja doba. U Karlovcu su se ekskurzijama pridružili kolega Oliver Vlainić, dipl. ing. šum. iz UŠP Karlovac i kolegica mr. spec. Mandica Dasović iz UŠP Gospić. Prvo tematsko stajalište bilo je u Gradu Slunju, a sudionike ekskurzije provelo se preko Rastoka do zgrade Šumarije Slunj.
Na samim Rastokama kratko je predstavljeno bogatstvo kulturne baštine i činjenice zbog kojih je ovaj kompleks stavljen pod zaštitu i uvršten u Registar nepokretnih spomenika kulture pri Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. U zgradi Šumarije goste je pozdravio upravitelj Željko Rendulić, dipl. ing. šum., te predstavio u najkraćim crtama šumarsko gospodarske aktivnosti i prirodna obilježja ovog kraja, a potom objasnio neke detalje koje su zanimali goste. Dakako, sve ovo bilo je popraćeno jednostavnim ali atraktivnim obrokom kojega je osigurala UŠP Karlovac, dok su kolega Rendulić i njegovi djelatnici pripremili lokalne specijalitete: proju i odličnu domaću rakiju. Nakon kratkog zadržavanja i šetnje kroz Rastoke, ekskurzija je nastavljena prema Plitvicama gdje je u predviđeno vrijeme dočekana od djelatnika Nacionalnog Parka, koji su preuzeli profesionalno vodstvo stazom uz donja jezera.
Visina sniježnog pokrivača nije dopuštala u ograničenom vremenu spuštanje do samih jezera, ali je zato pogled na čarobni pejzaž djelomično zaleđenih jezera ostao trajno